DS – od stranke na vlasti, do vlade u senci

© Flickr / DEMOKRATSKA STRANKA DSDemokratska stranka 25 godina
Demokratska stranka 25 godina - Sputnik Srbija
Pratite nas
Predsednik demokrata Bojan Pajtić predstavio je danas vladu u senci, a Svečana akademija kojom je obeležen jubilej ove partije, održana je u trenutku kad Demokratska stranka, 25 godina posle osnivanja, gotovo da i ne liči na sebe.

Od svega što je nekad predstavljala, ostalo je samo deklarativno zalaganje za promene, slobodu i evropske integracije. A ni besparica nije nova stvar — da bi osnivači imali gde da sednu, Mićunović je svojevremeno doneo stolicu od kuće, a danas je stranka u dugovima i blokiranog računa.

Od vođstva do kraha

Demokratska stranka učestvovala je na čuvenim demonstracijama 9. marta. Organizovala je potpisivanje peticije za ostavku Slobodana Miloševića početkom 1992. Takođe, a za srpski mentalitet je to nekako posebno bitno, prva je stranka čiji su članovi, među kojima i Borislav Pekić, dobili batine na demonstracijama ispred zgrade Televizije Beograd juna 1990.

Danas je, pak, ova partija dozvolila sebi čak i to da nema listu na lokalnim izborima u Lučanima. Ne zato što su, uz dužno poštovanje, Lučani toliko bitni, već što je bitno da partija koja sebe smatra velikom nema ponudu u jednom tako malom mestu.

Pajtić za danas  najavio osnivanje vlade u senci - Sputnik Srbija
Srbija dobila prvu vladu u senci

Nekad je bila važna članica koalicije Zajedno, udruženja stranaka koje je posle izbora i čuvenih protesta 1996/97. osvojilo vlast u većini opština i gradova. Potom je DS činila okosnicu DOS-a, grupacije koja je dovela do demokratskih promena 5. oktobra 2000.

Međutim, na poslednjim izborima 2014. Demokratska stranka jedva je prešla cenzus. Dugo vremena je dobijala pohvale kod kritičara, a i sami članovi su to ponosno pominjali, što od osnivanja do danas nema istog predsednika.

U novije vreme, od 2012. do danas, DS je promenila tri predsednika (Boris Tadić — Dragan Đilas — Bojan Pajtić), što ne govori samo o demokratičnosti, već i o dubokoj podeljenosti unutra. Konstantno se međusobno prebrojavaju.

Podeljenost od početka

Podeljenost ju je pratila i od početka. Od 13 osnivača, u njoj je samo prvi predsednik Dragoljub Mićunović, a od 22 člana osnivačkog odbora (među kojima su bili i osnivači) samo Vida Ognjenović. Zoran Đinđić je kao lider DS i premijer Srbije ubijen ispred svog radnog mesta, neki poput Miodraga Perišića ili Ljubomira Tadića su umrli, ali je najviše bilo napuštanja partije posle razmimoilaženja.

Nedugo posle osnivanja, profesori Kosta Čavoški i Nikola Milošević napravili su Srpsku liberalnu stranku, a nakog formiranja DEPOS-a i Vojislav Koštunica Demokratsku stranku Srbije. Napušta je i Dragoljub Mićunović (Demokratski centar, vratio se posle 10 godina), pa Slobodan Vuksanović (Narodna demokratska stranka), te Čedomir Jovanović (Liberalno-demokratska partija) i najzad Zoran Živković (Nova stranka) i Boris Tadić (Socijaldemokratska stranka).

Za razliku od današnjeg vremena, ta unutrašnja surevnjivost ranije nije bila toliko vidljiva. Naime, ranije su ili, kao tokom 90-ih, imali jasnije ideje i podršku dela naroda, pa je to teralo članove da se drže zajedno, ili su, kao 2000-tih, bili na vlasti pa rogovi u vreći nisu mogli da je pocepaju, jer je vreća na vlasti velika vreća. I površni poznavaoci političkih prilika, a ne samo ozbiljni politički hroničari, ne bi smeli da se zakunu da neće doći do nekih skorih novih izbora u DS ali i osnivanja novih partija.

Šta su sve uradili

Demokratska stranka pokazala je Srbima da postoji plastični novac i fiskalni račun, ukinula redove za mleko i kanistere za gorivo, ali i dozvolila partijsko zapošljavanje, urušavanje institucija i kontrolu medija. Zajedno sa partnerima iz DOS-a, vratila je Srbiju u Ujedinjene nacije, ali je njena promocija četiri stuba spoljne politike bila daleko uspešnija od same realizacije te politike. U jednom periodu, kad su vršili vlast na svim nivoima, zamerali su im da nemaju jasnu ideologiju i nazivali je keč ol partijom, strankom koja kupi sve.

To je partija čiji su članovi poslednjih godina često bili na naslovnim stranama, svojevrsnim poternicama tabloida, ali i partija koja je za vreme dok je vršila vlast napravila od njih provladina glasila i dozvolila tim tabloidima da se razmahnu. To je partija koja se buni zbog cenzure i autocenzure u medijima, ali i partija čiji sadašnji predsednik Pajtić nikako da kaže: izvinite, naši ljudi su ovo započeli. To je, najzad, partija koja danas deluje nemušto, nesnađeno, pa tako zbunjena šalje poruke koje zbunjuju i njene glasače.

Kad se pogleda većina imena koja su pre 25 godina potpisala Pismo o namerama, koje je prethodilo Osnivačkoj skupštini, ali i stranački logo (plavi kvadrat sa žutim krugom desno od centra) može se zaključiti da je DS napravljena kao desni centar. Pamtimo i da je njen lider Zoran Đinđić posle pomenutih protesta 1996/97. skinuo petokraku sa Starog dvora.

Danas je, pak, Demokratska stranka zvanično socijaldemokratska, sa punopravnim članstvom u Socijalističkoj internacionali. Bilo bi zanimljivo videti, da su nekim sticajem srećnih okolnosti živi, šta bi na ovo rekli Pekić (koji je kasnije otišao u DEPOS, dakle još desnije) ali i Zoran Đinđić (koji je, a to će potvrditi i neki njegovi saborci, želeo u internacionalu iz čisto pragmatičnih razloga).

Sadašnji DS prvaci se jednako kunu i u Ljubu Davidovića i u Pekića i u Đinđića. A neki i u Tita.

Ova stranka inteklektualaca“, kako su je nekad zvali, preko stranke kao preduzeća i partije bez idelogije došla je do partije koja se prebrojava.

Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala