Osim afere vezane za navodni pokušaj državnog udara tokom izbornog dana, tema koja je ovih dana ključna u političkom životu Crne Gore jeste konstituisanje buduće vlade. Glavnu ulogu ovog puta, kao i u više navrata u prošlosti, imaju stranke nacionalnih manjina — Bošnjačka stranka (BS), Hrvatska građanska inicijativa (HGI) i koalicija albanskih stranaka Albanci odlučno (AO) uz dodatak Socijaldemokrata (SD), koji će svi ukupno imati šest mandata u novom sazivu crnogorskog parlamenta, i time biti tas na vagi dva suprotstavljena politička bloka.
Sa druge strane vladajuća Demokratska partija socijalista (DPS) sa osvojenih 36 mandata na jednoj, i opozicija koja se obavezala da neće praviti vladu sa DPS-om, Demokratski front (DF), Ključ, Demokrate i SDP sa zajedno osvojenih 39 poslaničkih mandata na drugoj strani, pokušavaju ovih dana da ubijede predstavnike manjinskih stranaka da sa njima formiraju novu crnogorsku vladu.
Ključno pitanje koje se logično nameće jeste kome će se ovog puta prikloniti partije nacionalnih manjina? Demokratski front je već izrazio spremnost da dâ podršku manjinskoj vladi u parlamentu, u kojoj ne bi sam učestvovao, a koju bi činile partije nacionalnih manjina i takozvana građanska opozicija — Ključ, Demokrate i SDP. U tom smislu, u Frontu su spremni da ponude i premijersku funkciju predstavniku Bošnjačke stranke, a ovih dana aktuelna je i vijest da je jedan od lidera DF-a, Andrija Mandić, razgovarao i sa reisom Rifatom Fejzićem.
Na drugoj strani, iz Demokratske partije socijalista najavljeno je da će već ove nedjelje formalno predložiti mandatara i konkretizovati pregovore oko nove vlade. Ono što zasigurno DPS-u ide u prilog jeste činjenica da je ova politička grupacija i do sada sa manjinskim strankama bila u koaliciji i činila vlast. A prednost DPS-a je naročito izražena usled okolnosti da postoje jasne indicije da je DPS izbornim inženjeringom direktno „pomogao“ da određene manjinske partije pređu cenzus i time sebi obezbijedi jeftine mandate za koje je potrebno samo 0,35 odsto od izašlih birača.
To se naročito ističe u slučaju Hrvatske građanske inicijative (HGI), koja je na ovim izborima višestruko popravila svoj rejting u gotovo svim opštinama Crne Gore, poput Podgorice, Herceg Novog, Bijelog Polja, Ulcinja, Pljevalja, Bara.., a HGI je na ovim izborima prvi put dobila glasove i u opštinama na sjeveru poput Šavnika i Žabljaka, gdje do sada HGI nije dobijala podršku.
Danas u popodnevnim časovima predstavnici manjinskih partija bi, kako je najavljeno, trebalo da se sastanu u Podgorici kako bi usaglasili zajedničku platformu za razgovore sa potencijalnim partnerima o formiranju vlasti. Ono čemu su takođe ovih dana davali prednost u svojim javnim obraćanjima iz Bošnjačke stranke i HGI, čak upadljivo i prije zastupanja prava i interesa naroda kojima pripadaju, jeste upravo važnost nastavka evroatlantskih integracija. Što implicira da će ulazak u NATO biti jedna od ključnih stavki u njihovoj pregovaračkoj platformi. Utoliko prije može se pretpostaviti da će ove partije prije DPS proglasiti za svog prirodnog partnera, a imajući u obzir i primarno klijentelistički mentalitet rukovodstava ovih partija, biće zaista veliko iznenađenje ukoliko ipak odluče da sa opozicijom formiraju buduću vladu. Što se tiče SD i koalicije Albanci odlučno, reklo bi se da ni oni nisu upitni za DPS.
No dok god postoji i promil šanse da opozicija svojim naporima ipak privoli partije manjinskih naroda da zajednički pokrenu emancipatorski proces promjena u Crnoj Gori, te napore treba pozdraviti i podržati.
Ukoliko se ipak odigra vjerovatniji scenario u kojem će DPS opet zadržati većinu uz pomoć manjinskih stranaka, ali ovog puta zaista bez defakto većinske podrške građana, Crna Gora ne može da očekuje ništa drugo — do novi talas političke krize. U tom slučaju na velikom ispitu će biti opozicija koja se ovih dana, na sreću, konačno ujednila i počela da pokazuje znake jasne i konherentne zajedničke strategije. A da li će aktivno učestvovati i pristati na takvu igru DPS-a, ili će u skladu sa odlukom o nepriznavanju izbora bojkotovati institucije i pokrenuti i druge oblike demokratske borbe, vidjeće se veoma brzo. Već, kako se očekuje početkom novembra, kada je po najavama moguće i konstituisanje novog saziva Skupštine Crne Gore.
