00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
DOK ANĐELI SPAVAJU
16:00
60 min
ORBITA KULTURE
Kako je Njegoš video krizu istine i moć privida
16:00
120 min
MILJANOV KORNER
Janković: Promene da počnu sa novim ljudima u Savezu, Zvezdi i Partizanu
20:00
60 min
SPUTNJIK INTERVJU
„Visovi ruskog slikarstva 19. i 20. veka“
21:30
29 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
EKONOMIJA
Sputnjik Ekonomija prati najnovije vesti, analize i izveštaje iz Rusije, regiona i sveta.

Šta nas Aristotel i danas uči o novcu, bogatstvu i monopolima

© Sputnik / Lola ĐorđevićAristotelov trg
Aristotelov trg - Sputnik Srbija, 1920, 22.11.2026
Pratite nas
Zašto novac ima vrednost, kako nastaje monopol i šta se dešava kada sticanje bogatstva postane cilj samo po sebi? O tim pitanjima Aristotel je pisao pre više od dva milenijuma. Aristotel je u „Politici“ i „Nikomahovoj etici“ postavio šire pitanje o tome čemu bogatstvo služi i kako utiče na pojedinca i državu.
Aristotel je razlikovao upravljanje domaćinstvom od veštine sticanja bogatstva, poznate kao hrematistika. Zemljoradnja, stočarstvo i razmena dobara služili su zadovoljavanju potreba domaćinstva, pa je takvo sticanje, po njemu, imalo prirodnu granicu. Sa pojavom novca otvorila se mogućnost da se roba kupuje isključivo radi preprodaje. Kada zarada postane sama sebi svrha, smatrao je Aristotel, težnja za bogatstvom više nema granicu.
Razliku između upotrebe i razmene objasnio je na primeru obuće. Cipele se mogu nositi, ali se mogu i razmeniti za hranu ili prodati za novac. Novac je, prema njegovom objašnjenju, olakšao takve poslove jer je omogućio da se vrednosti različitih dobara izraze istom merom. Ako je kuća vredela pet mina, a ležaj jednu, cena kuće odgovarala je ceni pet ležajeva. Novac je omogućio i da se kupovina odloži dok se za njom ne ukaže potreba. U tim zapažanjima prepoznaju se tri funkcije koje novcu pripisuje i savremena ekonomija. On služi kao sredstvo razmene, jedinica obračuna i sredstvo čuvanja vrednosti.
Posebno je kritikovao pozajmljivanje uz kamatu. Smatrao je da je novac nastao radi razmene dobara, dok se naplatom kamate novac uvećava samim pozajmljivanjem. U savremenoj ekonomiji kamata ima i druge uloge. Ona je cena korišćenja pozajmljenih sredstava i može da odražava rizik da dug neće biti vraćen. Aristotelov prigovor polazio je od pitanja koje je za njega bilo presudno: kojoj svrsi služi način na koji se bogatstvo stiče?
Kako se stiče monopol, Aristotel je pokazao na primeru Talesa iz Mileta. Očekujući obilan rod maslina, Tales je unapred zakupio prese u Miletu i na Hiosu. Kada je stigla berba i potražnja naglo porasla, mogao je da određuje uslove pod kojima će ih davati u zakup. Aristotela je zanimalo kako kontrola ponude donosi zaradu, a u tom postupku video je i mogući izvor prihoda za državu. Vekovima kasnije Adam Smit ukazao je na posledice po kupce. Monopolista može da ograniči ponudu i naplati više nego što bi mu omogućila slobodna konkurencija.
Aristotel je branio privatnu svojinu jer je smatrao da ljudi pažljivije postupaju sa onim što im pripada. U zajedničkom vlasništvu video je povod za sporove kada jedni rade više, a drugi dobijaju više. Privatna svojina, po njemu, omogućava i velikodušnost. Vlasnik može da ustupi svoja dobra prijateljima ili da ih stavi na raspolaganje zajednici.
Imovinske razlike za Aristotela su bile i političko pitanje. Smatrao je da je država stabilnija kada u njoj ima mnogo građana umerenog imetka, jer se tako ublažavaju sukobi između najbogatijih i najsiromašnijih. Govorio je o punopravnim građanima antičkog polisa, pa se taj sloj samo uslovno može porediti sa današnjom srednjom klasom. U „Nikomahovoj etici“ postavio je i pitanje pravedne raspodele. Kako je primetio, merilo zasluge zavisi od političkog shvatanja. Jedni ga vide u slobodi, drugi u bogatstvu, a treći u vrlini.
Merilo bogatstva za Aristotela bilo je ono što ono čoveku omogućava. U „Nikomahovoj etici“ sreću je vezao za dostojan i ispunjen život. Materijalni imetak ima u tome svoje mesto, jer bez sredstava mnoga dobra dela ostaju teško izvodljiva. Zato se pitanje koliko čovek ima kod Aristotela svodi na pitanje šta sa tim imetkom može da učini.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala