Setimo se sa kakvim je obrazloženjem smenjen selektor Slavoljub Muslin uoči putovanja na Mundijal u Rusiju, setimo se i šta se sve dogodilo tamo jer je „javnost zahtevala da Srbija igra lep fudbal“.
„Umrla“ je Srbija u lepoti igre već jednom na Mundijalu u Kataru, insistiranjem da se gol Kameruna napuni do vrha proizvela se kontrareakcija i sigurna pobeda je prokockana.
Srbija nije, popularno rečeno, odlučila da „zatvori“ utakmicu, povuče se, napravi jak odbrambeni bedem i jednostavno sačeka da vreme istekne i meč se završi.
Na kraju se to obilo o glavu, jeste Srbija dala tri prelepa gola, ali je zato primila tri jeftina koja su u konačnici donela remi i dovela srpski tim u aktuelnu situaciju.
Javnost ponovo stupa na scenu, ponovo se od selektora Dragana Stojkovića traži odgovor na pitanje zašto Srbija ne igra sa dva klasična napadača, čime se stvara pritisak i na neki način insinuira Piksiju šta „narod želi“.
Igra sa dva klasična napadača protiv Švajcarske, u odlučujućem meču za prolaz u osminu finala Mundijala je dvosekli mač, naročito protiv rivala kome je dovoljan i remi za taj uspeh, a uz to je ekipa koja svoju igru bazira na kontranapadima.
A kako Srbija brani, odnosno ne brani kontranapade videli smo protiv Kameruna jer su svi jurnuli u visok presing na poslednju liniju odbrane rivala, ostavljajući „livadu“ pred svojim golom.
Najavljena ekipa Srbije za duel sa Švajcarskom takođe poziva na veliki oprez, reporteri dojavljuju da su potencijalna dva veznjaka Saša Lukić i Sergej Milinković-Savić, momci koji nikako ne mogu da potpadnu pod ulogu defanzivnog „osigurača“, što je pozicija stvorena za Nemanju Gudelja ili Nemanju Maksimovića.
U prilog više tome da bi preterana ofanziva u srednjem redu mogla da bude kobna govore i navodi da bi Miloš Veljković, centralni štoper u redu od trojice, mogao da propusti meč zbog povrede, kao i da će u njegove cipele ući Stefan Mitrović.
Jedan od veterana u timu Srbije jeste iskusan, jeste i čvrst i borben, ali nikada nije bio igrač kome treba poveriti loptu i učiniti ga bitnim u kreaciji napada, zbog čega su se u prethodnom periodu, čak i kada je mlađi Veljković bio tu, u poslednju liniju, kao začetnici akcija, uključivali ili Gudelj ili Maksimović, dok smo Lukića ili Sergeja retko do nikada viđali na takvim pozicijama.
S tim u vezi, bilo kakvo eksperimentisanje sa ekipom, sastavom, ulogama, moglo bi da bude kobno za reprezentaciju Srbije i selektora Stojkovića, bez obzira na to šta javnost misli. Jer, javnost je javnost, fudbal je fudbal, a rezultat je rezultat i samo je to bitno u utakmici ovakvog značaja.