U Evropi postoji latentni antirusizam, a iz njega proizilazi antisrbizam, kaže dalje Antić, pa neke žrtve ne mogu biti ravnopravne sa drugim žrtvama, a neki zločini ne mogu biti ravnopravni sa drugim zločinima.
Ostvarenje Tuđmanovog sna
„Niko, nikada nije upotrebljavao jasenovačke žrtve da ospori hrvatskom narodu pravo na državu. Srebrenica je svake godine povod da se traži komadanje i ukidanje Republike Srpske, a od Hrvatske niko ništa ne traži“, kategoričan je Antić.
Na tom stratištu u Jasenovcu, kako kaže, ubijeno je više Srba, čak i prema najumerenijim Hrvatskim procenama, nego što je ukupno poginulo Hrvata u 20. veku od strane Srba.
Zbog svega toga, za Antića nikako nije apsurdna situacija da se Hrvatska pod okriljem Evropske unije daleko lošije odnosi prema manjinama nego što je to činila pre ulaska u EU.
Zavaravali su EU tvrdnjama o pomirenju, a sad za tim više nema potrebe. Pokazuje da se Tuđmanov san o čistoj državi ostvario.
„Pokazalo se da Srbija — sa svim manama i odgovornostima koje i ona ima za rat — ipak nema elite koje su toliko zadojene mržnjom, kao većina hrvatske elite“, kategoričan je Antić.
Zato i ne čudi da je danas održana službena komemoracija žrtvama ustaškog logora Jasenovac, ali da na njoj nisu prisustvovali predstavnici Jevreja, Srba, i antifašističkih organizacija zbog relativizacije i oživljavanja ustaštva.
Zločin zaborava žrtava
Komemoracije se inače održavaju u znak sećanja na 22. april 1945, dan kad su pre 71 godinu muški zarobljenici odlučili da probojem pobegnu iz logora.
Naime, tog dana ustaše su, očekujući dolazak oslobodilaca, počele da uništavaju logor, iskopavaju mrtve i spaljuju ih, a žene su odveli u drvene barake i spalili ih zajedno sa barakama.
Tada su se muškarci odlučili da pokušaju proboj. Prošli su stražare i počeli da trče preko polja dugog 150 metara ka istočnoj kapiji logora.
Od 1.100 zarobljenika u proboj je krenulo oko 600 njih, a samo 90 je uspelo da pobegne. Ustaše su pobile ostale.
Od njih 90, do prošle godine je bilo živo samo troje, a danas je živa 95-godišnja Pava Molnar, koja je takođe povukla govor sa komemoracije jer ne želi da bude pročitan tamo gde nisu prisutni svi koji bi trebalo budu.
Koncentracioni logor Jasenovac je od avgusta 1941. do 22. aprila 1945. bio logor smrti u kojem su ubijani muškarci, žene i deca zbog svoje verske, nacionalne ili ideološke pripadnosti.
Do danas nije utvrđen tačan broj ubijenih. Na desetak lokacija tog logorskog kompleksa ubijeno je, prema različitim podacima, između 83.000 i 600.000 ljudi. Utvrđeno je da je ubijeno više od 20.000 žena i 20.101 dete do 14 godina.
Međutim, danas na žrtve Jasenovca zaboravljaju.
Posle ulaska Hrvatske u EU i NATO, neosuđivanja hrvatskih zločinaca, afirmacije onih koji su zaista osuđeni, pokazuje se da u Hrvatskoj postoji nešto dublje od sećanja na ratove, dublje od mržnje prema Srbima, a to je, prema Antićevom mišljenju, problem identiteta.
Očigledno postoji to uverenje da hrvatski identitet nije moguć bez ograđivanja od Srba.
„Imamo posla sa duboko šovinističkom političkom elitom u kojoj mali broj pripadnika nije šovinistički. Moram da kažem: Hrvatski narod je dobar kakvu je elitu proizveo u 20. veku“, zaključuje Antić.
