Čitaj srpski! Ovo je odsudna borba za zaštitu nacionalnog identiteta u Crnoj Gori
17:12 17.11.2026 (Osveženo: 17:15 17.11.2026)

© Sputnik / Marija Savić
Pratite nas
Borba za jezik je ključna u očuvanju srpskog nasleđa u Crnoj Gori. Zato inicijativa NVO „Mi znamo ko smo“, koja je crnogorskoj skupštini podnela peticiju za izjednačavanje srpskog i crnogorskog jezika znači odsudnu borbu za za zaštitu srpskog nacionalnog identiteta i srpskih nacionalnih interesa u Crnoj Gori.
Pitanje jezika je uslov svih uslova opstanka Srba u Crnoj Gori i ako se na polju politike mogu praviti kompromisi i ustupci, ako se kompromisi i ustupci mogu praviti čak i na simboličkim pitanjima, pitanje jezika je crvena linija, kaže istoričar Bogdan Živković povodom vesti da je NVO „Mi znamo ko smo“ Skupštini Crne Gore podnela peticiju kojom se traži da se srpski jezik izjednači sa crnogorskim, kako u unutrašnjem pravnom poretku, tako i u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji.
Peticija je predata Ustavnom odboru Skupštine Crne Gore, a potpisivanje je otvoreno od 16. novembra do 15. januara.
Inicijatori peticije smatraju da proces evropskih integracija otvara novo pitanje: da li će se u budućim dokumentima i institucijama Evropske unije podrazumevati isključivo crnogorski jezik ili će srpski dobiti ravnopravan tretman.
Crvena linija preko koje nema prelaska
Prema Živkovićevim rečima, jezičko pitanje postalo je jedno od najvažnijih političkih pitanja nakon referenduma o crnogorskoj nezavisnosti 2006. – tadašnji režim Mila Đukanovića prepoznao je značaj jezika u oblikovanju nove nacionalne svesti i udaljavanju Crne Gore od njenog srpskog istorijskog i kulturnog nasleđa.
„Izjašnjavati se kao Crnogorac na popisu, reći da ste nacionalno Crnogorac, nije značilo u Crnoj Gori biti antisrbin ili negirati bilo kakve veze sa Srbijom. To je bilo jedno posebno samorazumevanje u kojem nacionalna deklaracija nije bila toliko važna. Najbolje to vidimo po tome što smo 1991. godine imali referendum na kojem je ogromna većina građana Crne Gore glasala za zajedničku državu, a nacionalno se izjašnjavala kao Crnogorci“, objašnjava naš sagovornik.
U tom procesu, dodaje, nisu korišćeni samo politički i ustavni mehanizmi već su izgrađivane i institucije koje su trebalo da obezbede dugoročno institucionalno utemeljenje crnogorskog jezičkog standarda. Uloženi su napori da on postane jedini zvanični jezik u crnogorskom ustavu, za osnivanje univerzitetskih katedri i instituta za izučavanje tog jezika.
Inicijatori peticije smatraju da proces evropskih integracija otvara novo pitanje: da li će se u budućim dokumentima i institucijama EU podrazumevati isključivo crnogorski jezik ili će srpski dobiti ravnopravan tretman.
Živković upozorava da bi eventualno uključivanje crnogorskog jezika među zvanične jezike EU predstavljalo dodatno institucionalno učvršćivanje jezičke politike koja je sprovođena nakon sticanja nezavisnosti.
„Sada se srpski narod u Crnoj Gori i srpski jezik našli su se pred sledećim izazovom – da se dalje normiranje crnogorskog jezika nastavi kroz to što bi on u procesu pristupanja EU mogao da postane i zvanični jezik Evropske unije. To bi tom ideološkom konstruktu zvanom crnogorski jezik dalo veliki međunarodni legitimitet“, ističe on.
Upravo zbog toga, kako kaže, grupa mladih srpskih intelektualaca okupljena oko inicijative „Mi znamo ko smo“ odlučila je da pokrene pitanje ravnopravnosti dva jezika i zatraži od crnogorskih institucija da se ono reši pre završetka evropskih integracija.
Ravnopravnost kao princip
Među mladim srpskim intelektualcima okupljenim oko NVO „Mi znamo ko smo“ koje Živković pominje je i Ljubica Simonović, koja podseća da se, prema rezultatima poslednjeg popisa, oko 33 odsto stanovnika Crne Gore izjasnilo kao Srbi, dok je srpski jezik kao maternji navelo oko 44 odsto građana.
„U Crnoj Gori imamo oko 33 odsto Srba koji se tako nacionalno izjašnjavaju, a negde oko 60.000 Crnogoraca i pripadnika nekih drugih manjinskih naroda takođe se izjasnilo da im je maternji jezik srpski. Od tog popisa prošle su dve godine i tema je u političkoj javnosti nekako zaspala, ali smo, pokretanjem inicijative na sajtu i društvenim mrežama, svedočili velikoj zainteresovanosti građana Crne Gore“, kaže Simonovićeva.
Prema njenim rečima, ideja „Mi znamo ko smo“ je da Crna Gora u EU uđe sa jezičkom ravnopravnošću, odnosno da srpski jezik ima ravnopravan status sa drugim po brojnosti jezikom, crnogorskim.
Simonovićeva odbacuje optužbe prema kojima bi izjednačavanje dva jezika ugrozilo crnogorski identitet; naprotiv, ravnopravnost zapravo predstavljala primenu principa na kojima počiva Evropska unija.
„Ako govorimo o diskriminaciji, uzimajući u obzir činjenicu da je srpski jezik većinski jezik kojim govori stanovništvo Crne Gore, možemo samo reći da se većina građana koji govore srpskim jezikom može osećati, odnosno oseća diskriminisano. Ni u jednoj zemlji Evrope ne postoji sličan slučaj da je većinska jezička zajednica diskriminisana“, ističe ona.
EU je zasnovana na principima demokratije, ravnopravnosti i kulturne raznolikosti, zbog čega smatra da priznavanje srpskog jezika ne bi moglo da predstavlja prepreku evropskom putu Crne Gore, dodaje naša sagovornica.
„Samim tim, ideja da i srpski jezik dobije ravnopravan status i da sa tim statusom uđemo u EU apsolutno može samo da ide u prilog tome da se pridružujemo idejama na kojima je konstituisana Evropska unija“, navodi ona.
Politički izazov
Prema mišljenju Bogdana Živkovića, inicijativa „Mi znamo ko smo“ predstavlja politički izazov za vladajuću većinu u Podgorici, koja je, kako kaže, sastavljena na fragilnom kompromisu i čine je stranke koje se pozivaju na zastupanje interesa srpskog naroda, ali i političke grupacije koje identitetska pitanja ne žele da stavljaju u prvi plan.
Ipak, pitanje položaja srpskog jezika ne može se trajno skloniti s dnevnog reda, bez obzira kakav bude institucionalni odgovor na peticiju.
„I koliko god neke moćne stranke, kao što je ’Pokret Evropa sad’ beže od ovakvih tema, ovo nije tema od koje je lako pobeći. Ja sam stava da su identitetska pitanja važna, pogotovo u podeljenim društvima kao što je crnogorsko. Dok ne dođe do sveobuhvatnog i pravilnog rešenja tog pitanja, koje može da dobije podršku natpolovične većine crnogorskog stanovništva, ovo pitanje neće ispasti iz očiju javnosti. Nije ga moguće gurnuti pod tepih ili potisnuti pričom o drugim političkim pitanjima“, zaključuje Živković.





