00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
SPUTNJIK INTERVJU
21:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
Novo lice Ćele kule
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
Srbija, četrnaest godina kasnije – kako će izgledati tranzicija vlasti
16:00
30 min
MILJANOV KORNER
Janković: Promene da počnu sa novim ljudima u Savezu, Zvezdi i Partizanu
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Hrvatska se ugleda na slučaj Srebrenice - od Vukovara pravi brend

© Sputnik / Igorь MihalevVukovar neposredno nakon sukoba 1991. godine
Vukovar neposredno nakon sukoba 1991. godine - Sputnik Srbija, 1920, 22.11.2026
Pratite nas
Rezolucija o Vukovaru će verovatno biti usvojena u Evropskom parlamentu čime Hrvatska hoće da kaže da po njima 90-ih godina nije vođen građanski rat, već je bila agresije Srbije na Hrvatsku uz pomoć dela lokalnog srpskog stanovništva, kaže direktor Veritasa Savo Štrbac.
akva rezolucija, objašnjava on, nema pravno obavezujuću snagu, ali predstavlja zvaničan politički stav Evropskog parlamenta, koji služi kao smernica institucijama EU u daljem praćenju napretka Srbije.
Na plenarnoj sednici Evropskog parlamenta zakazanoj za 23. novembar Evropski parlament raspravljaće o rezoluciji o Vukovaru kojom se Srbija poziva da omogući pristup relevantnim ratnim arhivima i objavi sve dostupne informacije o lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica.
Glasanje o samoj rezoluciji zakazano je za četvrtak, 26. novembar.

Osuda Srbije bez osvrta na svoje greške

Nacrt rezolucije povodom godišnjice pada Vukovara izradili su hrvatski poslanici u Evropskom parlamentu iz raznih političkih grupa.
Predloženi tekst rezolucije oštro osuđuje sve oblike negiranja, umanjivanja ili veličanja ratnih zločina, uključujući javno slavljenje ili rehabilitaciju osuđenih ratnih zločinaca u regionu. Predlog je usledio inače na 35. godišnjicu pada Vukovara koja je obeležena 18. novembra. Na taj dan je 1991. nakon 87 dana teških borbi i razaranja ovog grada slomljena odbrana hrvatskih snaga.
Savo Štrbac, direktor dokumentacionog centra Veritas, kaže da je ovo prvi put da 12 hrvatskih poslanika među 720 koliko ih broji Evropski parlament, predlažu nacrt rezolucije o Vukovaru.
„ Hrvati od Vukovara prave vrstu brenda po uzoru na srebreničku priču… Prvi put na tom mestu, ali nama svi ti njihovi predlozi nisu novi. Oni su to i do sada ispostavljani Srbiji, i to putem raznih rezolucija, kao skup godišnjih rezolucija koje su donošene u istom ovom parlamentu o putu Srbije ka evropskim integracijama i Evropskoj uniji. Dakle, doslovno su prepisani iz tih ranijih rezolucija. Inače svake godine Evropska unija, odnosno EP, ima svog izaslanika za Srbiju. To je sada Tonino Picula, koji je na tu funkciju došao pre godinu dana. Ovde su se sada poklopila dva datuma. Jedan je Dan sećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, što se u Hrvatskoj obeležava kao državni praznik. U Vukovaru se okupilo oko 70.000 ljudi. Svake godine ih je toliko, a ove godine, čini mi se, bilo ih je još više nego ranijih godina. Svi političari i predstavnici hrvatskog političkog, kulturnog i društvenog života bili su na okupu, uključujući predsednika države, predsednika vlade i ministre, jer bi izostanak sa obeležavanja bio protumačen kao izdaja. Zato se svi oni trude da budu tamo,“ kaže on.

Hrvatska negira srpske žrtve

Istovremeno, Hrvatima Vukovar odgovara da ga izoluju kao slučaj kao što je to slučaj sa Srebrenicom za Sarajevo.
„To im više odgovara nego kada se pominje rat devedesetih, jer se onda postavlja veliko pitanje da li mogu da pronađu razloge da ne pomenu i srpske žrtve. Dakle, šta oni ovde traže? Ključni zahtevi - a to sam ranije postavio čak i na sajt Veritasa – jesu otvaranje arhiva i objavljivanje podataka o grobnicama. Oni smatraju, a nema političara u Hrvatskoj koji to ne pominje u svojim javnim istupima, da Srbiju treba pozvati da omogući pristup relevantnim ratnim arhivama i objavi sve dostupne informacije o lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica,“ podseća Štrbac.
S druge strane, dodaje on, iz Srbije stižu podaci da su svi arhivi otvoreni i da nemaju šta da kriju.
„Tu se pominje još i broj nestalih lica. Hrvatska u rezoluciji naglašava, a i mimo toga su ovih dana svi pominjali tu brojku od 1.725 nestalih osoba iz Domovinskog rata. Traži se od Srbije da olakša njihovo pronalaženje i identifikaciju, kao i da usvoji zakon o nestalim licima na inkluzivan i transparentan način. Što se tiče usvajanja zakona o nestalim licima, to traže i naša udruženja i porodice nestalih lica već godinama. Međutim, kada su u pitanju nestali, retko ćete u nekom užem stručnom krugu čuti da se među ovom brojkom nalaze i Srbi, a ne samo Hrvati. Jer, kada neki političar kaže da ima 1.725 nestalih iz Domovinskog rata i da se od Srbije traži da ih pronađe, svaki ili većina običnih ljudi pomisliće da su sve to Hrvati, odnosno žrtve srpskih zločina. A prema Veritasovim podacima i analizi ovog spiska, reč je o spisku koji je aktuelan u Hrvatskoj od 2015. godine, i zapravo se radi o spisku Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. On je napravljen na osnovu podataka dobijenih i od hrvatskih i od srpskih organizacija, pod uslovom da su prijave nestalih članova podneli i potpisali najuži članovi porodica,“ napominje naš sagovornik.
Štrbac kaže da je prema Veritasovoj analizi u ovoj brojci nešto više od polovine Srba, ali da se to neće čuti u Zagrebu.

Hoće da naglase „srpsku agresiju“

„U tim brojkama, prema Veritasovim podacima, nalazi se oko 500 Srba, pripadnika Teritorijalne odbrane i običnih srpskih civila. Uz to, još je preko 1.000, odnosno oko 1.100 pripadnika JNA stradalo tamo, a oni nisu u ovoj brojci o kojoj sada govorimo. Među nestalima, za koje Hrvati kažu da ih ima oko 320, nalazi se otprilike trećina do 40 odsto Srba. To znači da je preko stotinu Srba još nestalo na tom području. Naravno da smo i mi zainteresovani da se svi ovi naši nestali pronađu i identifikuju. Na kraju, tu je i procesuiranje zločina, što i mi tražimo sve ovo vreme. Možemo reći da je za zločine nad Hrvatima do sada procesuiran veliki broj pripadnika JNA, Teritorijalne odbrane i političara“, kaže on, pri čemu podseća na tzv. Vukovarsku trojku kojoj je suđeno pred Međunarodnim sudom, odnosno Haškim tribunalom - Šešelju, Miloševiću, Hadžiću i još nekima, od kojih su pojedini u međuvremenu preminuli.
„Kada je reč o zločinima nad Srbima pred hrvatskim pravosuđem, na području Vukovara i u samom Vukovaru, broj osuđenih je nula. Suđeno je pred vojnim sudovima u Srbiji, u Beogradu. Mislim da je tada bilo optuženo nekih osamdesetak zarobljenih Hrvata, pripadnika Zengi. Neki su osuđeni, nekoliko desetina njih. Među njima je bilo, čini mi se, šest ili sedam smrtnih kazni. Tada su još postojale smrtne kazne, 1991. i 1992. godine, a donete su i pravosnažne presude. Međutim, svi oni su onda, u onoj razmeni 1992. godine u Nemetinu, otišli u razmenu uz dogovor da će biti nastavljeno procesuiranje, odnosno izdržavanje kazne. Ali, čim su došli kući, sve je to palo u vodu. Hrvatska država ih je dočekala kao heroje, iako su u veoma ozbiljnim i transparentnim postupcima ovde, pred vojnim sudovima, ti ljudi osuđeni za najmonstruoznije zločine nad Srbima u tom istom gradu Vukovaru i prigradskim naseljima,“ podseća Štrbac.

Koriste situaciju u Srbiji

Hrvati sad traže, dodaje on, procesuiranje zločina od strane Srbije i osudu veličanja zločinaca.

„Negde 2011. ili 2012. godine bila je podignuta optužnica za zločine na tom području protiv četrdesetak pripadnika hrvatske vojske, a među njima je bilo i političara. Kada je to došlo u Zagreb, oni su doneli zakon o ništavnosti odluka sudova i pravosudnih organa u Srbiji. Dakle, imamo i to što oni još pričaju, daju nekakav istorijski kontekst – Milošević, velikosrpska agresija i slično," ističe naš sagovornik.

I ovaj predlog rezolucije primer je da, daodaje Štrbac, Hrvati to rade samo jednosmerno, ne uvažavajući činjenicu da su tamo stradali i Srbi.
"I vidite tu neravnopravnost u procesuiranju, i pred međunarodnim sudovima, i pred srpskim sudovima, a na kraju krajeva, posebno pred hrvatskim. Uzalud mi iz ovog izbegličkog korpusa iz Hrvatske stalno upozoravamo na ovakvu situaciju. To još uvek ne dopire ni do Evropskog parlamenta i ostalih izvršnih organa Evropske unije, a ni do naših institucija. Razumem ja njih. Koriste ovu situaciju promene vlasti ovde u Srbiji i najbolje im je da to urade u ovom interregnumu, odnosno u nekom praznom prostoru. To su sve iskusni političari koji se nalaze u Evropskom parlamentu, posebno oni iz Hrvatske, i po meni će ova rezolucija verovatno i biti usvojena,“ veruje Štrbac.

Bez prave snage ali postojaće

Naš sagovornik podseća da takva rezolucija nema pravno obavezujuću snagu, ali predstavlja zvaničan politički stav Parlamenta, koji služi kao smernica institucijama EU u daljem praćenju napretka Srbije.

„Imamo zločine u Vukovaru, nažalost, na obe strane. Bio je to građanski rat, krvi do kolena. Nema nevinih, ti meni – ja tebi, tako to ide. Ali i to je u Hrvatskoj ponovo sporno. Čak se predlaže da se uvrsti kao posebna inkriminacija u Krivični zakon – negiranje zvaničnog stava Hrvatske. A po njima to nikako nije bio građanski rat, već agresija Srbije na Hrvatsku, uz pomoć dela lokalnog srpskog stanovništva. Mi koji smo pratili taj rat znamo koliko je 1991. i 1992. godine uloženo novca i koliko je bilo pomoći glavnih hrvatskih mentora, Vatikana i Nemačke, da se upravo takav stav izgradi. U Vukovaru je, a to oni ističu i ovde u ovom predlogu rezolucije o kojoj će se raspravljati, dok je za 26. novembar predviđeno njeno usvajanje, došlo do najtežeg razaranja grada od Drugog svetskog rata naovamo. Jeste, bilo je tamo razaranja, bilo je velikih gubitaka, bilo je i procesuiranja. Ali postoji taj narativ: svi su krivi koji su bili na srpskoj strani, bez obzira na to šta su radili. Kriv je i onaj ko je samo tamo bio, neko ko je, ne znam, bio domaćica ili radnik. Svi su im krivi samim tim što su bili na srpskoj strani," navodi Štrbac.

Pri tom kaže on, zaboravlja se šta se desilo u Bljesku, šta se desilo u Oluji, gde su žrtve i koliko ih je bilo.
"A žrtve su žrtve. Svaka majka želi da sahrani svog sina, bez obzira na to kojoj vojsci je za života pripadao i koje je nacionalnosti bio. Znate, u Hrvatskoj trenutno ima oko 900 ekshumiranih posmrtnih ostataka. Ako je ukupna brojka 1.725, a ekshumirano je oko 900, onda se nešto više od polovine posmrtnih ostataka već nalazi u evidenciji, samo što nisu identifikovani. Pričao sam o tome ne tako davno, o onome što smo imali krajem oktobra i u septembru. Nisam mogao da shvatim zašto su u nekoj tajnosti, u tišini, potpuno ekshumirani posmrtni ostaci sa Kninskog groblja, srpski, onih 12 osoba, kao i posmrtni ostaci sa Daruvarskog groblja. Mi smo milion puta tražili od Hrvata da ih ekshumiraju. I onda, umesto da, recimo, tim činom naprave nekakve pozitivne poene, i kod Srba i u međunarodnoj zajednici, oni to urade u tišini. Neshvatljivo. Zašto? Jedini odgovor koji ja imam jeste da je u Hrvatskoj nepopularno uopšte govoriti o tome da su Srbi imali svoje žrtve, da postoje i Srbi koji su tamo poginuli i nestali. To političarima ne donosi glasove, nego ih oduzima,“ ocena je Štrpca.

Šta još piše u testu rezolucije

U dokumentu o kome je reč dodaje se da je ozbiljno rešavanje otvorenih pitanja nasleđenih iz rata "civilizacijski imperativ čvrsto ukorenjen u temeljnim vrednostima i načelima evropskog pravnog poretka, koji se moraju poštovati".
U istom dokumentu u koji su pojedini mediji imali uvid odbrana Vukovara opisuje se kao središnje mesto hrvatskog nacionalnog sećanja i simbol otpora "Miloševićevoj velikosrpskoj agresiji".
Podvlači se i da je Vukovar bio prvi evropski grad posle Drugog svetskog rata koji je gotovo potpuno razoren. Razoren je u skoro tromesečnoj vojnoj opsadi i bombardovanju "razmera za koje se smatralo da pripadaju prošlosti".
U tekstu se podseća da je Vukovar ozbiljna opomena da se obećanje "nikad više" nikada "ne sme uzimati zdravo za gotovo". To obećanje rođeno je iz razaranja u Drugom svetskom ratu i središnje je za evropski projekat, kaže se u nacrtu Rezolucije. Vukovarska tragedija, dodaje se, razotkrila je krhkost mira u Evropi i posledice propusta da se on blagovremeno odbrani.
Sećanje na Vukovar ne pripada samo Hrvatskoj nego celoj Evropi, navode evropski poslanici u tekstu rezolucije. Ono je, kako dodaju, i trajni podsetnik da odbrana mira, ljudskih prava i temeljnih evropskih vrednosti zahteva budnost, žrtvu, političku hrabrost i dijalog.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala