00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Irfan Mensur o Sofki koja stiže u Beograd: Bog me pogledao – uhvatio sam eksplozivni, južnjački dert

© Foto : Sputnjiku ustupilo Niško pozorište„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura - Sputnik Srbija, 1920, 20.11.2026
Pratite nas
Lepota može biti dar, ali i prokletstvo. Može da otvori sva vrata, ali i da postane teret koji čovek nosi čitavog života.
Upravo iz tog ugla reditelj Irfan Mensur pristupio je Bori Stankoviću i njegovom romanu „Nečista krv“, stvarajući predstavu „Sofka“, u kojoj je u središte postavio ženu, njenu sudbinu, dostojanstvo i borbu da, uprkos svemu što joj život oduzima, sačuva sebe.
Predstava je 5. oktobra otvorila festival „Teatar na raskršću“, 9. i 10. novembra izvedena je na sceni Narodnog pozorišta u Nišu, a večeras je u Beogradu u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
© Foto : Sputnjiku ustupilo Niško pozorište„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura - Sputnik Srbija, 1920, 20.11.2026
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
Mensur, koji sa niškim ansamblom sarađuje već tri decenije i potpisuje devet predstava, u razgovoru za Sputnjik govori o svojoj Sofki, Bori Stankoviću, lepoti, ženama, ali i o pozorištu koje, kako veruje, mora da nas natera da posle predstave razmišljamo o sopstvenom životu.
Mensurova veza sa Nišem nije nastala slučajno. Tu je maturirao i proveo godinu i po dana, a susret sa južnjačkim mentalitetom ostavio je dubok trag.

„Upoznao sam jednu potpuno drugu kulturu, drugi sistem razmišljanja, drugu duhovitost. Upravo taj neki dert, ali dert koji izlazi i pokazuje se. Bosanci imaju svoj dert i svoj ćejf, ali on je negde uvučen u svakog čoveka i nije tako eksplozivan kao taj južnjački. Ja sam ga prihvatio, zato što mi je odgovarao i dobro sam se osećao. Moj povratak u Niš je, na neki način, povratak u mesto koje mi odgovara“, kaže Mensur.

Početak saradnje obeležila je predstava „Ja, Klaudije“, koju je i sam doživeo kao važnu prekretnicu.
© Foto : Sputnjiku ustupilo Niško pozorište„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura - Sputnik Srbija, 1920, 20.11.2026
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
„Bog me pogledao pa sam napravio odličnu predstavu. Ima predstava koje sam radio i po drugim pozorištima, a koje nisu bile odlične. Ja za njih kažem da su predstave koje idu u radni staž. Ali 'Klaudije' je bila veoma značajna i za niški ansambl, i za pozorište, i za mene. Stvorio sam prijatelje u ansamblu koji su i danas tu i koji jedva čekaju da dođem. To je važno za rad – da vas prihvate kao svoga.“

Studija o stanju duše

Iako je polazište „Nečista krv“, Mensur je naslovom predstave jasno naznačio da ga prevashodno zanima Sofka. Nije želeo da rekonstruiše čitav roman, niti da se bavi svim njegovim društvenim i istorijskim slojevima.
„Kada uzmete roman kao što je 'Nečista krv', možete da ga čitate iz nekoliko uglova – kao kritiku društvenog sistema, tradicije, religioznog sistema. Ali ja sam morao da odaberem ono što mene iritira u smislu lepote i neke lirike koju sam pronašao u celom romanu. Mislim da su Borini romani, pripovetke, pa i drame, u stvari dobro napisane pesme. O stanjima ljudske duše.“
Zato je odlučio da u prvi plan izvuče ženu i njenu sudbinu.
„Moja 'Nečista krv' bavi se isključivo Sofkom. Ne bavi se onim što je bilo pre i onim što je bilo kasnije, nego sam želeo da izvučem ženu u prvi plan. Ako je to Sofka, onda zaslužuje da bude u naslovu, zato sam promenio Borin naslov.“
U dramatizaciju je uneo i delove drugih Stankovićevih dela, među njima „Tašane“ i „Koštane“, jer je osetio da pojedini likovi i njihova stanja prirodno pripadaju ovoj priči.
„Uzeo sam ceo jedan lik iz 'Tašane', jer su ta dva lika na neki način slična. To su oni mali, skrajnuti ljudi, odani. Imao sam potrebu da čoveku koji u 'Nečistoj krvi' gotovo da ne progovara, osim što ječi, dam neki tekst. Ubacio sam i nekoliko rečenica iz 'Koštane' i pripovedaka, ne da bih Boru približio nekome, nego zato što sam imao potrebu da te rečenice ožive. Kada ih čitamo, one su deo nekog stanja. Ali kada se izgovore sa scene, jednostavno ožive.“
U predstavi lepota nije samo fizička osobina, već sudbina koja određuje Sofkin život. Njena raskošna lepota postepeno se gasi pod teretom okolnosti, očeve izdaje i surovosti patrijarhalnog društva. Ipak, Mensur insistira na tome da ona nije poražena u onom najvažnijem.

Sofka nije izgubila dušu

„Sofka je do kraja ostala svesna svog života, svoje lepote i onoga što je izgubila. Ona nije izgubila dušu. Izgubila je fizičku lepotu zbog loma koji joj se dogodio, ali je ostala svesna svega. Znala je da su okolnosti koje su se igrale njenim životom napravile od nje krhotinu ličnosti. Ali se nije predala. Ona nije zaboravila sebe, nije zaboravila eksploziju lepote, misli i želje koju je imala. Život ju je samleo, sve joj oduzeo, a ona nije odustala od sebe. Ostala je Sofka.“
© Foto : Sputnjiku ustupilo Niško pozorište„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura - Sputnik Srbija, 1920, 20.11.2026
„Sofka“ predstava u režiji Irfana Mensura
Reditelj priznaje da je pronalaženje glumice za glavnu ulogu bilo jedan od najvažnijih zadataka. Posle razgovora i audicija sa pet-šest mladih glumica, izbor je pao na Milicu Majkić.
„Nisam znao šta ću dobiti od glumice koja igra Sofku. Ali mene je Bog pogledao. Od Milice sam dobio sve ono što sam zamišljao praveći dramatizaciju. Bez velikih napora dobijao sam ono što sam zahtevao i što mislim da je moja Sofka. Ovo što ćete gledati 20. novembra u Jugoslovenskom dramskom pozorištu jeste moja Sofka. Oni koji ne pristaju na moju Sofku, mene ne interesuju. Ja sam napravio ono što sam želeo i dobio ono što sam želeo.“
Mensur, koji je dve decenije radio kao pedagog na Fakultetu dramskih umetnosti, lepotu smatra prolaznom vrednošću, ali i opasnom zamkom ako čovek na njoj zasnuje sopstveni identitet.
„Pripremao sam svoje studentkinje, koje su bile lepe, za trenutak kada više neće biti lepe. Lepota je potrošna stvar, kao dnevne novine. Možete biti lepi nekoliko godina, nekoliko meseci, ali možete i jednim gestom postati ružni. Čovek mora biti svestan da u jednom trenutku lepota više ne može da bude funkcionalna. Moraju da počnu da rade misao, lična ambicija, nešto što će ga oplemeniti.“

„Volim da plačem, jer se tada osećam moćno“

Da predstava snažno deluje na publiku, potvrdili su mu i glumci posle niških izvođenja. Preneli su mu da je pozorište bilo prepuno, da su gledaoci plakali, da je bilo aplauza tokom predstave i poziva na bis.
„Znate, ja volim da plačem jer se osećam moćno. Nisam čovek koji, kada pusti suzu, pomisli da je bedan, kukavica ili da nije jak. Naprotiv. Mislim da je moja suza u stvari moja pobeda. Zato što osećanje prebacim na te suze koje mi teku. Nešto izbacujem iz sebe – ili lepotu, ili nešto drugo.“
Za Mensura je upravo to suština umetnosti: da pokrene osećanje, dovede do katarze i natera čoveka da se zapita o sopstvenom životu.
Zato je i vizuelni svet predstave sveden na crno, sivo i belo, bez raskošnih kostima, folklora i scenografskog spektakla.
„Dok sam čitao Boru i pokušavao da napravim dramatizaciju, stalno sam video crno, sivo i belo. Nisam želeo da glumci izigravaju neki period, neki jug, neka osećanja. Želeo sam da dobijem ljude koji misle, koji su usvojili stanja. Kostim je samo deo nečega što im pomaže da crnilo iz duša postane belje ili sivlje, ili da ono belo iz duše, kao što je Sofkina, do kraja postane sivo i crno.“

Povratak „Staklenoj menažeriji“

Dok se „Sofka“ priprema za novo izvođenje u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Mensura očekuje i novi pozorišni izazov. Početkom decembra trebalo bi da počne rad u Zaječaru, gde će postaviti „Staklenu menažeriju“ Tenesija Vilijamsa.
Taj komad za njega ima posebnu, gotovo sudbinsku vezu. Sa Žarkom Lauševićem i Ljiljom Krstić radio je predstavu početkom devedesetih, koja je bila veliki uspeh. Još zanimljivije, upravo je monolog Toma iz tog dela izabrao sa 17 godina za prijemni ispit na Fakultetu dramskih umetnosti i sa njim položio prijemni.
Godinama kasnije, njegov najmlađi sin izabrao je isti monolog za pripremu prijemnog ispita.
„Kada mi je sin rekao da je izabrao 'Staklenu menažeriju`, bio sam potpuno u šoku. Mislio sam da pravi neku šalu. Kažem mu: 'Sine, ja sam sa tim monologom prošao na Akademiji.' I sada dolazi 'Staklena menažerija' koju treba da radim u Zaječaru. Radiću, naravno, svoju verziju. “
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala