Da li će o radikalima u Hagu odlučivati Savet bezbednosti

© AP Photo / Pablo Martinez MonsivaisSavet bezbednosti UN
Savet bezbednosti UN - Sputnik Srbija
Pratite nas
Ako Srbija odbije da pošalje optužene članove SRS-a u Hag, o njihovom privođenju mogu odlučivati Ujedinjene nacije. To ne bi bio prvi put ni njima, ni Srbiji. A ni Rusiji, koja je ove godine već govorila: veto!

Koliko Haški tribunal ima fioka, koliko te fioke imaju duplih dna i koliko još fascikli treba da bude izvučeno iz njih i otvoreno pa da konačno više ne slušamo vesti iz ove — u previše primera dokazane — političke, a ne sudske institucije? Šta je potrebno da urade država Srbija i njeni građani pa da im konačno bude skinuta svojevrsna haška brnjica, taj bolni predmet koji ometa svakodnevne aktivnosti ne samo optuženih za ratne zločine, već i svih ostalih?

Iako sudije i tužioci ovog međunarodnog suda godinama ponavljaju da je krivica individualna a ne kolektivna, izgleda da su u pravu njihovi ovdašnji „spavači“ koji povremenim tumačenjima i interpretacijama procesa i presuda hoće da nametnu krivicu čitavom narodu. Naime, haško-srpska saga traje predugo i sve više sa nekim novim čudnim zahtevima i odlukama — da ispada da će kraj te sage biti kad i poslednji Srbin ode u Ševeningen.

Kapija Haškog suda - Sputnik Srbija
Tribunal završava mandat 2017. godine

Ajmo, svi Srbi u Hag

Ako je tako, hajde da svih sedam miliona građana ove države kolektivno ode u Holandiju, pa koliko ih stane u ćelije stane, a ostali neka posedaju okolo zgrada. Jer, kad su svi u Hagu, onda funkcija pritiska, ucena, i svakojakih proizvoljnih odluka ljudi sa togama prestaje sama od sebe. Gubi svrhu.

Možda vam prethodne rečenice deluju suviše radikalno, ali samo ako ne živite u Srbiji, nemate nikakve veze sa Srbijom, i ako ne pratite srpske medije. Ili ako niste u Helsinškom obroru za ljudska prava. U svim ostalim slučajevima je i vama pala klapna i sigurno ste i pre poslednje optužbe troje bivših i sadašnjih funkcionera SRS (Vjerice Radete, Petra Jojića i Jova Ostojića) za nepoštovanje suda zbog navodnih pretnji, zastrašivanja i nuđenja mita svedocima u postupku protiv Vojislava Šešelja — rekli: Pa, dobro, kad je dosta. Bre.

Ovo „bre“ je zbog očigledne istovremene bahatosti i banalnosti zaposlenih u ovoj instituciji koju plaćaju Ujedinjene nacije, a koja u nekim slučajevima služi kao mesto za pranje biografija i oprost grehova terorista i prodavaca ljudskih organa sa Kosova i Metohije, a u svim ostalim isključivo za političke pritiske na Srbiju. Suočavanje sa ratnom prošlošću, osuda zločina i poruka da se kršenje konvencija, pravila i običaja ratovanja neće tolerisati — dakle osnovna namena suda — samo su proklamovane norme koje se nalaze na oficijelnom sajtu ove institucije i u dokumentima koji pravdaju plate tamo zaposlenih.

Vojislav Šešelj ispred Palate pravde, 3. aprila 2015 sa suđenja za rehabilitaciju Draže Mihajlovića - Sputnik Srbija
Šešeljizam — politika u opancima režima

Ni odgovornosti, ni istine, ni pomirenja

U praksi nisu postigli ama baš ništa, iako je bilo mogućnosti da stvarne krivce i zločince — kojih je, svakako, bilo i među pripadnicima srpskog naroda sa obe strane Drine — osude. Neke su i osudili, ali te presude osim pojedinačnog tamnovanja ništa dalje i šire nisu promenile.

Narodi na prostoru bivše Jugoslavije se ništa manje ne mrze i ništa se više ne vole nego pre osnivanja ovog suda i pre svih procesa koji su u Hagu vođeni. Ovako negativan rezultat jedne međunarodne organizacije, koja je trebalo da bude ozbiljna, uzrokovan je onim razlogom koji pomenusmo na početku teksta — politikom. Neobjektivnost, različiti aršini i dupli standardi su umesto poštovanja prema ovoj instituciji stvorili ogroman odijum, prezir i gađenje.

Tako Hag postupa i sada. Optužnicu protiv ovo troje radikala podigli su mnogo ranije, poziv Srbiji uputili zimus, a sad kad valja pokazati da nešto radi — sa optužnice skinuli oznaku tajnosti. Eto, da im ne bude dosadno.

To što je Ramuš Haradinaj ozbiljan politički akter na Kosovu i Metohiji umesto osuđeni zatvorenik, krivi su upravo pritisci na svedoke. I nikom ništa.

Francuska je pre desetak godina odbila da izruči Florens Artman, nekadašnju portparolku glavne tužiteljke Haškog tribunala Karle de Ponte, jer je u knjizi „Mir i kazna“ obelodanila delove poverljivih dokumenata koji su korišćeni na suđenju Slobodanu Miloševiću.

Vojislav Šešelj - Sputnik Srbija
Bojić: Povratak Šešelja u Hag bio bi ubistvo

Tačno je da miš i slon nikad jednako nisu tretirani i nikad ista prava i mogućnosti nisu imali, ali mogla bi i Srbija da odbije da pošalje troje radikala u Hag.

Kad je 2008. general u penziji Vojske Jugoslavije Aleksandar Dimitrijević trebalo da svedoči na suđenju bivšem predsedniku Srbije Milanu Milutinoviću i petorici saoptuženih za zločine na Kosovu, morao je da odlučuje Savet bezbednosti UN, kome je tadašnji predsednik Tribunala Fausto Pokar prijavio Srbiju pod izgovorom da navodno nije ispunila više zahteva suda i da nije generalu Dimitrijeviću uručila poziv za svedočenje.

General Dimitrijević je posle tog obavezujućeg poziva tada otišao u Hag i svedočio. Ali sad nije 2008. već 2015. A u ovoj godini je Rusija već stavljala veto na neke odluke Saveta bezbednosti.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala