Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan, ponudama da bude posrednik u dve velike evropske krize, one u BiH i one u Ukrajini, želi da sebe u inostranstvu prikaže kao državnika jedne velike zemlje. Na domaćem planu, on želi sebe da prikaže kao zaštitnika muslimana svuda u svetu, pa i u BiH i Ukrajini.
Erdogan je shvatio da se u BiH ne mogu nametati rešenja
I to nije sve, ističe nekadašnji dopisnik srpskih medija iz Turske, Vojislav Lalić. Erdogan, od kada se, razvlastivši moćnu tursku armiju, učvrstio na vlasti, pokušava da se nametne kao predsednik regionalne sile, što Turska u suštini i jeste i, kao takav pokušao je da posreduje i u drugim konfliktima, ističe Lalić. Svojevremeno je pokušao da se kao posrednik nametne i u Libiji i Siriji, podseća naš sagovornik.
19 Januar 2022, 18:24
Štaviše, pokušao je da Tursku predstavi kao zemlju model arapskim i muslimanskim državama koje su bile zahvaćene „arapskim prolećem“ – međutim u tome nije uspeo zato što je doživljen kao neko ko se meša u unutrašnje stvari drugih država, objašnjava Lalić.
„Kada je reč o BiH, on uvek govori da ima posebne odnose sa Bošnjacima. Kao što je poznato, svojevremeno je izjavio da mu je Alija Izetbegović na samrti ostavio Bosnu u amanet. Međutim, Erdogan je shvatio, kao dosta iskusan političar, da kakve god imao veze sa porodicom Izetbegović i muslimanima, ne može sam da reši bosanski problem, jer u Bosni ne žive samo muslimani. I poslednja poseta Aleksandra Vučića Ankari je potvrdila da se o rešavanju krize u BiH može razgovarati samo tako što u tome treba učestvuju tri naroda i da rešenja ne mogu da se nameću sa strane“, kaže Lalić.
U početku u Turskoj politici bilo je ambicija da u BiH treba da se nameću rešenja – u međuvremenu, Erdogan je shvatio da su se okolnosti promenile, dodaje on.
Erdoganovo vešto balansiranje
Erdoganova najnovija posrednička akcija usmerena je na krizu u Donbasu. Inicijativa da se u Istanbulu sastanu predstavnici potpisnica Minskih sporazuma nije prva inicijativa vezana za ukrajinsku krizu koja dolazi iz Ankare. Erdogan je još pre dva meseca nudio posredničke usluge tako što će organizovati susret između političkih predstavnika Moskve i Kijeva, ali iz Kremlja je njegov predlog odbijen sa obrazloženjem da Rusija nije strana u sukobu na istoku Ukrajine, podseća Lalić.
„U takvoj situaciji Erdogan je donekle reterirao, ali se nije predao i i dalje pokušava da se nametne kao moćan posrednik“, kaže Lalić.
Sada Erdogan pokušava da promeni format samita, pa umesto rusko-ukrajinskog sastanka pokušava da organizuje samit Rusije, Ukrajine i OEBS-a o Minskim sporazumima.
Pri tome, turski predsednik vešto balansira između stava da se protivi prisajedinjenju Krima Rusiji i održavanja dobrih odnosa sa Moskvom.
„Pošto je već dvadeset godina na čelu Turske, shvatio je da ne treba dalje da provocira Moskvu, jer bi mogao da dobije žestok odgovor. Turska je jedna od retkih NATO zemalja, ako ne i jedina, koja nije uvela sankcije Moskvi zbog Krima. Erdogan očigledno nije zaboravio šta se desilo 2015, kada je Turska oborila jedan ruski avion na granici prema Siriji“, podseća Lalić.
Turska je tada, nakon što joj je Rusija uvela sankcije, ostala bez zarade od osam milijardi dolara za pola godine, sve dok se Erdogan nije javno, prvi put u višedecenijskoj političkoj karijeri, nije javno izvinio.
Za razliku od pre dva meseca, izgleda da na najnoviju Erdoganovu inicijativu svi gledaju blagonaklono – i Rusija i Ukrajina otvorene su za ideju da Turska bude domaćin posredničkog samita, ali Moskva kao uslov navodi da Kijev počne da primenjuje ranije potpisane sporazume. Sa druge strane, nezvanični izvori govore da se Kijev pozitivno odgovorio na tursku posredničku ponudu. O tome će se najverovatnije više znati nakon Erdoganove posete ukrajinskoj prestonici početkom idućeg meseca.