https://lat.sputnikportal.rs/20261008/djokovic-je-u-pekingu-dobio-odgovor-na-najvaznije-pitanje-sport-tenis-1204154493.html
Đoković je u Pekingu dobio odgovor na najvažnije pitanje
Đoković je u Pekingu dobio odgovor na najvažnije pitanje
Sputnik Srbija
Novak Đoković je iz Pekinga otišao sa 102. titulom u karijeri, sedmim trofejom na turniru na kojem nikada nije izgubio meč i još jednim rekordom dugovečnosti... 08.10.2026, Sputnik Srbija
2026-10-08T16:45+0200
2026-10-08T16:45+0200
2026-10-08T16:45+0200
sport
sport
tenis
novak đoković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/0a/06/1204154266_0:0:3072:1728_1920x0_80_0_0_fdbff13964a7215dee16aee7ac419749.jpg
Dobio je potvrdu da sa 39 godina i dalje može da pobedi tenisera sa samog vrha.I to ne bilo koga. Na putu do titule savladao je Aleksandra Zvereva, čoveka koji će 2026. godinu završiti na prvom mestu ATP liste.Upravo zato je četvrtfinale u Pekingu možda važnije za nastavak Đokovićeve karijere od finala u kojem mu je Aleks de Minor predao meč početkom drugog seta. Jer o Novaku odavno više ne treba raspravljati kroz pitanje da li ume da osvaja turnire. Posle 102 titule odgovor na to pitanje znamo.Pitanje koje je mnogo važnije glasi – može li još da pobeđuje najbolje?Đoković je posle osvajanja Pekinga praktično sam formulisao odgovor.„Znam da mogu da se takmičim na najvišem nivou kad se osećam dobro i dobro udaram loptu. Ova nedelja je ilustracija toga. Veoma sam ponosan.“Ta rečenica prilično precizno opisuje poziciju u kojoj se nalazi pred završnicu karijere.Nekada je pitanje bilo koliko turnira može da osvoji tokom sezone. Danas je pitanje koliko puta godišnje može da dovede telo u stanje koje mu omogućava da igra onako kako želi.To je ogromna razlika.Sa 39 godina više nije realno očekivati da Đoković iz nedelje u nedelju igra na maksimumu, da prolazi kroz čitav kalendar bez fizičkih problema i da na svakom turniru bude onaj isti Novak koji je godinama dominirao svetskim tenisom. I sam je posle finala priznao koliko se njegova realnost promenila.„Ova godina mi je bila izazovna, mnogo uspona i padova, fizičkih i zdravstvenih problema… samo sam pokušao da nađem dobar osećaj na terenu.“Zato Peking treba posmatrati drugačije od većine njegovih prethodnih titula.Nije više suština u tome da li će 102 postati 103, 104 ili 105. Đoković je odavno prešao granicu na kojoj jedan trofej bitno menja ocenu njegove karijere. Njegova pozicija u istoriji tenisa više ne zavisi od toga hoće li osvojiti još jedan ATP 500.Ali način na koji je došao do tog trofeja može mnogo da kaže o onome što mu je još ostalo.Zverev je zato bio idealan test.Nemac će sezonu završiti kao prvi teniser sveta, bez obzira na to što je do te pozicije stigao u neobičnoj godini u kojoj su Janik Siner i Karlos Alkaras imali duge pauze, a Đoković igrao znatno manje nego nekada. ATP lista na kraju godine ipak će reći da je Zverev broj jedan.A Đoković ga je u Pekingu pobedio.To je važnije od simbolike jednog meča.Jer Novakov problem u ovoj fazi karijere nije tenisko znanje. Nije zaboravio da riternira, čita igru, menja ritam, brani se ili prepozna trenutak u kojem treba da napadne. Pitanje je koliko često njegovo telo još može da isprati sve ono što njegov tenis zahteva.Kada može – Peking je pokazao šta se dešava.U tome je i suština njegove današnje borbe sa Sinerom, Alkarasom, Zverevom i generacijom koja je od njega mlađa deset i više godina. Đokoviću više nije neophodno da bude bolji od njih tokom cele sezone. Uostalom, sa kalendarom koji sada igra, to teško da može i da bude cilj.Za ono što njega najviše zanima potrebno je nešto drugo.Potrebno mu je da bude bolji od njih jednog dana.Ako taj dan dođe u četvrtfinalu, polufinalu ili finalu grend slema, sve ostalo postaje mnogo manje važno.Zato je pobeda nad Zverevom značajna i u širem kontekstu. Đoković više ne mora da dokazuje da može da pobedi igrača sa 30. ili 50. mesta i osvoji turnir kada mu se otvori žreb. Za njegove preostale velike ambicije merilo su isključivo najbolji.Može li protiv prvog? Može li protiv drugog? Može li posle četiri ili pet teških mečeva da izađe pred igrača koji je deset ili 15 godina mlađi i pobedi ga?Peking nije dao odgovor na sva ta pitanja. Jedan turnir to i ne može.Ali je dao veoma važan deo odgovora.Đoković je pobedio čoveka koji će za nešto više od dva meseca poneti titulu najboljeg tenisera sezone, a potom osvojio turnir. Uradio je to sa 39 godina, posle sezone u kojoj je više puta morao da razmišlja o fizičkim ograničenjima nego što je to bio slučaj u najboljim godinama karijere.I zbog toga njegovih 102 trofeja ovoga puta možda nisu najzanimljivija brojka.Mnogo je zanimljivija ona poruka koju je Peking poslao pred ono što sledi.Đoković više ne može uvek.Ali kada je zdrav, kada pronađe udarac i kada telo izdrži ono što od njega traži – još može protiv najboljih.I za čoveka koji više ne juri obične turnire, već pre svega još jednu priliku da pomeri granice na najvećoj sceni, to je verovatno najvažnija stvar koju je mogao da ponese iz Pekinga.
https://lat.sputnikportal.rs/20261008/kristijano-ronaldo-suspenzija-portugalija-sport-fudbal-1204211550.html
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/0a/06/1204154266_171:0:2902:2048_1920x0_80_0_0_502b041b2669bce31adde6305fea0094.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
sport, tenis, novak đoković
sport, tenis, novak đoković
Đoković je u Pekingu dobio odgovor na najvažnije pitanje
Novak Đoković je iz Pekinga otišao sa 102. titulom u karijeri, sedmim trofejom na turniru na kojem nikada nije izgubio meč i još jednim rekordom dugovečnosti. Sve su to brojke koje će ostati zapisane uz njegovo ime, ali najvažnija stvar koju je dobio tokom nedelje u Kini možda uopšte nije trofej.
Dobio je potvrdu da sa 39 godina i dalje može da pobedi tenisera sa samog vrha.
I to ne bilo koga. Na putu do titule savladao je Aleksandra Zvereva, čoveka koji će 2026. godinu završiti na prvom mestu ATP liste.
Upravo zato je četvrtfinale u Pekingu možda važnije za nastavak Đokovićeve karijere od finala u kojem mu je Aleks de Minor predao meč početkom drugog seta. Jer o Novaku odavno više ne treba raspravljati kroz pitanje da li ume da osvaja turnire. Posle 102 titule odgovor na to pitanje znamo.
Pitanje koje je mnogo važnije glasi – može li još da pobeđuje najbolje?
Đoković je posle osvajanja Pekinga praktično sam formulisao odgovor.
„Znam da mogu da se takmičim na najvišem nivou kad se osećam dobro i dobro udaram loptu. Ova nedelja je ilustracija toga. Veoma sam ponosan.“
Ta rečenica prilično precizno opisuje poziciju u kojoj se nalazi pred završnicu karijere.
Nekada je pitanje bilo koliko turnira može da osvoji tokom sezone. Danas je pitanje koliko puta godišnje može da dovede telo u stanje koje mu omogućava da igra onako kako želi.
Sa 39 godina više nije realno očekivati da Đoković iz nedelje u nedelju igra na maksimumu, da prolazi kroz čitav kalendar bez fizičkih problema i da na svakom turniru bude onaj isti Novak koji je godinama dominirao svetskim tenisom. I sam je posle finala priznao koliko se njegova realnost promenila.
„Ova godina mi je bila izazovna, mnogo uspona i padova, fizičkih i zdravstvenih problema… samo sam pokušao da nađem dobar osećaj na terenu.“
Zato Peking treba posmatrati drugačije od većine njegovih prethodnih titula.
Nije više suština u tome da li će 102 postati 103, 104 ili 105. Đoković je odavno prešao granicu na kojoj jedan trofej bitno menja ocenu njegove karijere. Njegova pozicija u istoriji tenisa više ne zavisi od toga hoće li osvojiti još jedan ATP 500.
Ali način na koji je došao do tog trofeja može mnogo da kaže o onome što mu je još ostalo.
Zverev je zato bio idealan test.
Nemac će sezonu završiti kao prvi teniser sveta, bez obzira na to što je do te pozicije stigao u neobičnoj godini u kojoj su Janik Siner i Karlos Alkaras imali duge pauze, a Đoković igrao znatno manje nego nekada. ATP lista na kraju godine ipak će reći da je Zverev broj jedan.
A Đoković ga je u Pekingu pobedio.
To je važnije od simbolike jednog meča.
Jer Novakov problem u ovoj fazi karijere nije tenisko znanje. Nije zaboravio da riternira, čita igru, menja ritam, brani se ili prepozna trenutak u kojem treba da napadne. Pitanje je koliko često njegovo telo još može da isprati sve ono što njegov tenis zahteva.
Kada može – Peking je pokazao šta se dešava.
U tome je i suština njegove današnje borbe sa Sinerom, Alkarasom, Zverevom i generacijom koja je od njega mlađa deset i više godina. Đokoviću više nije neophodno da bude bolji od njih tokom cele sezone. Uostalom, sa kalendarom koji sada igra, to teško da može i da bude cilj.
Za ono što njega najviše zanima potrebno je nešto drugo.
Potrebno mu je da bude bolji od njih jednog dana.
Ako taj dan dođe u četvrtfinalu, polufinalu ili finalu grend slema, sve ostalo postaje mnogo manje važno.
Zato je pobeda nad Zverevom značajna i u širem kontekstu. Đoković više ne mora da dokazuje da može da pobedi igrača sa 30. ili 50. mesta i osvoji turnir kada mu se otvori žreb. Za njegove preostale velike ambicije merilo su isključivo najbolji.
Može li protiv prvog? Može li protiv drugog? Može li posle četiri ili pet teških mečeva da izađe pred igrača koji je deset ili 15 godina mlađi i pobedi ga?
Peking nije dao odgovor na sva ta pitanja. Jedan turnir to i ne može.
Ali je dao veoma važan deo odgovora.
Đoković je pobedio čoveka koji će za nešto više od dva meseca poneti titulu najboljeg tenisera sezone, a potom osvojio turnir. Uradio je to sa 39 godina, posle sezone u kojoj je više puta morao da razmišlja o fizičkim ograničenjima nego što je to bio slučaj u najboljim godinama karijere.
I zbog toga njegovih 102 trofeja ovoga puta možda nisu najzanimljivija brojka.
Mnogo je zanimljivija ona poruka koju je Peking poslao pred ono što sledi.
Đoković više ne može uvek.
Ali kada je zdrav, kada pronađe udarac i kada telo izdrži ono što od njega traži – još može protiv najboljih.
I za čoveka koji više ne juri obične turnire, već pre svega još jednu priliku da pomeri granice na najvećoj sceni, to je verovatno najvažnija stvar koju je mogao da ponese iz Pekinga.