Maštovite kombinatorike tek slede: Izrael čekaju neočekivani politički savezi
19:00 28.10.2026 (Osveženo: 19:19 28.10.2026)

© Sputnik / Lola Đorđević
Pratite nas
Za većinu u Knesetu, koji ima 120 poslanika, potrebno je najmanje 61 mesto. Međutim, aritmetički zbir mandata ne znači da će stranke uspeti da postignu politički dogovor.
„Uprkos činjenici da su neki od faktora unutar bloka za promene eksplicitno tvrdili da ne postoji mogućnost ulaska u bilo kakvu koalicionu saradnju sa te dve stranke, govorimo o Zajedničkoj listi i partiji RAM predvođenoj Mansurom Abasom, postoji jedna velika razlika između dana pre izbora i dana posle izbora“, ističe Aleksandar Nikolić, počasni konzul Srbije u Izraelu.
Prema njegovim rečima, tokom predizborne kampanje politički akteri nastoje da ne ugroze svoje biračke pozicije, zbog čega unapred isključuju pojedine koalicione mogućnosti. Posle izbora, kada postane jasnije kakav je stvarni odnos snaga, otvara se prostor za pregovore i drugačije političke odluke.
„Kada budu poznati konačni i zvanični rezultati izbora, počeće sve moguće kombinatorike, koje će, po svemu sudeći, uključivati i ovo“, ocenjuje Nikolić.
Saradnja između jevrejskih i arapskih stranaka, konkretno sa strankom RAM, koju predvodi Mansur Abas, već je postojala u vreme vlade Neftalija Beneta, podseća naš sagovornik. To je iskustvo bilo, kako Nikolić kaže, relativno pozitivno.
„Mansur Abas se u više navrata vrlo jasno i otvoreno izjasnio da prihvata državu Izrael kao državu jevrejskog naroda. Njegova stranka je prilično verski tradicionalne provenijencije. Međutim, to ni na koji način nije ugrožavalo funkcionisanje tadašnje vlade. Zato treba biti strpljiv i sačekati konačne rezultate, a onda će zaista sve biti moguće, pa će i vrlo maštovite kombinatorike dolaziti u obzir“, kaže Nikolić.
Male stranke imaće odlučujući glas
Ipak, eventualna saradnja sa arapskim strankama ne bi automatski značila i stabilnu vladu. Pored obezbeđivanja većine, politički akteri morali bi da usaglase stavove o bezbednosnoj politici, ratu u Gazi i drugim ključnim pitanjima izraelske države, dodaje on.
Uprkos okupljanju ideološki bliskih partnera među verskim i nacionalističkim strankama, Netanijahuov blok, prema preliminarnim rezultatima, neće imati dovoljno mandata za sastav vlade.
Ali, ništa nije konačno – glasovi vojnika i rezervista, takozvani „dupli koverti“ (glasački listići se pakuju u duple koverte, pa otuda i ime) još nisu obrađeni, tako da se ne isključuje mogućnost da Likud i njegovi koalicioni partneri dobiju još neko poslaničko mesto.
Na postizborne pregovore uticaće i rezultat manjih stranaka koje nisu uspele da pređu izborni prag. Njihov neuspeh može da utiče na raspodelu mandata i mogućnost jednog ili drugog bloka da dođe do potrebne većine.
Nikolić posebno ukazuje na stranke koje raspolažu relativno malim brojem poslaničkih mesta, ali bi u tesnom parlamentarnom odnosu snaga mogle da steknu znatno veći politički značaj.
„Postoji značajan broj parlamentarnih stranaka koje se nalaze vrlo nisko, sa šest ili sedam mandata. Među njima je, recimo, stranka verskog cionizma, koju predvodi Bezalel Smotrič, ministar finansija. Drugim rečima, nameće se logična potreba za nekom vrstom jedinstva među strankama koje predstavljaju najširi obuhvat izraelskog društva, misleći na sekularno i nacionalno-religiozno biračko telo“, objašnjava on.
Potreba za obezbeđivanjem većine mogla bi da navede pojedine političke aktere da preispitaju ranije izrečene stavove o saradnji sa strankama iz suprotnog tabora. Ipak, takvi dogovori ne bi nužno značili i dugoročnu stabilnost vlade, posebno ako bi se zasnivali na kompromisima među strankama sa izrazito različitim pogledima na ključna pitanja.
Konačni rezultati izbora zato će biti tek početak procesa koji bi mogao da donese složene koalicione pregovore, političke ustupke ili odluku o raspisivanju novih izbora, zaključuje Nikolić.
Pogledajte i:




