00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
ORBITA KULTURE
16:00
120 min
SPUTNJIK INTERVJU
21:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
„Dijalog o aktu, tela koja nešto znače“
16:00
30 min
MILJANOV KORNER
Ivan Golac: Očekujem promene u Partizanu u decembru
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Godišnjica Kolubarske bitke – kako je srpska vojska pretvorila povlačenje u veliku pobedu

© Sputnik / Lola ĐorđevićU kosturnici crkve Svetog Dimitrija u Lazarevcu sahranjeni su posmrtni ostaci oko 20.000 ratnika poginulih u Kolubarskoj bici.
U kosturnici crkve Svetog Dimitrija u Lazarevcu sahranjeni su posmrtni ostaci oko 20.000 ratnika poginulih u Kolubarskoj bici. - Sputnik Srbija, 1920, 16.11.2026
Pratite nas
Kolubarska bitka, velika pobeda Srba i prva velika pobeda saveznika u Prvom svetskom ratu započela je ofanzivom austrougarske Balkanske vojske sa približno 200.000 vojnika, 16. novembra 1914. godine.
Ratne operacije koje su prethodno trajale mesecima, od jula, kada je Srbija napadnuta, čime je započet Prvi svetski rat, dovele su do teškog premora srpskih branilaca, što je uz problem snabdevenosti, posebno artiljerijskom municijom, doprinelo početnim uspesima austrougarskih snaga u Podrinju.
Pošto je general Petar Bojović, zapovednik Prve srpske armije, izbačen iz stroja ranjavanjem na Savi kod Šapca 14. novembra, na komandnoj poziciji zamenio ga je general Živojin Mišić.
Paralelno, uz žilav otpor koliko su okolnosti dopuštale, u toku je bilo povlačenje srpskih trupa iz pravca Mačve, sa Sokolske planine, Mokre gore, pod kišom koja danima nije prestajala, dublje u unutrašnjost zemlje, put Valjeva i južnije Užica.
Uz premor, iscrpljenost, promrzline, ograničene rezerve i brojne druge nevolje koje su pratile vojsku koja se mesecima nije valjano odmorila, Srbe je tada znatnim delom zahvatila apatija.
Posle pada Valjeva, povlačenje je nastavljeno dublje u unutrašnjost, put desne obale Kolubare.
U mučnim okolnostima, napušten je i Beograd, da bi linija odbrane bila određena na Kosmaju.
Srpska komanda nameravala je da utvrđivanje usledi na potezu Povlen - Maljen - Suvobor.
Sa druge strane, invazione austrougraske trupe, takođe suočene sa lošim i dodatno raskaljanim drumovima, neretko poplavljenim usled nabujalih voda, takođe su se zaglavile.
Kiše koje danima nisu prestajale i od nevelike Kolubare napravile su ozbiljnu prepreku.
Vrhovna srpska komanda, smeštena tada u Kragujevcu, naredila je zatim da se izvrši utvrđivanje na desnoj obali Kolubare, a da se mostovi na Kolubari unište, pošto je Lazarevac pao 18. novembra.
Procena generala Mišića, s kojom je istupio 26. novembra, bila je da su prilike bezizlazne, pa je tražio saglasnost da srpske trupe budu povučene na Rudnik, što je podrazumevalo napuštanje Suvobora.
Nakon mučnih objašnjavanja s pretpostavljenima, uz nuđenje ostavke, Mišić nekako dobija saglasnost vojvode Radomira Putnika, koji je rukovodio Štabom Vrhovne komande.
U skladu s planom koji je Mišić osmislio, odstupanje započinje u ranim jutranjim satima 29. novembra put Rudnika i Gornjeg Milanovca. Delom, on je tada postupio samoinicijativno.
U austrougarskoj komandi to je dovelo do zaključka da je srpska vojska konačno potučena, odnosno da je uzmak posledica kraha.
Upravo u to vreme srpskoj komandi postaje jasno, na osnovu svedočenja zarobljenih, da je stanje austrougarskih trupa takođe očajno, uz opštu demoralizaciju, premor, bolesti i promrzline.
A isto tako, da su trupe agresora u konfuznom stanju i zbog svojevrsnog nesnalaženja na terenu, uz prekomernu razvučenost kao posledicu konfiguracije, kao i da je snabdevanje neuredno i nedovoljno.
Srpskoj vojsci je upravo tih dana najzad pristigla prepravljena artiljerijska municija, koju su u Vojno-tehničkom zavodu u Kragujevcu uspeli da skrate 2,5 milimetra, u skladu s potrebama srpske artiljerije.
Uprkos opštoj konfuziji u ratnim okolnostima delimično okupirane zemlje, Državna železnica Kraljevine Srbije pokazala je tada iznenađujuću efikasnost.
Prepravljena municija, oko 20.000 granata, je tako srpskoj vojsci stigla na vreme, uz izvesnu popunu u ljudstvu, uglavnom sa juga zemlje, pored drugih i legendarnih 1.300 kaplara. Bila je to formacija visokoškolaca iz cele Srbije prethodno smeštena u Skoplju. Popuna je okončana 2. decembra.
Zamisao generala Mišića da se srpske trupe koje su se povukle tokom nekoliko dana mirovanja odmore, naspavaju, osuše, okrepe, snabdeju, promenila je raspoloženje.
Među srpske vojnike tih dana dolazi i stari kralj Petar, s ciljem podizanja morala, uspešno, pokazaće se.
Kontranapad Srba, po naređenju generala Živojina Mišića, uslediće 3. decembra, put Suvobora, Maljena, ka Valjevu, kako bi austrougarske snage bile presečene.
Prethodno, Mišićev plan je najzad usvojila Vrhovna komanda, pa je tog 3. decembra usledila paralelna opšta ofanziva sve tri srpske armije i Užičke vojske.
Usledio je krah austrougarskih trupa i beg preko Drine i Save.
Po okončanju borbi na tlu Srbije utvrđeno je da je čak dve trećine ljudstva Balkanske armije Vojske Austrougarske izbačeno iz stroja.
Prostor ondašnje Kraljevine Srbije u potpunosti je oslobođen 15. decembra.
Bio je to potpuni poraz austrougarske vojske, na zaprepašćenje ne samo Beča ili Berlina, nego i savezničkih zemalja.
Regent Aleksandar Karađorđević dodelio je za trijumf u Kolubarskoj bici generalu Živojinu Mišiću čin vojvode.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala