00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
NOVI SPUTNJIK POREDAK
17:00
60 min
SPUTNJIK INTERVJU
21:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
U društvu Čajkovskog i Puškina
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
Ana Dornik: Kroz život se juri samo sa misijom
16:00
30 min
OD ČETVRTKA DO ČETVRTKA
Rat koji menja svet: Iran, Amerika i nova globalna kriza
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Milojević je Grcima rekao ono što godinama nije – nezgodan trenutak za golu istinu

© Sputnik / Lola ĐorđevićVladan Milojević, najbolji srpski fudbalski trener za 2024. godinu po dobijanju priznanja „Zlatna lopta“
Vladan Milojević, najbolji srpski fudbalski trener za 2024. godinu po dobijanju priznanja „Zlatna lopta“  - Sputnik Srbija, 1920, 24.09.2026
Pratite nas
Vladan Milojević je verovatno jedan od najlogičnijih srpskih sagovornika za grčke medije pred utakmicu Srbije i Grčke. Veliki deo karijere proveo je u toj zemlji, tamo je igrao i radio kao trener, perfektno govori grčki i njihov fudbalski prostor poznaje gotovo kao domaći.
Vladanu Milojeviću niko ne može da ospori pravo da govori o problemima srpskog fudbala, niti mu nedostaju rezultati i iskustvo da bi njegovo mišljenje imalo težinu. Upravo zbog toga intervju koji je dao grčkoj televiziji „Nova“ pred utakmicu Srbije i Grčke zaslužuje više pažnje od uobičajenog gostovanja trenera koji dobro poznaje obe fudbalske sredine.
Problem nije toliko u onome što je Milojević rekao. Mnogo je zanimljivije koliko je toga rekao, kome je rekao i u kom trenutku je odlučio da bude toliko otvoren.
Milojević godinama nije bio prepoznat kao javni kritičar Fudbalskog saveza Srbije i reprezentacije. Ni u periodima kada je nacionalni tim imao dovoljno problema nije se izdvajao nastupima u kojima bi ovako široko analizirao stanje u srpskom fudbalu. Sa druge strane, odnos FSS prema njemu bio je više nego korektan. U decembru 2024. Savez ga je proglasio najboljim srpskim trenerom i dodelio mu Zlatnu loptu, treću u karijeri posle priznanja iz 2017. i 2018. godine.
Kada je posle odlaska Dragana Stojkovića počela potraga za novim selektorom, Milojevićevo ime se u medijima pojavilo među kandidatima za taj posao. Koliko je zaista bio blizu klupe Srbije nikada nije zvanično utvrđeno, pa bi bilo pogrešno tvrditi da je sadašnji nastup posledica toga što nije izabran. Činjenica je, međutim, da je posao dobio Veljko Paunović, a da je Milojević sada, pred početak novog ciklusa, izgovorio neke od najotvorenijih kritika stanja u reprezentaciji koje smo od njega čuli.
I to upravo grčkom mediju neposredno pred Srbija–Grčka.
Milojević nije razgovor započeo diplomatski, niti je pokušao da probleme nacionalnog tima svede na nekoliko loših rezultata.
„Stvari baš ne idu najbolje, jer je razočaranje ogromno. Nismo se plasirali na Svetsko prvenstvo, iako smo, s obzirom na kvalitet, to mogli i morali. Ali kod nas se uvek dogodi nešto što jednostavno ne možete da objasnite. Došla je utakmica protiv Albanije kod kuće, koju smo izgubili i bilo je to ogromno razočaranje za sve navijače, jer nismo otišli na Svetsko prvenstvo“, rekao je Milojević.
U toj oceni nema mnogo spornog. Srbija nije ostvarila cilj i razočaranje navijača posle još jednog neuspešnog ciklusa nije potrebno posebno dokazivati. Međutim, Milojević se nije zadržao na prošlosti, već je prešao na aktuelnog selektora i praktično ocenio da je FSS zakasnio sa njegovim postavljenjem.
„Iskreno govoreći, u jednom trenutku svi u Srbiji silno su želeli da Paunović preuzme reprezentaciju, jer je osvojio Svetsko prvenstvo za igrače do 20 godina na Novom Zelandu. Smatram da je ovo pogrešan trenutak i da je trebalo ranije da postane selektor.“
Ta rečenica dobija dodatnu težinu upravo zbog Milojevićeve pozicije. Ne izgovara je neko ko je godinama van srpskog fudbala, već trener kojeg je FSS nedavno proglasio najboljim u zemlji i čije se ime, prema medijskim izveštajima, kasnije nalazilo u krugu potencijalnih kandidata za istu funkciju koju je dobio Paunović.
To ne znači da Milojević kritikuje Paunovića zato što je sam ostao bez posla. Za takvu tvrdnju nema dokaza i bilo bi neozbiljno pripisivati mu motive koje nije izgovorio. Ipak, ta hronologija postoji i teško ju je zanemariti kada se analizira zašto njegove reči sada zvuče drugačije nego ranije.
Milojević je zatim podrobno objasnio zašto smatra da je pravi trenutak za Paunovića već prošao.
„Jer ti igrači koji su osvojili Svetsko prvenstvo, kao što smo rekli, imali su manje od 20 godina. Najbolje fudbalske godine tek su bile pred njima. Sada su svi oni već prešli tridesetu.“
Do tog mesta njegova teza je jasna: Paunović je najprirodnije mogao da nastavi rad sa generacijom koju je 2015. odveo do svetske titule onda kada su ti igrači tek ulazili u najbolje godine. FSS je tu priliku propustio i sada mu je poverio reprezentaciju u trenutku kada je veliki deo te generacije već u završnoj fazi karijere.
Međutim, Milojević se nije zaustavio na starosti igrača.
„Kod nas na Balkanu, kada ste gladni u fudbalskom smislu, jedva čekate da igrate za reprezentaciju i borite se za nju. Ali posle tridesete dolazi do određenog zasićenja. I onda se dolazi do toga kao da to postaje moranje… Za mene je to neobjašnjivo.“
To je verovatno najosetljiviji deo čitavog intervjua, jer Milojević više ne govori samo o pogrešnom trenutku za izbor selektora, već otvara pitanje motivacije iskusnih reprezentativaca. Nijednog igrača nije imenovao i ne bi bilo korektno njegove reči pretvarati u direktnu optužbu protiv bilo koga, ali je sam postavio tezu da sa godinama može da dođe do zasićenja i da reprezentativna obaveza od nečega što se jedva čeka može da postane nešto što se doživljava kao „moranje“.
To je prilično ozbiljna ocena ekipe koju Paunović upravo pokušava da okupi oko novog ciklusa, naročito kada se izgovara mediju sledećeg protivnika.
Milojević je potom otvorio još jedno pitanje koje se već godinama provlači kroz srpski fudbal, ali je to učinio rečenicom koja posebno odjekuje baš sada, kada se početak Lige nacija ponovo predstavlja kao prilika da reprezentacija okrene novu stranicu.
„Problem je što mi stalno počinjemo iznova, ali taj novi početak nikako da dođe. Neprestano se vrtimo ukrug, ali hajde da vidimo kako će biti ove godine.“
Milojević je tu možda i najpreciznije opisao frustraciju koja prati reprezentaciju. Posle neuspeha redovno slede novi ciklusi, nova obećanja i pokušaji da se povrati poverenje javnosti, ali rezultati ne uspevaju da promene opšti utisak. Samo što ovoga puta čovek koji izgovara tu dijagnozu to čini neposredno pred prvu utakmicu još jednog takvog početka.
On je i sam naglasio koliko je odnos javnosti prema reprezentaciji postao problem.
„Najviše me brine razočaranje navijača. Oko reprezentacije vlada negativna atmosfera, a samim tim igračima nije lako da igraju u takvim okolnostima.“
I tu se ponovo dolazi do pitanja mere. Ako je Milojevićeva ocena da negativna atmosfera već opterećuje reprezentativce tačna, onda je legitimno pitati koliko popravljanju takvog ambijenta doprinosi kada jedan od najuglednijih srpskih trenera neposredno pred početak novog ciklusa stranom mediju govori o razočaranju, zasićenju, nedostatku motivacije i reprezentaciji koja se neprestano vrti ukrug.
Posebno je zanimljivo što se ovakva otvorenost pojavljuje upravo sada. Milojević godinama nije gradio javni profil na kritici FSS i nacionalnog tima. Njegov odnos sa Savezom nije izgledao konfliktno, a FSS ga je krajem 2024. nagradio najvećim individualnim priznanjem za srpskog trenera. Kada je godinu kasnije počela potraga za novim selektorom, njegovo ime pojavilo se u medijskoj trci, ali je funkcija na kraju pripala Paunoviću.
Nema dokaza da je Milojevićevo sadašnje raspoloženje posledica tog izbora. Moguće je da je jednostavno procenio da je došlo vreme da javno kaže ono što već dugo misli. Ipak, vremenski sled je dovoljno upadljiv da zaslužuje pitanje: zbog čega ovako otvorenog Milojevića nismo slušali ranije, dok su se isti ili slični problemi već gomilali?
Celoj priči posebnu dimenziju daje njegova veza sa Grčkom. Milojević je tamo proveo veliki deo igračke karijere, kasnije radio kao trener, govori grčki i izuzetno dobro poznaje tamošnju fudbalsku sredinu. Zbog toga njegov intervju nije razgovor u kojem je neka nijansa mogla slučajno da se izgubi u prevodu ili u kojem nije razumeo kako će njegove reči biti prihvaćene.
On veoma dobro zna kojoj publici govori.
Upravo zato je zanimljiv kontrast između načina na koji je govorio o dve reprezentacije. Dok je kod Srbije otvorio pitanja neuspeha, razočaranja, zasićenja i negativne atmosfere, u nastavku razgovora objasnio je šta je Grčka, po njegovom mišljenju, uradila bolje. Imao je, dakle, dovoljno prostora da domaćoj publici objasni i njihove prednosti i slabosti Srbije.
Nije time Ivanu Jovanoviću otkrio Paunovićevu taktiku, sastav ili bilo kakvu konkretnu pripremu utakmice. Ali je grčkoj javnosti ponudio vrlo otvorenu sliku psihološkog i fudbalskog stanja njihovog sledećeg protivnika, i to iz perspektive čoveka kojeg je sam FSS nedavno proglasio najboljim srpskim trenerom.
Zato suština Milojevićevog intervjua nije u pitanju da li sme da kritikuje FSS i reprezentaciju. Naravno da sme, a činjenica da je od Saveza dobijao priznanja ne obavezuje ga da bilo koga štedi. Niti je sporno da je dobar deo problema koje je naveo stvarno postojao ili i dalje postoji.
Mnogo je zanimljivije pitanje trenutka u kojem je odlučio da sve to izgovori.
Dok je FSS prolazio kroz prethodne krize, Milojević nije bio među najglasnijim kritičarima. Kada ga je Savez proglasio najboljim srpskim trenerom, nije bilo sukoba. Kada je posle Piksija počela potraga za selektorom, njegovo ime se pojavilo među kandidatima. Posao je dobio Paunović, a sada Milojević govori da je Paunović došao u „pogrešnom trenutku“, da posle tridesete kod igrača dolazi do „zasićenja“, da reprezentacija može da postane „moranje“, da se Srbija „neprestano vrti ukrug“ i da oko nacionalnog tima vlada „negativna atmosfera“.
Možda je sve to samo nova doza iskrenosti čoveka koji više ne želi da govori diplomatski. Bez dokaza ne treba joj pripisivati ni sujetu, ni razočaranje zbog selektorskog mesta, ni bilo koji drugi lični motiv.
Ali posle svega što je izgovorio sasvim je legitimno postaviti pitanje koje ranije nije postojalo: zašto je Vladan Milojević sve ono što godinama nije govorio ovako otvoreno odlučio da kaže baš sada, posle selektorske trke u kojoj se pominjalo i njegovo ime, pred početak Paunovićevog novog ciklusa i, od svih mogućih sagovornika, upravo Grcima pred utakmicu sa Srbijom?
To ne znači da Milojević nije u pravu.
Samo znači da, pored sadržaja njegovih reči, ovoga puta pažnju zaslužuju njihovo vreme i mesto.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala