https://lat.sputnikportal.rs/20261118/amerika-je-odvukla-jos-jednog-srpskog-talenta-sport-kosarka-matija-lukic-1205736746.html
Amerika je odvukla još jednog srpskog talenta
Amerika je odvukla još jednog srpskog talenta
Sputnik Srbija
Odluka mladog srpskog košarkaša Matije Lukića da karijeru nastavi na Univerzitetu Djuk još jedan je primer sve većeg uticaja američke univerzitetske košarke na... 18.11.2026, Sputnik Srbija
2026-11-18T21:10+0100
2026-11-18T21:10+0100
2026-11-18T21:10+0100
sport
sport
košarka
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/0a/1f/1205154784_0:126:2400:1476_1920x0_80_0_0_2954f7e8a71bd11b98019311e589dddd.jpg
Zahvaljujući promenama u sistemu finansiranja studenata sportista, američki univerziteti postali su ozbiljna konkurencija evropskim klubovima, koji se suočavaju sa sve većim poteškoćama da zadrže talente u čiji su razvoj ulagali.Sedamnaestogodišnji Lukić, koji nastupa za špansku Saragosu, odlučio je da od sezone 2027/28 igra za Djuk, jedan od najuspešnijih programa američke univerzitetske košarke. Srpski košarkaš privukao je pažnju nastupima u mlađim kategorijama, posebno na Svetskom prvenstvu za igrače do 17 godina, na kojem je prosečno beležio 16,1 poen, 4,4 skoka i 2,4 asistencije.Lukić je proglašen i za najkorisnijeg igrača kampa „Basketball Without Borders Next Up“, a prema procenama američkih skauta nalazi se među najperspektivnijim međunarodnim košarkašima svoje generacije.Njegov izbor Djuka deo je šireg procesa u kojem američki univerziteti sve više pažnje posvećuju igračima koji su košarkaško obrazovanje stekli u Evropi. Program koji predvodi Džon Šajer poslednjih godina angažovao je više talentovanih košarkaša iz inostranstva, među kojima su Kaman Maluač, Dame Sar i Tajris Proktor, dok se među novim međunarodnim talentima nalaze Lukić i Australijanac Luk Pol.Takva strategija predstavlja promenu u načinu na koji američki univerziteti formiraju svoje ekipe. Iako su i ranije angažovali strane košarkaše, finansijske mogućnosti koje danas imaju omogućavaju im da mnogo uspešnije konkurišu evropskim profesionalnim klubovima.Najznačajnije promene povezane su sa uvođenjem sistema koji studentima sportistima omogućava zaradu od korišćenja sopstvenog imena, lika i komercijalnog identiteta, poznatog kao NIL. Dodatno, novi propisi omogućili su američkim univerzitetima da pod određenim uslovima direktno izdvajaju deo prihoda za sportiste.Tako je univerzitetska košarka, koja je decenijama počivala na formalno amaterskom modelu, dobila finansijske mehanizme koji je sve više približavaju profesionalnom sportu. Iako za strane studente postoje određena ograničenja u pogledu ostvarivanja prihoda, najbogatiji univerzitetski programi danas mogu da ponude uslove koji su privlačni i košarkašima iz razvijenih evropskih sistema.Za evropske klubove takva konkurencija predstavlja ozbiljan izazov, pre svega zbog načina na koji je organizovan razvoj mladih igrača.Klubovi godinama ulažu sredstva u trenere, infrastrukturu, takmičenja mlađih kategorija i individualni rad sa talentima, očekujući da će najuspešniji među njima vremenom postati članovi seniorskih ekipa. Međutim, sve veće interesovanje američkih univerziteta otvara mogućnost da igrači napuste evropske klubove upravo u periodu kada bi trebalo da počnu da dobijaju značajniju ulogu u profesionalnoj košarci.Za razliku od klasičnih transfera između profesionalnih klubova, prelazak u američku univerzitetsku košarku ne obezbeđuje uvek odgovarajuću naknadu za prethodni razvoj igrača. Posledice zavise od njegovog ugovornog statusa i konkretnih okolnosti, ali nedostatak jedinstvenog sistema obeštećenja predstavlja jedan od glavnih problema za evropske klubove.U takvim okolnostima dolazi do neravnoteže između onih koji finansiraju dugoročni razvoj mladih košarkaša i institucija koje dobijaju priliku da ih angažuju u završnoj fazi njihovog prelaska u seniorsku konkurenciju.Posebno je značajno što američki univerziteti više ne privlače isključivo igrače koji nisu uspeli da pronađu odgovarajuću ulogu u evropskim profesionalnim klubovima. Sve češće interesovanje pokazuju za košarkaše koji se nalaze među najboljima u svojim generacijama i koji bi u narednim godinama mogli da postanu važni igrači evropskih takmičenja.Tako evropski klubovi rizikuju da izgube deo najperspektivnijih košarkaša pre nego što oni uopšte dobiju priliku da ostave značajniji trag u seniorskoj konkurenciji.Ovaj proces mogao bi dugoročno da utiče i na kvalitet evropskih nacionalnih prvenstava, regionalnih takmičenja i Evrolige. Ukoliko veći broj najtalentovanijih igrača bude odlazio u Ameriku neposredno po završetku juniorskog staža, evropski klubovi moraće da pronalaze nove načine za popunjavanje svojih sastava i održavanje kontinuiteta razvoja.Istovremeno, ne treba zanemariti činjenicu da američka univerzitetska košarka mladim igračima može da ponudi značajne prednosti. Kvalitetni uslovi za trening, razvijena infrastruktura, rad sa stručnjacima i mogućnost obrazovanja predstavljaju važne razloge zbog kojih se sve više evropskih košarkaša odlučuje za takav put.Univerziteti poput Djuka imaju i značajnu ulogu u pripremi igrača za NBA ligu, što dodatno utiče na odluke mladih košarkaša i njihovih porodica.Zbog toga problem ne treba posmatrati kroz odluke pojedinaca, već kroz sposobnost evropskog košarkaškog sistema da odgovori na promenjene uslove.Međunarodna košarkaška federacija već je prepoznala potrebu da se uredi odnos između američke univerzitetske košarke i klubova koji razvijaju mlade igrače. FIBA je formirala stručnu grupu koja se bavi ovim pitanjem, uključujući zaštitu interesa razvojnih klubova, dostupnost košarkaša nacionalnim reprezentacijama i mogućnosti uvođenja odgovarajućih mehanizama obeštećenja.Međutim, pronalaženje rešenja nije jednostavno, jer podrazumeva usklađivanje različitih sportskih, ekonomskih i pravnih sistema, uz očuvanje prava igrača da samostalno odlučuju o svojoj karijeri.Za srpsku košarku ovaj proces ima poseban značaj zbog tradicionalnog oslanjanja na rad sa mlađim kategorijama. Domaći klubovi već se suočavaju sa finansijski snažnijom konkurencijom evropskih klubova, a američki univerziteti sada predstavljaju dodatnu mogućnost za rani odlazak talentovanih igrača.Lukićev slučaj nije neposredan gubitak za srpsku klupsku košarku, budući da se razvija u Španiji, ali pokazuje koliko su se promenile mogućnosti koje stoje pred mladim srpskim košarkašima.Za reprezentaciju Srbije njegov odlazak na Djuk ne mora da predstavlja negativnu okolnost. Ukoliko nastavi da napreduje i dobije odgovarajuću ulogu, nacionalni tim mogao bi da ima koristi od njegovog razvoja u američkoj univerzitetskoj košarci.Međutim, interesi reprezentacije i domaćih klubova nisu uvek isti. Dok nacionalni tim pre svega zavisi od kvaliteta pojedinaca, bez obzira na to gde nastupaju, klubovi moraju da vode računa o ekonomskoj održivosti razvojnih programa i mogućnosti da zadrže igrače koje su stvorili.Upravo zbog toga sve veće prisustvo američkih univerziteta na evropskom tržištu talenata zahteva ozbiljniji odgovor košarkaških institucija.Odlazak Matije Lukića na Djuk može da bude važan korak u njegovoj karijeri, ali istovremeno predstavlja još jedan primer promene odnosa snaga u razvoju mladih košarkaša. Američki univerziteti dobili su finansijske i organizacione mogućnosti da privlače igrače koji su prethodno prolazili kroz evropske razvojne sisteme, dok evropski klubovi još nemaju jedinstven i dovoljno efikasan mehanizam zaštite sopstvenih ulaganja.Ukoliko se taj odnos ne uredi, evropska košarka mogla bi da se suoči sa dugoročnim slabljenjem razvojnih programa i smanjenjem broja mladih igrača koji iz juniorske konkurencije prelaze u njene profesionalne lige.Zbog toga ključno pitanje više nije zašto mladi evropski košarkaši odlaze u Ameriku, već kako evropski klubovi mogu da nastave da ulažu u njihov razvoj u uslovima u kojima sve teže mogu da ih zadrže.
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/0a/1f/1205154784_133:0:2268:1601_1920x0_80_0_0_e01489d790b4fd3b6893081451495dd9.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
sport, košarka
Amerika je odvukla još jednog srpskog talenta
Odluka mladog srpskog košarkaša Matije Lukića da karijeru nastavi na Univerzitetu Djuk još jedan je primer sve većeg uticaja američke univerzitetske košarke na razvoj evropskih igrača.
Zahvaljujući promenama u sistemu finansiranja studenata sportista, američki univerziteti postali su ozbiljna konkurencija evropskim klubovima, koji se suočavaju sa sve većim poteškoćama da zadrže talente u čiji su razvoj ulagali.
Sedamnaestogodišnji Lukić, koji nastupa za špansku Saragosu, odlučio je da od sezone 2027/28 igra za Djuk, jedan od najuspešnijih programa američke univerzitetske košarke. Srpski košarkaš privukao je pažnju nastupima u mlađim kategorijama, posebno na Svetskom prvenstvu za igrače do 17 godina, na kojem je prosečno beležio 16,1 poen, 4,4 skoka i 2,4 asistencije.
Lukić je proglašen i za najkorisnijeg igrača kampa „Basketball Without Borders Next Up“, a prema procenama američkih skauta nalazi se među najperspektivnijim međunarodnim košarkašima svoje generacije.
Njegov izbor Djuka deo je šireg procesa u kojem američki univerziteti sve više pažnje posvećuju igračima koji su košarkaško obrazovanje stekli u Evropi. Program koji predvodi Džon Šajer poslednjih godina angažovao je više talentovanih košarkaša iz inostranstva, među kojima su Kaman Maluač, Dame Sar i Tajris Proktor, dok se među novim međunarodnim talentima nalaze Lukić i Australijanac Luk Pol.
Takva strategija predstavlja promenu u načinu na koji američki univerziteti formiraju svoje ekipe. Iako su i ranije angažovali strane košarkaše, finansijske mogućnosti koje danas imaju omogućavaju im da mnogo uspešnije konkurišu evropskim profesionalnim klubovima.
Najznačajnije promene povezane su sa uvođenjem sistema koji studentima sportistima omogućava zaradu od korišćenja sopstvenog imena, lika i komercijalnog identiteta, poznatog kao NIL. Dodatno, novi propisi omogućili su američkim univerzitetima da pod određenim uslovima direktno izdvajaju deo prihoda za sportiste.
Tako je univerzitetska košarka, koja je decenijama počivala na formalno amaterskom modelu, dobila finansijske mehanizme koji je sve više približavaju profesionalnom sportu. Iako za strane studente postoje određena ograničenja u pogledu ostvarivanja prihoda, najbogatiji univerzitetski programi danas mogu da ponude uslove koji su privlačni i košarkašima iz razvijenih evropskih sistema.
Za evropske klubove takva konkurencija predstavlja ozbiljan izazov, pre svega zbog načina na koji je organizovan razvoj mladih igrača.
Klubovi godinama ulažu sredstva u trenere, infrastrukturu, takmičenja mlađih kategorija i individualni rad sa talentima, očekujući da će najuspešniji među njima vremenom postati članovi seniorskih ekipa. Međutim, sve veće interesovanje američkih univerziteta otvara mogućnost da igrači napuste evropske klubove upravo u periodu kada bi trebalo da počnu da dobijaju značajniju ulogu u profesionalnoj košarci.
Za razliku od klasičnih transfera između profesionalnih klubova, prelazak u američku univerzitetsku košarku ne obezbeđuje uvek odgovarajuću naknadu za prethodni razvoj igrača. Posledice zavise od njegovog ugovornog statusa i konkretnih okolnosti, ali nedostatak jedinstvenog sistema obeštećenja predstavlja jedan od glavnih problema za evropske klubove.
U takvim okolnostima dolazi do neravnoteže između onih koji finansiraju dugoročni razvoj mladih košarkaša i institucija koje dobijaju priliku da ih angažuju u završnoj fazi njihovog prelaska u seniorsku konkurenciju.
Posebno je značajno što američki univerziteti više ne privlače isključivo igrače koji nisu uspeli da pronađu odgovarajuću ulogu u evropskim profesionalnim klubovima. Sve češće interesovanje pokazuju za košarkaše koji se nalaze među najboljima u svojim generacijama i koji bi u narednim godinama mogli da postanu važni igrači evropskih takmičenja.
Tako evropski klubovi rizikuju da izgube deo najperspektivnijih košarkaša pre nego što oni uopšte dobiju priliku da ostave značajniji trag u seniorskoj konkurenciji.
Ovaj proces mogao bi dugoročno da utiče i na kvalitet evropskih nacionalnih prvenstava, regionalnih takmičenja i Evrolige. Ukoliko veći broj najtalentovanijih igrača bude odlazio u Ameriku neposredno po završetku juniorskog staža, evropski klubovi moraće da pronalaze nove načine za popunjavanje svojih sastava i održavanje kontinuiteta razvoja.
Istovremeno, ne treba zanemariti činjenicu da američka univerzitetska košarka mladim igračima može da ponudi značajne prednosti. Kvalitetni uslovi za trening, razvijena infrastruktura, rad sa stručnjacima i mogućnost obrazovanja predstavljaju važne razloge zbog kojih se sve više evropskih košarkaša odlučuje za takav put.
Univerziteti poput Djuka imaju i značajnu ulogu u pripremi igrača za NBA ligu, što dodatno utiče na odluke mladih košarkaša i njihovih porodica.
Zbog toga problem ne treba posmatrati kroz odluke pojedinaca, već kroz sposobnost evropskog košarkaškog sistema da odgovori na promenjene uslove.
Međunarodna košarkaška federacija već je prepoznala potrebu da se uredi odnos između američke univerzitetske košarke i klubova koji razvijaju mlade igrače. FIBA je formirala stručnu grupu koja se bavi ovim pitanjem, uključujući zaštitu interesa razvojnih klubova, dostupnost košarkaša nacionalnim reprezentacijama i mogućnosti uvođenja odgovarajućih mehanizama obeštećenja.
Međutim, pronalaženje rešenja nije jednostavno, jer podrazumeva usklađivanje različitih sportskih, ekonomskih i pravnih sistema, uz očuvanje prava igrača da samostalno odlučuju o svojoj karijeri.
Za srpsku košarku ovaj proces ima poseban značaj zbog tradicionalnog oslanjanja na rad sa mlađim kategorijama. Domaći klubovi već se suočavaju sa finansijski snažnijom konkurencijom evropskih klubova, a američki univerziteti sada predstavljaju dodatnu mogućnost za rani odlazak talentovanih igrača.
Lukićev slučaj nije neposredan gubitak za srpsku klupsku košarku, budući da se razvija u Španiji, ali pokazuje koliko su se promenile mogućnosti koje stoje pred mladim srpskim košarkašima.
Za reprezentaciju Srbije njegov odlazak na Djuk ne mora da predstavlja negativnu okolnost. Ukoliko nastavi da napreduje i dobije odgovarajuću ulogu, nacionalni tim mogao bi da ima koristi od njegovog razvoja u američkoj univerzitetskoj košarci.
Međutim, interesi reprezentacije i domaćih klubova nisu uvek isti. Dok nacionalni tim pre svega zavisi od kvaliteta pojedinaca, bez obzira na to gde nastupaju, klubovi moraju da vode računa o ekonomskoj održivosti razvojnih programa i mogućnosti da zadrže igrače koje su stvorili.
Upravo zbog toga sve veće prisustvo američkih univerziteta na evropskom tržištu talenata zahteva ozbiljniji odgovor košarkaških institucija.
Odlazak Matije Lukića na Djuk može da bude važan korak u njegovoj karijeri, ali istovremeno predstavlja još jedan primer promene odnosa snaga u razvoju mladih košarkaša. Američki univerziteti dobili su finansijske i organizacione mogućnosti da privlače igrače koji su prethodno prolazili kroz evropske razvojne sisteme, dok evropski klubovi još nemaju jedinstven i dovoljno efikasan mehanizam zaštite sopstvenih ulaganja.
Ukoliko se taj odnos ne uredi, evropska košarka mogla bi da se suoči sa dugoročnim slabljenjem razvojnih programa i smanjenjem broja mladih igrača koji iz juniorske konkurencije prelaze u njene profesionalne lige.
Zbog toga ključno pitanje više nije zašto mladi evropski košarkaši odlaze u Ameriku, već kako evropski klubovi mogu da nastave da ulažu u njihov razvoj u uslovima u kojima sve teže mogu da ih zadrže.