Bio sam bot, a da to nisam ni znao

© REUTERS / Mal LangsdonSajber bezbednost
Sajber bezbednost - Sputnik Srbija
Pratite nas
Znali smo kad ko gostuje na nekoj televizijskoj stanici ili ima intervju u nekom od medija, a često smo imali zadatak i da napadamo komentarima određene političke aktivnosti protivničke strane, priča bivši bot.

„Bio sam bot a to nisam ni znao. Jedna stranka me je svojevremeno angažovala da pišem komentare i lajkujem određene stranice na Fejsbuku i Tviteru i za to sam dobijao neku sitnu lovu. Meni je to bio 'laganica' posao od kuće, a kinta dobrodošla kao dodatak za džeparac, priča za Sputnjik  mladić (identitet poznat redakciji) koji je bi, ako bi se jednog dana tako nešto pojavilo kao zvanično zanimanje, u svoju radnu biografiju mogao da napiše i da se bavio i — botovanjem.

Umesto pamfleta botovi

O botu i botovanju šira javnost u Srbiji je čula posle prepucavanja političkih stranaka.

Naš sagovornik objašnjava da ovaj fenomen koriste gotovo sve političke stranke i ističe da je rasprostranjen kako bi se promovisale političke ideje i stranačke ličnosti.

„Stranke botovanje koriste kao deo propagande. Sve je dobro oranizovano jer se dobija zadatak šta tačno treba da se radi. Da li treba da promoviše, uništi ili ismeje određenu ideju, ličnost, sa utiskom da je u pitanju mišljenje običnog građanina. Znali smo kad ko gostuje na nekoj televizijskoj stanici ili ima intervju u nekom od medija. Često smo imali zadatak i da napadamo komentarima određene političke aktivnosti protivničke strane objašnjava on uz komentar da i dan danas, s vremena na vreme, ako je, kako kaže, dobar honorar u pitanju zna da „zabotuje.

Vuk Vasić, šef razvojnog centra za informacione tehnologije Univerziteta „Metropoliten iz Beograda, za Sputnjik objašnjava šta je u stvari bot i botovanje.

„Botovanje je termin koji se koristi u informativnim tehnologijama i za simulaciju korisnika računarskim programom ili nekim skriptama. To znači da mi simuliramo ono što radi pravi korisnik preko računara. Recimo, ako je u pitanju neki veb-sajt i on ima neko glasanje, a mi želimo da, recimo, 400 puta glasamo za nekoga ili za nešto, odnosno za predviđeno, onda mi radimo sledeće: napravimo svog bota ili na engleskom, robota, koji će izaći na taj sajt, i glasati 400 puta umesto pravog korisnika, kaže Vasić, objašnjavajući da je tu zapravo reč o kompjuterskom programu, odnosno aplikaciji koja izlazi na veb-sajtu, menja sesije, to jest, simulira da svaki put prilikom glasanja ili komentarisanja izgleda kao da komentar / glasanje dolazi preko nekog drugog računara.

„Pri tom, oni (ljudi koji time rukovode) obavljaju registraciju kao da je u pitanju 'normalan' korisnik, dakle registruju se na sajt i zatim glasaju ili komentarišu, priča on.

Botovanje na ivici zakona

Da li je to legalno ili ne, Vasić govori da u Srbiji ne postoje neki segment zakona koji to zabranjuju.

„Ali, etički gledano, nije legalno. Ako pričamo o Fejsbuku i lajkovanju, moguće je napraviti bot mrežu. Faktički se kradu Fejsbuk nalozi, stavljaju se u mrežu botova i onda se računar loguje na jedan po jedan nalog i lajkuje određene stranice, bilo da je u pitanju neka politička stranka ili nešto drugo. Meta botova može da bude bilo ko. Na Fejsbuku može da se aktivira aplikacija koja sama aktivira nalog, ostavlja određeni komentar i komunicira sa drugim ljudima. Pitanje je samo u kojoj se meri to koristi i u koje svrhe, kaže on. 

© Flickr / Robbert van der SteegBotovanje se pojavilo od kako su se pojavili i kompjuterski virusi. Prvobitno se botovanje koristilo za rešavanje teških matematičkih operacija, a koristile su ga i vlade stranih država.
Botovanje se pojavilo od kako su se pojavili i kompjuterski virusi. Prvobitno se botovanje koristilo za rešavanje teških  matematičkih operacija, a koristile su ga i vlade stranih država. - Sputnik Srbija
Botovanje se pojavilo od kako su se pojavili i kompjuterski virusi. Prvobitno se botovanje koristilo za rešavanje teških matematičkih operacija, a koristile su ga i vlade stranih država.
Vasić dodaje i da je obično jedna osoba pravi bot, ali dodaje i da postoje i veće grupe koje to rade u većem obimu.

„Generalno za prostije botove kao što je lajkovanje na Fejsbuku i Tviteru dovoljna je jedna osoba. Posle pravljenja takvog bota ta osoba više nema ništa sa tim, sve je prepušteno računaru. Često se funkcioniše i na osnovu nekog virusa koji zarazi više računara, koji posle toga šalju to nalogu na Fejsbuku. Bot prikupi informacije o svim nalozima, znači od različitih inficiranih računara i posle toga se lajkuju stranice sa tih naloga, navodi on.

Vasić kaže da, s druge strane, medijski sajtovi obično nemaju nikakvu registraciju i zato je moguće da komentarišete i bez hakovanja.

„Dovoljno je da samo taj jedan bot izađe na sajt i da komentariše i lajkuje, ali u slučaju Fejsbuk lajkovanja ima i elementa hakovanja, objašnjava on.

Botovanje se pojavilo od kako su se pojavili i kompjuterski virusi. Prvobitno se botovanje koristilo za rešavanje teških  matematičkih operacija, a koristile su ga i vlade stranih država da bi rešavali svoje probleme: Drugim rečima, stvar je prosta — zarazi se više računara i onda oni, računari koji su ujedno i botovi, rešavaju probleme za njih, bilo da je u pitanje matematički problem ili nešto drugo.

Vasić u kontekstu botovanja navodi i podatak da, prema nekim istraživanjima koje su nedavno radili o korišćenju interneta na mobilnim telefonima, procenat populacije starosti od 18 do 25 godina, njih 78 odsto koristi internet na telefonu dok je među onima koji imaju od 24 do 35 godina taj procenat oko 60 odsto.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala