https://lat.sputnikportal.rs/20261005/nije-srpski-ovo-precutati-ko-je-pozvaniji-lingvisti-ili-nvo-borci-u-politickom-ringu-srbije--1204055133.html
Nije srpski ovo prećutati: Ko je pozvaniji, lingvisti ili NVO borci u političkom ringu Srbije
Nije srpski ovo prećutati: Ko je pozvaniji, lingvisti ili NVO borci u političkom ringu Srbije
Sputnik Srbija
Fenomenalno organizovano omladinsko evropsko boksersko prvenstvo u Loznici i odličan boks koji se mogao pratiti ostali su u senci odluke da Bokserski savez... 05.10.2026, Sputnik Srbija
2026-10-05T18:12+0200
2026-10-05T18:12+0200
2026-10-05T18:12+0200
srbija
srbija – društvo
srbija – politika
srbija
komentari i analitika
emisija „prorok“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/02/14/1196034915_0:0:1001:563_1920x0_80_0_0_7112c7aae93594e02575a15b2704ee34.jpg
Iako bokserski nije ni prvi a ni poslednji savez koji je to učinio, iz nekog razloga dospeli su u centar pažnje pre drugih. U centar pažnje dospeli su zato što pitanje koje je, svesno ili nesvesno pokrenuo Nenad Borovčanin inicirajući promenu naziva sportskog saveza kojim rukovodi, nije stilsko, niti lingvističko, već političko.Zapravo, tema je smišljeno i ciljano napravljena političkom još dok se današnji predsednik Srpskog bokserskog saveza borio po ringovima na evropskim omladinskim prvenstvima.Srpski ili SrbijaPosmatrano iz ugla stila ili lingvistike, primerenije je upotrebljavati pridev „srpski“ nego imenicu „Srbija“. Prisvojnim pridevom uključuje se i teritorija Srbije, pošto je on odnosni i posredno označava sve takmičare iz granskog saveza, ali se tako uključuju i takmičari koji su rođeni drugde, žive drugde, a nastupaju za reprezentaciju Srbije (imajući u vidu brojnost dijaspore, ovakvi slučajevi postajaće sve češći, naročito u kolektivnim sportovima).O ovome se izjašnjavao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, poslednji put 2019. godine, kada su članovi ovog tela pomalo i ljutito reagovali na promenu upisivanja državljanstva u lična dokumenta (dostupno u časopisu „Jezik danas” br. 16, inače glasilu Matice srpske za kulturu usmene i pisane reči).Ko je pozvaniji – lingvisti ili NVO?Ako naši najeminentniji lingvisti nisu pozvani da se o ovome izjašnjavaju – ko onda jeste?Aktivisti nevladinog sektora? Elem, Odbor za standardizaciju srpskog jezika negoduje zbog toga što se u rubrici državljanstvo umesto srpsko od 2019. godine upisuje Republike Srbije. Ovakav stav objašnjavaju time da „reč srpski ima značenje koji se odnosi na Srbe; koji se odnosi na Srbiju.Isto tako i srpsko uz odrednicu državljanstvo može značiti samo državljanstvo (Republike) Srbije, jer se upisuje u rubrici imenovanoj državljanstvo. Državljanstvo podrazumeva samo značenje pripadnost određenoj državi. Uz odrednicu nacionalnost pridev srpski, međutim, znači samo pripadnost srpskom narodu. Zato u rečnicima i stoji da reč srpski u određenim kontekstima znači samo koji se odnosi na Srbiju”.Dakle, ukoliko je „srpski” podrazumevajuće je da se upotreba prideva odnosi na sportski savez koji deluje na teritoriji Republike Srbije.Zašto je onda pitanje postalo političko? U (post)terminalnoj fazi raspada jugoslovenske države, kada se tragalo za (novim) identitetom uz pritisak „pobedničkih vrednosti“ levog liberalizma, raspravljalo se i o ovoj dilemi.Čast izuzecima, ali predstavnici državnih organa koji je trebalo da se izjasne o tome i usmere dalje delovanje najčešće su ćutali ili čak donosili nebulozne odluke poput pomenute iz 2019. godine. Delom i zbog toga što nisu imali mišljenje o ovoj stvari, tretirajući temu kao nebitnu, a delom i zbog toga što nisu želeli da se zameraju.I tako je već tri decenije. Tako je i javni servis ostao RTS, tako se i od Jugoslovenskog olimpijskog komiteta „stiglo“ u Olimpijski komitet Srbije. Iako je ova institucija osnovana davne 1910. godine kao Srpski olimpijski klub. Zašto joj nije vraćen stari naziv, kada i MOK priznaje taj kontinuitet ili zašto pridev „jugoslovenski“ nije zamenjen sa „srpski“?Sreća pa je SANU ostala sa starim nazivom, mada se po čaršiji raspredalo o inicijativi da postane Akademija nauka i umetnosti Srbije, samo se dalje od toga nije išlo pošto bi skraćenica postala smešna i uvredljiva.Za neke je i „srbijanski“…Paralelno sa ovim procesom u Srbiji, u bivšim jugoslovenskim republikama primetna je raširena upotreba prisvojnog prideva srbijanski. Ono što se tiče teritorije Srbije, to je srbijansko, a ne srpsko.Zanimljivo, Gradimir Aničić piše da se ovaj pridev aktualizuje od strane habsburške diplomatije, pošto od 1882. godine Beč insistira da se kralj Milan Obrenović predstavlja isključivo kao „srbijanski kralj“.Ogroman broj Srba živeo je na teritoriji Austrougarske, pa je korišćenje titule „srpski kralj“ moglo značiti i izvesne pretenzije. No, u samoj Srbiji se ovo „srbijanski“ shvata i kao omalovažavajuće: ne postoji narod Srbijanci, pa čak se to ne može sresti ni kao regionalno opredeljenje. Zato se i ovo „srbijanski“ iako je upotrebljavano i ispravno, uglavnom doživljava kao strano.Jezik je ključna odrednica identiteta, iz tog razloga veza između ligvističkog i političkog postoji i kada je nismo svesni. Smišljeno i ciljano pravljenje teme o upotrebi prisvojnog prideva u nazivima srpskih institucija i organizacija aktualizovano je preko nekoliko glasila zaslužnih udarnika nevladinog sektora, pa nije teško zaključiti ni zbog čega se rodila ova ideja. Obrazloženja i objašnjenja dalje su raširena po projektovanom medijskom prostoru, ali i kroz politički sistem. Bezmalo, govoriti o „srpskom“ postalo je koliko znak prokaženog i otrovnog srpskog nacionalizma, toliko i simbol antimodernosti i zaostalosti. U kreiranje takve predstave nije malo truda uloženo, pa očigledno ni efekti nisu izostali. Ali baš zbog toga što je pitanje postalo političko, pored efekata usledili su i kontraefekti. Na organizovanu akciju usledila je kontrareakcija. I ta kontrareakcija nema apsolutno nikakve veze sa građanima Srbije koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, nego je reakcija na nametanje jednog ideološko-političkog okvira.Za rešavanje ovog spora zato je najbolje držati se principa koje definišu najpozvaniji, oni čiji je to posao. A kada predsednika bokserskog saveza ponovo budu pitali zašto je inicirao promenu imena, i zašto se on sada naziva „srpski“, najjednostavniji, a ujedno i najtačniji odgovor je: zato što nije paragvajski!Na isfabrikovane teme koje se politizuju preko svake mere i bez šireg stručnog utemeljenja drugačije se i ne može reagovati.
srbija
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/02/14/1196034915_0:0:889:667_1920x0_80_0_0_aabe9ef09a4817a4d941642bb722b421.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Dušan Proroković
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112086/06/1120860629_344:0:2392:2048_100x100_80_0_0_e92133b87a42a53dc0dcf776abedb9de.jpg
srbija – društvo, srbija – politika, srbija, komentari i analitika, emisija „prorok“
srbija – društvo, srbija – politika, srbija, komentari i analitika, emisija „prorok“
Nije srpski ovo prećutati: Ko je pozvaniji, lingvisti ili NVO borci u političkom ringu Srbije
Fenomenalno organizovano omladinsko evropsko boksersko prvenstvo u Loznici i odličan boks koji se mogao pratiti ostali su u senci odluke da Bokserski savez Srbije promeni ime u Srpski bokserski savez.
Iako bokserski nije ni prvi a ni poslednji savez koji je to učinio, iz nekog razloga dospeli su u centar pažnje pre drugih. U centar pažnje dospeli su zato što pitanje koje je, svesno ili nesvesno pokrenuo Nenad Borovčanin inicirajući promenu naziva sportskog saveza kojim rukovodi, nije stilsko, niti lingvističko, već političko.
Zapravo, tema je smišljeno i ciljano napravljena političkom još dok se današnji predsednik Srpskog bokserskog saveza borio po ringovima na evropskim omladinskim prvenstvima.
Posmatrano iz ugla stila ili lingvistike, primerenije je upotrebljavati pridev „srpski“ nego imenicu „Srbija“. Prisvojnim pridevom uključuje se i teritorija Srbije, pošto je on odnosni i posredno označava sve takmičare iz granskog saveza, ali se tako uključuju i takmičari koji su rođeni drugde, žive drugde, a nastupaju za reprezentaciju Srbije (imajući u vidu brojnost dijaspore, ovakvi slučajevi postajaće sve češći, naročito u kolektivnim sportovima).
O ovome se izjašnjavao Odbor za standardizaciju srpskog jezika, poslednji put 2019. godine, kada su članovi ovog tela pomalo i ljutito reagovali na promenu upisivanja državljanstva u lična dokumenta (dostupno u časopisu „Jezik danas” br. 16, inače glasilu Matice srpske za kulturu usmene i pisane reči).
Ko je pozvaniji – lingvisti ili NVO?
Ako naši najeminentniji lingvisti nisu pozvani da se o ovome izjašnjavaju – ko onda jeste?
Aktivisti nevladinog sektora? Elem, Odbor za standardizaciju srpskog jezika negoduje zbog toga što se u rubrici državljanstvo umesto srpsko od 2019. godine upisuje Republike Srbije. Ovakav stav objašnjavaju time da „reč srpski ima značenje koji se odnosi na Srbe; koji se odnosi na Srbiju.
Isto tako i srpsko uz odrednicu državljanstvo može značiti samo državljanstvo (Republike) Srbije, jer se upisuje u rubrici imenovanoj državljanstvo. Državljanstvo podrazumeva samo značenje pripadnost određenoj državi. Uz odrednicu nacionalnost pridev srpski, međutim, znači samo pripadnost srpskom narodu. Zato u rečnicima i stoji da reč srpski u određenim kontekstima znači samo koji se odnosi na Srbiju”.
Dakle, ukoliko je „srpski” podrazumevajuće je da se upotreba prideva odnosi na sportski savez koji deluje na teritoriji Republike Srbije.
Zašto je onda pitanje postalo političko? U (post)terminalnoj fazi raspada jugoslovenske države, kada se tragalo za (novim) identitetom uz pritisak „pobedničkih vrednosti“ levog liberalizma, raspravljalo se i o ovoj dilemi.
Čast izuzecima, ali predstavnici državnih organa koji je trebalo da se izjasne o tome i usmere dalje delovanje najčešće su ćutali ili čak donosili nebulozne odluke poput pomenute iz 2019. godine. Delom i zbog toga što nisu imali mišljenje o ovoj stvari, tretirajući temu kao nebitnu, a delom i zbog toga što nisu želeli da se zameraju.
I tako je već tri decenije. Tako je i javni servis ostao RTS, tako se i od Jugoslovenskog olimpijskog komiteta „stiglo“ u Olimpijski komitet Srbije. Iako je ova institucija osnovana davne 1910. godine kao Srpski olimpijski klub. Zašto joj nije vraćen stari naziv, kada i MOK priznaje taj kontinuitet ili zašto pridev „jugoslovenski“ nije zamenjen sa „srpski“?
Sreća pa je SANU ostala sa starim nazivom, mada se po čaršiji raspredalo o inicijativi da postane Akademija nauka i umetnosti Srbije, samo se dalje od toga nije išlo pošto bi skraćenica postala smešna i uvredljiva.
Za neke je i „srbijanski“…
Paralelno sa ovim procesom u Srbiji, u bivšim jugoslovenskim republikama primetna je raširena upotreba prisvojnog prideva srbijanski. Ono što se tiče teritorije Srbije, to je srbijansko, a ne srpsko.
Zanimljivo, Gradimir Aničić piše da se ovaj pridev aktualizuje od strane habsburške diplomatije, pošto od 1882. godine Beč insistira da se kralj Milan Obrenović predstavlja isključivo kao „srbijanski kralj“.
Ogroman broj Srba živeo je na teritoriji Austrougarske, pa je korišćenje titule „srpski kralj“ moglo značiti i izvesne pretenzije. No, u samoj Srbiji se ovo „srbijanski“ shvata i kao omalovažavajuće: ne postoji narod Srbijanci, pa čak se to ne može sresti ni kao regionalno opredeljenje. Zato se i ovo „srbijanski“ iako je upotrebljavano i ispravno, uglavnom doživljava kao strano.
Jezik je ključna odrednica identiteta, iz tog razloga veza između ligvističkog i političkog postoji i kada je nismo svesni. Smišljeno i ciljano pravljenje teme o upotrebi prisvojnog prideva u nazivima srpskih institucija i organizacija aktualizovano je preko nekoliko glasila zaslužnih udarnika nevladinog sektora, pa nije teško zaključiti ni zbog čega se rodila ova ideja. Obrazloženja i objašnjenja dalje su raširena po projektovanom medijskom prostoru, ali i kroz politički sistem. Bezmalo, govoriti o „srpskom“ postalo je koliko znak prokaženog i otrovnog srpskog nacionalizma, toliko i simbol antimodernosti i zaostalosti. U kreiranje takve predstave nije malo truda uloženo, pa očigledno ni efekti nisu izostali. Ali baš zbog toga što je pitanje postalo političko, pored efekata usledili su i kontraefekti. Na organizovanu akciju usledila je kontrareakcija. I ta kontrareakcija nema apsolutno nikakve veze sa građanima Srbije koji se ne izjašnjavaju kao Srbi, nego je reakcija na nametanje jednog ideološko-političkog okvira.
Za rešavanje ovog spora zato je najbolje držati se principa koje definišu najpozvaniji, oni čiji je to posao. A kada predsednika bokserskog saveza ponovo budu pitali zašto je inicirao promenu imena, i zašto se on sada naziva „srpski“, najjednostavniji, a ujedno i najtačniji odgovor je: zato što nije paragvajski!
Na isfabrikovane teme koje se politizuju preko svake mere i bez šireg stručnog utemeljenja drugačije se i ne može reagovati.