00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920, 26.08.2021
DRUŠTVO
Društvene teme, zanimljive priče, reportaže, događaji, festivali i kulturna dešavanja iz Srbije, i ostatka sveta

Počeo prvi svetski sajber rat: Kako da zemlje odbrane suveronst i gde je u svemu tome Srbija

CC0 / Slika generisana veštačkom inteligencijom / mračna strana interneta
mračna strana interneta - Sputnik Srbija, 1920, 22.11.2026
Pratite nas
Pojedinačni sukobi manjeg intenziteta koji izbijaju širom planete do sada su nazivani „Trećim svetskim ratom“, međutim, sa sve češćim hakerskim napadima, padovima sistema i sajber terorizmom, čini se da je taj treći svetski adekvatnije nazvati i „Prvim sajber ratom“. Novi napad pogodio je sada Norvešku, a posledice je mogao da oseti čitav kontinent.
Čitav svet je prethodnih nedelja pretrpeo greške u komunikaciji, padove sistema i otkazivanje tehnologije. Nekad se klasifikuju kao hakerski napadi, najčešće kada je reč o sistemima manje važnosti, poput čuvenih francuskih frižidera, dok se obustava rada na ključnoj državnoj infrastrukturi, kao onda kada je svaki aerodrom u Sjedinjenim Državama obustavio poletanje – greškom u komunikaciji.
Sada je i najveći pojedinačni snabdevač Evrope prirodnim gasom, norveška kompanija ,,Ekvinor, saopštila je da je bila meta sajber napada. Kompanija je navela da je napad usmeren na pojedine njene informacione sisteme i da su angažovani stručnjaci za sajber bezbednost kako bi se pretnja neutralisala.

Rat već uveliko traje

Profesor informacione bezbednosti i predsednik IT kompanije OpenLink dr Miloš Jovanović kaže da se svet već duže vremena nalazi u jednoj formi nestabilnosti, često nazivanom „Treći svetski rat“, koja se od „operacije Kovid“ samo intenzivirala. Sajber napadi su realnost današnjice, a sve velike armije, uključujući rusku, američku, kinesku i druge, uvrstile su sajber-komponentu među ključne elemente savremenog ratovanja.
Prvo je veštačka inteligencija radikalno promenila način ratovanja. To smo videli u Ukrajini, ali i na Bliskom istoku, gde se pomoću inteligentnih sistema i različitih tehnologija, uključujući neuronske mreže, primenu različitih materijala i optičkih vlakana, postižu izuzetni rezultati u navođenju dronova. Kada je bežična komunikacija, zasnovana na radiofrekvencijama, zamenjena optičkim vlaknima, dronovi su postali znatno otporniji na ometanje. To je pokazalo koliko je primena novih tehnologija značajna u savremenom ratovanju, kaže Jovanović za Sputnjik.
Veliki deo tehnologije razvija se upravo za vojnu primenu, podseća on. Pitanje je samo da li se prekidi rada mogu klasifikovati kao sajber napadi ili jednostavno nedostupnost ili nepotpunost potrebne tehnološke infrastrukture. Ono što je činjenica, kaže Jovanović, jeste da se prethodnih dana dešavaju različiti problemi u funkcionisanju IT infrastrukture širom sveta, a da li su baš svi posledica „pada sistema“, vreme će pokazati.

Nova Enigma

Često se dovodi u pitanje pouzdanost današnjeg interneta i globalne komunikacione infrastrukture, a u svim ratnim dejstvima i operacijama koje uključuju primenu vojnih kapaciteta, komunikaciona infrastruktura ključna. Ona podrazumeva bezbednosnu infrastrukturu, odnosno šifrovanje podataka. Rat šiframa nije juče počeo, kaže naš sagovornik i podseća na borbu koju su Nemačka i Engleska vodile iza kulsa tokom Drugog svetskog rata, kada je nemačka elektromehanička mašina za šifrovanje i dešifrovanje poruka „Enigma“ bila nedokučiva Englezima.
Ako govorimo o ratovanju, sajber-komponenta je definitivno jedna od ključnih komponenti današnjeg ratovanja, kao i primena novih tehnologija. Ovde nije samo reč samo o dronovima i inteligentnim sistemima. Svedočili smo kako je komunikaciona infrastruktura, konkretno američki Starlink, doprinela vojnim operacijama u Ukrajini. O tome je mnogo toga dokumentovano i napisano, kako u naučnim, tako i u stručnim krugovima. Rusija je, s druge strane, preduzela korake kako bi razvila sopstvenu satelitsku infrastrukturu. Govorimo o satelitima u niskoj Zemljinoj orbiti i projektima kao što je „Rassvet“.

Ko ima tehnološku nadmoć?

Kada govorimo o ratu, govorimo o ubrzanom razvoju tehnološke infrastrukture i svih inovacija, budući da je to apsolutno ključna komparativna prednost za sve armije sveta. Naš sagovornik tu izdvaja tri celine – Rusiju, Ameriku i Kinu.
Kina se opasno približava Americi i Rusiji i ona se verovatno već sada nalazi među vodećim zemljama kada govorimo o razvoju veštačke inteligencije u određenim aspektima. Napravila je neverovatan iskorak u tom kontekstu. Predsednici Putin, Si i Tramp isticali su da je veštačka inteligencija ključna tehnologija 21. veka i da će oni koji najviše ovladaju tim tehnologijama upravljati svim procesima, uključujući, naravno, i vojne procese.
Razvoj tehnologije nezaobilazan je i nerazdvojiv od razvoja čitavih društava, tvrdi Jovanović. Svet se danas formira na novim osnovama i evidentno je da će ga činiti tri sfere uticaja – američka, ruska i kineska. Ako je reč o 21. veku, tehnološka dominacija će apsolutno odrediti tu nadmoć i već je sada jedan od ključnih faktora.

Ne postoji suverenost

Države danas više nemaju potpuno poverenje u tehnologije koje proizvode druge zemlje, pa razvijaju sopstvene sisteme, kaže naš sagovornik. Primera radi, Amerikanci imaju svoju navigacionu tehnologiju GPS, Rusija ima GLONASS, Evropa razvila Galileo, dok su Kinezi napravili Beidou.
Ovo nam govori da je suverena infrastruktura, posebno komunikaciona i navigaciona, ključna za osiguranje vojnih kapaciteta. Nijedna ozbiljna armija ne želi da u potpunosti zavisi od globalno dostupne tehnologije druge zemlje, jer tu postoje određeni izazovi i rizici. Primer sa navigacionim sistemima je izuzetno značajan. Slične stvari sada se dešavaju i u kontekstu komunikacione infrastrukture i satelita u niskoj Zemljinoj orbiti. Kompletna infrastruktura i suvereni pristup njoj od ključnog su značaja za vojnu primenu, međutim, danas ne postoji nijedna zemlja koja je u potpunosti suverena.
Bez obzira na sankcije uvedene Ruskoj Federaciji, saradnja između Sjedinjenih Američkih Država i Rusije u nekim segmentima, poput kritičnih sirovina, minerala i nuklearne energetike, odnosno saradnje sa „Rosatomom“, i dalje se neometano odvija, kaže Jovanović. Kada su u pitanju interesi i vojne tehnologije, stvari ipak podležu nekim drugim dogovorima, a upravo ovaj primer ilustruje da danas ne postoji nijedna zemlja koja je apsolutno i potpuno suverena. Lanci snabdevanja takvi su da svako zavisi od nekoga, a kada su u pitanju vojne tehnologije, tu postoje i neki drugi dogovori, koji su vrlo često daleko od očiju javnosti.

Šta čeka male zemlje u sajber ratovima?

Republika Srbija nabavila je pre dve godine francuske borbene avione „Rafal“ za koje postoje nepotvrđene tvrdnje da Francuska, kao proizvođač, zadržava određenu kontrolu nad njihovim softverom, sistemima i naoružanjem aviona, što ih sprečava da se iskoriste u borbi protiv bilo koje NATO članice. Ova tvrdnja proizišla je iz dve činjenice – prva je da se u avionima koriste NATO komunikacioni sistemi koji omogućavaju razmenu podataka između aviona, radara i komandnih centara, a Srbija, kao država koja nije članica NATO-a, nema pristup NATO kriptografskim ključevima i zaštićenim mrežama. Druga činjenica je da Francuska kao proizvođač kontroliše isporuku, održavanje i određene tehnološke komponente aviona.
Ovo povlači za sobom pitanje manjih, vojno neutralnih zemalja i položaja u kojem će se naći u predstojećim sajber ratovima. Zemlje poput Srbije za sada nemaju kapacitete da sagrade sopstvenu tehnološku infrastrukturu koja će ih zaštiti od sajber napada i sve su prilike da će morati da se prikloni nekoj od većih sila.
Kada male zemlje kupuju tehnologiju, one se na neki način i geopolitički svrstavaju na jednu stranu. Ipak, to ne mora nužno da bude tako. Male zemlje, ali i neke od najvećih, zavise od lanaca snabdevanja. Ne treba zaboraviti ni proizvodnju hardvera, gde vidimo da je čak i jedna Amerika u mnogim aspektima zavisna od Tajvana, pre svega kada je reč o proizvodnji čipova. Bojim se da male zemlje nemaju realan kapacitet da samostalno razvijaju hardver i opremu koja im je neophodna. To je jednostavno veoma sofisticirano i zahtevno. Međutim, kada govorimo o pojedinim elementima digitalne, odnosno tehnološke suverenosti, njih je moguće razviti. Tu se uvodi koncept relativne suverenosti, u okviru kojeg država koristi i nabavlja različitu opremu, a zatim je prilagođava sopstvenom ekosistemu, koji razvija u skladu sa usvojenom strategijom.
Ključna stvar su strategije razvoja, posebno kada je reč o primeni određenih tehnologija. Dobar primer je kineska oprema koju je naša zemlja nabavljala za „Telekom Srbiju“ i druge telekomunikacione operatore, objašnjava Jovanović. Amerikanci su nakon te nabavke, kroz Vašingtonski ugovor, zatražili da se Srbija obaveže da će nabavljati opremu od „pouzdanih dobavljača“, odnosno da se odrekne kineske tehnologije.

Nužno naći alternative

Ipak, za male zemlje je izuzetno važno da pokušaju da očuvaju bar minimum suverenosti u primeni tehnoloških rešenja, kaže naš sagovornik. Postoje mnoge značajne stvari koje ipak mogu biti kontrolisane, poput kriptoloških mehanizama, načinu šifrovanja podataka, čuvanja podataka na sopstvenoj teritoriji, kontrole pristupa njima i izolacije opreme. Nije ključna stvar samo ta da li je oprema kupljenja od zapadnih, kineskih ili ruskih proizvođača, već i kako se tom opremom upravlja i kako su ustrojeni mrežni i infrastrukturni sistemi.
Da li će, u slučaju nekog velikog sajber-napada, recimo, pošta u Subotici moći da komunicira sa poštom u Vranju ili u drugim delovima zemlje? Da li su optička infrastruktura i komunikacione rute unutar jedne male zemlje postavljene tako da se, u slučaju kritičnog scenarija, može osigurati nesmetana komunikacija ključnih servisa? Postoji mnogo aspekata digitalnog suvereniteta koji mogu da budu primenjeni i osigurani kako bismo u slučaju kritičnih scenarija mogli da funkcionišemo i zadovoljimo osnovne potrebe.
Nakon pada Majkrosofta od pre nekoliko dana, banke u Srbiji izdale su zvanična saopštenja da im komunikacione platforme, elektronska pošta i slični servisi ne rade, te da ih građani kontaktiraju putem telefona. Postavlja se pitanje šta bi se dogodilo ukoliko bi i komunikacioni saobraćaj na nivou telefonskih centrala bio blokiran? Iz tog razloga, između ostalog, potrebno je razvijati scenarije za slučaj velikih uništenja i prekida, a u cilju obezbeđivanja bezbednog funkcionisanja banaka, pošta, bolnica, avio-saobraćaja i drugih ključnih državnih sistema.
Elementi digitalne suverenosti mogu da se očuvaju, razviju i primene i u malim zemljama, međutim, tu ne govorimo o apsolutnoj suverenosti. Ponovio bih da ni najveće zemlje, poput SAD, Rusije i Kine, ne mogu da postignu apsolutnu suverenost. Ipak, to pitanje postaje sve aktuelnije, u iščekivanju sajber ratova, zaključuje Jovanović
Pogledajte i:
NATO - Sputnik Srbija, 1920, 16.11.2026
SVET
Nevidljiva vojska širi paniku na Zapadu: Podiže se i NATO – ne zna se šta je sledeća meta
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala