Naneti poraz nuklearnoj sili?! Evropa igra opasnu igru /video/
19:33 17.11.2026 (Osveženo: 19:36 17.11.2026)

© Sputnik / Stanislav Krasilnikov
/ Pratite nas
Učesnici u evropskoj priči o budućnosti Ukrajine mogu da se podele u najmanje dve grupe od kojih jedna, malobrojnija, stvarno teži nekom dogovoru, dok je značajan broj evropskih zemalja podeljen i istorijskim razlozima, i savremenim interesima, ali i upravljačima iz senke, a to su razni centri finansijske i vojne moći.
Ulogu evropskih zemalja, koje čas hoće da se uključe u pregovore o ukrajinskoj krizi, čas čine sve da se ona dalje nastavi ovako ocenjuje novinar Slavoljub Kačarević.
“Rezultat je da je politika evropskih zemalja em neusaglašena, em u velikoj meri konfuzna. Kad se hladne glave razmišlja o tome šta to evropske zemlje koje agituju za rat misle da postignu - oni kažu da nanesu strateški poraz Rusiji - svaki normalan čovjek zna da je to nemoguće. Oni mogu da ugrožavaju Rusiju, mogu možda i da je napadnu, ali da nanesu poraz nuklearnoj sili? Mogu pre svega da nanesu sebi poraz. Ta politika je besmislena”, kaže naš sagovornik.
Nije im stalo do mira
Kačarević jedino objašnjenje zašto to rade vidi u tome da Evropa stalno pokušava da sruši mirovne napore koji su, kako kaže, sa strane Amerike o Rusije izgleda baš ozbiljni.
“A njima do mira očigledno nije stalo, ne zastupaju politiku mira nego rata.”
Toliki žar Evrope za podšku Ukrajini i za rat s Rusijom on vidi i u tome što glavnina para koja ide u Kijev i kroz vojnu pomoć, i kroz finansije dolazi iz fondova EU i otud i toliko zalaganje Vladimira Zelenskog da se Evropa uključi u pregovore.
„On je prirodno upućen da se udružuje s Evropljanima jer imaju iste stavove i interese. Tu može da se doda mnogo toga, kao što je zajedničko učešće u korupciji kod tih vojnih nabavki i davanja para za budžet u Ukrajini“, kaže on.
Kačarević objašnjava i zašto navodni pokušaji Evrope da se uključi u pregovore o Ukrajini nemaju mnogo šansi na uspeh.
Evropa, kako kaže, u pregovorima sa Rusijom o ukrajinskom pitanju treba da bar simbolički pokaže da nije za rat nego za mir i da se bar nekim gestom kvalifikuje za pregovore, a ako toga ne bude neće stići dalje od nekog hotelskoj lobija kako je i dosad bilo tokom trilateralnih pregovora u Abu Dabiju.
Koalicija voljnih za rat s Rusijom
Filozof dr Mario Kalik ocenjuje da se kod većine evropskih zemalja koje se nude za pregovarače nazire makar neki element kohezije, a to je militantni, agresivni stav prema Rusiji.
“Upravo to i jeste glavna prepreka da takav sastav i sa takvim načelima i sa takvom politikom i pretenzijama bude prihvaćen od strane Rusije. Mora bar simbolično da se pokaže sa evropske strane neka spremnost na mir a ne da imamo opet najave novih paketa sankcija za 150 pravih lica, 50 kompanija, da Riši Sunak, bivši premijer, preti da treba Britanija da napadne rusku infrastrukturu na Arktiku, da Estonija najavljuje zatvaranje granice prema Rusiji…”, primećuje Kalik
Takav niz militantnih poteza i planova, dodaje on, apsolutno ne doprinosi miru, nego samo produbljuju tenzije i eskalira krizu koja je već duboka.
“U tom sastavu reč je o koaliciji voljnih, ili bolje reći vojnih, jer ovo zvuči eufemistički – zna se da je ovo koalicija spremnih na rat sa Rusijom. Međutim, problem je kako će ta politika proći u širom sastavu Evropske unije, jer s druge strane isključeni je iz tog predstavničkog sastava EU niz zemalja koje su otvoreno rekle da neće podržati dalju politiku finansiranja i naoružavanja Ukrajine”, konstatuje Kalik uz podsećanje da su u toj grupi Mađarska, Češka, Slovačka i Bugarska.
Pretenzijama na učešće u pregovorima, skreće pažnju on, ne doprinosi ni otvoreni zahtev nemačkog kancelara Fridriha Merca da se donošenje budžeta EU uslovi učešćem u finasiranju ukrajinskog rata, niti izjava francuskog predsednika Emanuela Makrona da Ukrajina treba da postane članica NATO.
“I ne samo to, nego štaviše da postane ključni igrač u Alijansi. A jedan od glavnih uslova i bezbednosnih garancija koje Rusija traži za sebe je demilitarizaciju Ukrajine, ograničavanje ukrajinske vojske i apsolutan neulazak Ukrajine u NATO. I neraspoređivanje zapadnih stranih trupa na teritoriju Ukrajine. To je direktna kolizija ta dva pristupa.”
Evropa zasad samo voajer
Na pitanje zašto upravo u Evropi vlada panika zbog predstojećeg trojnog sastanka lidera Rusije, Kine i SAD na marginama samite APEK-a u Šendženu, Kalik navodi da su evropske elite sve svesnije da su politički patuljak u budućoj strukturi koja polako dobija obrise novog globalnog poretka.
“Događa se ozbiljna promena, preraspodela snaga na globalnom nivou moći. Centar moći, posle ovih više od veka koliko je manje-više bio na zapadu, sad se preseljava ka globalnom jugu, globalnom istoku, ka onom što se zove nova svetska većina, koja je i po BDP-u i po drugim pokazateljima u usponu. BDP zemalja Briksa je veći od G7. Perspektive su da se ta razlika sve više poveća. Tendencije u tom razvoju globalne i ekonomično-globalne politike se menjaju, zapad više nije u tom smislu centar sveta. SAD su sačuvale manje više neku svoju poziciju, ali ni one više nisu toliko moćne kao pre. A da ne pričamo o Evropskoj uniji, takvoj kakva jeste. I sada je ona u strahu da više neće biti čak ni neki regionalni igrač, a kamoli neki globalni.”
EU se, napominje Kalik, oseća ugroženo zbog opadanja svoje ekonomske moći i svog političkog značaja.
“I vidi odjednom da nema više nikakav značaj na vodećim samitima gde se uspostavlja neka nova Jalta ili neka nova arhitektura, ne samo evropska, nego i svetska, nova podela karata svetske moći. A ona nije ni pozvana i mora onda nekako da se samozvano negde pojavi i da sa strane nešto posmatra, voajeriše, kao što smo imali primer pregovora oko Ukrajine. U tom strahu se prave greške i stvara agresija i iracionalna politika koju vidimo da oni sada sprovode. A da li će se u nekom trenutku prizvati pameti i postati svesni ove nove realnosti ostaje da se vidi”, ocenjuje Kalik.
Pogledajte i:




