https://lat.sputnikportal.rs/20260913/egipatska-pustinja-krije-okean-star-70-miliona-godina-pronadjeni-fosili-drevnih-ajkula-1202697829.html
Egipatska pustinja krije okean star 70 miliona godina: Pronađeni fosili drevnih ajkula
Egipatska pustinja krije okean star 70 miliona godina: Pronađeni fosili drevnih ajkula
Sputnik Srbija
Pod peskom egipatske Zapadne pustinje naučnici su otkrili tragove drevnog izgubljenog sveta. Pre oko 70 miliona godina, krajem perioda krede, na mestu ovih danas... 13.09.2026, Sputnik Srbija
2026-09-13T15:20+0200
2026-09-13T15:20+0200
2026-09-13T15:20+0200
nauka i tehnologija
nauka i tehnologija
ajkule
egipat
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/08/19/1202698145_0:260:3071:1987_1920x0_80_0_0_e1e3eb1d9d68b55a73e5895fca16133e.jpg
Plato Abu-Tartur predstavlja veliko uzvišenje bogato fosfatnim stenama, koje se danas intenzivno eksploatišu za proizvodnju đubriva. Za naučnike su ovakva mesta od posebnog značaja: fosfati su se pre više miliona godina formirali od organskih naslaga na dnu okeana, zbog čega su upravo u ovim slojevima drevni fosili najbolje očuvani.Paleontolozi su identifikovali pet vrsta izumrlih ajkula koje ranije nisu bile pronađene na ovom platou. Dve vrste su po prvi put otkrivene na teritoriji Egipta, dok je skapanorinh, ajkula sa dugim, igličastim zubima, prvi takav nalaz na celom afričkom kontinentu. Osim toga, ovaj primerak bi mogao da bude i najmlađi poznati primerak te vrste, budući da su slični fosili iz drugih delova sveta znatno stariji. Nakon ovog otkrića, ukupan broj vrsta drevnih ajkula poznatih na Abu-Tarturu porastao je na sedam.Zubi iz nove kolekcije znatno se razlikuju: kod nekih vrsta su tanki i zašiljeni, kod drugih široki i nazubljeni, dok su kod trećih zakrivljeni. Ova razlika u građi čeljusti ukazuje na to da su grabljivice delile svoje ekološke niše i lovile potpuno različit plen. Neke vrste su se zadržavale bliže obali i hranile sitnom ribom ili mekušcima, dok su druge živele na većim dubinama i lovile krupne morske gmizavce.Tako visoka koncentracija grabljivica na jednom mestu mogla bi se objasniti dubinskim apvelingom. Moćne okeanske struje podizale su sa dna hladnu vodu bogatu hranljivim materijama. To je podsticalo nagli rast planktona, koji je obezbeđivao hranu sitnim ribama i beskičmenjacima, a oni su zatim privlačili srednje i krupne ajkule. Kasnije se okean povukao, dok su ostaci njegovih stanovnika ostali sačuvani u fosfatnim slojevima ispod peska.Pogledajte i:
egipat
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/08/19/1202698145_194:0:2925:2048_1920x0_80_0_0_7e79033cb4ef638ecd7c19c963cfaee7.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
nauka i tehnologija, ajkule, egipat
nauka i tehnologija, ajkule, egipat
Egipatska pustinja krije okean star 70 miliona godina: Pronađeni fosili drevnih ajkula
Pod peskom egipatske Zapadne pustinje naučnici su otkrili tragove drevnog izgubljenog sveta. Pre oko 70 miliona godina, krajem perioda krede, na mestu ovih danas sušnih predela nalazio se deo okeana Tetis. Otkriće 14 fosilizovanih zuba drevnih ajkula omogućilo je paleontolozima sa Univerziteta u Kairu da rekonstruišu izgled ovog drevnog mora.
Plato Abu-Tartur predstavlja veliko uzvišenje bogato fosfatnim stenama, koje se danas intenzivno eksploatišu za proizvodnju đubriva. Za naučnike su ovakva mesta od posebnog značaja: fosfati su se pre više miliona godina formirali od organskih naslaga na dnu okeana, zbog čega su upravo u ovim slojevima drevni fosili najbolje očuvani.
Paleontolozi su identifikovali pet vrsta izumrlih ajkula koje ranije nisu bile pronađene na ovom platou. Dve vrste su po prvi put otkrivene na teritoriji Egipta, dok je skapanorinh, ajkula sa dugim, igličastim zubima, prvi takav nalaz na celom afričkom kontinentu. Osim toga, ovaj primerak bi mogao da bude i najmlađi poznati primerak te vrste, budući da su slični fosili iz drugih delova sveta znatno stariji. Nakon ovog otkrića, ukupan broj vrsta drevnih ajkula poznatih na Abu-Tarturu porastao je na sedam.
Zubi iz nove kolekcije znatno se razlikuju: kod nekih vrsta su tanki i zašiljeni, kod drugih široki i nazubljeni, dok su kod trećih zakrivljeni. Ova razlika u građi čeljusti ukazuje na to da su grabljivice delile svoje ekološke niše i lovile potpuno različit plen. Neke vrste su se zadržavale bliže obali i hranile sitnom ribom ili mekušcima, dok su druge živele na većim dubinama i lovile krupne morske gmizavce.
Tako visoka koncentracija grabljivica na jednom mestu mogla bi se objasniti dubinskim apvelingom. Moćne okeanske struje podizale su sa dna hladnu vodu bogatu hranljivim materijama. To je podsticalo nagli rast planktona, koji je obezbeđivao hranu sitnim ribama i beskičmenjacima, a oni su zatim privlačili srednje i krupne ajkule. Kasnije se okean povukao, dok su ostaci njegovih stanovnika ostali sačuvani u fosfatnim slojevima ispod peska.