https://lat.sputnikportal.rs/20260912/fk-sarajevo-sport-fudbal-arnautovic-smrk-1202820318.html
Dečak mora da ode, a nikog ne zanima kako je kriminalno-estradni milje stigao do velikana Jugoslavije
Dečak mora da ode, a nikog ne zanima kako je kriminalno-estradni milje stigao do velikana Jugoslavije
Sputnik Srbija
Fudbalski klub Sarajevo nije samo jedan od klubova iz Bosne i Hercegovine. Dvostruki šampion nekadašnje Jugoslavije, klub sa Koševa i jedno od velikih imena... 12.09.2026, Sputnik Srbija
2026-09-12T17:28+0200
2026-09-12T17:28+0200
2026-09-12T17:28+0200
sport
sport
fudbal
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/02/05/1182345386_0:405:2731:1941_1920x0_80_0_0_4f8f11867e8f5be804fd0c18194103fb.jpg
Upravo zato priča koja ovih dana dolazi iz Sarajeva zvuči još neverovatnije.Ime FK Sarajevo našlo se u materijalima i medijskim izveštajima o istrazi protiv Admira Arnautovića Šmrka, čoveka čije se ime godinama pojavljuje na potpuno drugačijoj sceni – od estrade i saradnje sa poznatim muzičarima do crne hronike i sumnji za teška krivična dela.Arnautović je uhapšen u velikoj policijskoj akciji u Sarajevu, a istraga u kojoj se njegovo ime pominje obuhvata sumnje za iznude, trgovinu drogom, pranje novca i izazivanje opšte opasnosti.Međutim, za sportsku javnost posebno je uznemirujuće što se u izveštajima o istrazi pojavljuje i jedno od najvećih imena bosanskohercegovačkog fudbala – FK Sarajevo.I gotovo istovremeno stiže još jedna vest iz kluba.Akademija FK Sarajevo prekinula je saradnju sa mladim golmanom Veljkom Vučetićem nakon što je njegov otac na društvenim mrežama objavio fotografiju Ratka Mladića uz poruku:„Hvala vam na svemu, generale.“Klub je reagovao praktično odmah.„Akademija FK Sarajevo obaveštava javnost da Veljko Vučetić od danas više nije njen član“, saopšteno je.I upravo ta dva događaja, stavljena jedan pored drugog, stvaraju paradoks koji je teško ignorisati.Sarajevo je pokazalo da je spremno da se bavi čak i onim što na društvenim mrežama objavljuju roditelji njegovih mladih fudbalera, pa da zbog postupka roditelja prekine saradnju sa samim igračem.Istovremeno, ime istog kluba nalazi se u materijalima istrage u kojoj se govori o ljudima iz estradno-kriminalnog miljea, desetinama hiljada konvertibilnih maraka, navodnom uticaju na status fudbalera, spornim računima i ručnim bombama oko Koševa.Naravno, jedno ne opravdava drugo. FK Sarajevo ima pravo da definiše vrednosti koje želi da zastupa i pravila ponašanja svojih članova.Ali ako klub pokazuje toliki stepen budnosti kada je reč o objavi oca jednog mladog golmana, onda je nemoguće izbeći mnogo ozbiljnije pitanje:Kako su ljudi iz estradnog, ugostiteljskog i kriminalnog okruženja uopšte mogli da dođu dovoljno blizu FK Sarajevo da se danas njihova imena, novac i odnosi sa ljudima iz kluba pominju u materijalima jedne kriminalne istrage?I tu počinje mnogo veća priča od jedne objave na društvenim mrežama.Od Koševa do policijskih spisaPrema navodima objavljenim u istraživačkim medijima, Arnautović je navodno imao uticaj i veze unutar FK Sarajevo, a istražitelji sumnjaju da su one korišćene i za pritiske u vezi sa statusom pojedinih fudbalera.U jednom od slučajeva pominje se čak 50.000 konvertibilnih maraka.Prema objavljenim navodima, taj novac je navodno plaćen Arnautoviću kako bi u klubu „pripazili“ na jednog mladog fudbalera i obezbedili mu povoljniji položaj. U istom kontekstu pominje se i bivša direktorka FK Sarajevo Ajla Alimanović, za koju se u objavljenom materijalu tvrdi da je bila osoba od poverenja Arnautovića i saradnika iz ugostiteljskog biznisa.Ukoliko se takve sumnje dokažu, pitanje više nije samo da li je neko pokušavao da „gura“ jednog igrača.Pitanje je koliko duboko su ljudi koji formalno nemaju nikakve veze sa sportskom politikom jednog velikog kluba mogli da prodru u njegovo funkcionisanje.I tu kontrast sa slučajem Veljka Vučetića postaje još izraženiji.S jedne strane, klub je spreman da reaguje zbog postupka roditelja mladog igrača.S druge, sada mora da odgovori na pitanje kakve je mehanizme imao da spreči mnogo ozbiljniji spoljni uticaj na same fudbalske odluke unutar kluba.Računi od 47.000 marakaTu se priča ne završava.Prema istim navodima, novac FK Sarajevo navodno je izvlačen i preko ugostiteljskih računa. U materijalu se tvrdi da je samo tokom jednog meseca reprezentacija tadašnje direktorke kluba dostigla neverovatnih 47.000 konvertibilnih maraka, a kao jedan od objekata preko kojih je novac trošen pominje se restoran povezan sa ljudima bliskim Arnautoviću.I onda priča dobija dimenziju koja više gotovo da nema nikakve veze sa fudbalom.Prema objavljenim informacijama, kada je čovek koji upravlja FK Sarajevo Ismir Mirvić počeo da proverava sporne račune, usledili su događaji koji su dodatno uznemirili javnost.Tokom policijskog pregleda stadiona „Asim Ferhatović Hase“ na Koševu 25. februara pronađena je ručna bomba u blizini svečane lože. Kasnije je još jedna pronađena u blizini prostorija FK Sarajevo. U materijalu koji prati istragu ovi događaji se dovode u vezu sa pritiskom na Mirvića, mada je važno naglasiti da konačnu krivičnu odgovornost tek treba da utvrde nadležni organi.Ručna bomba i svečana loža fudbalskog stadiona.To su pojmovi koji nikada ne bi smeli da stoje u istoj rečenici.Posebno kada je reč o FK Sarajevo.Kako je estradno-kriminalni milje došao do velikog kluba?Arnautovićevo ime godinama je poznato i van policijskih hronika.U javnosti je bio prepoznat kao menadžer Jale Brata i Bube Korelija, dok je njegov sin Inas Arnautović takođe poznato ime regionalne rep scene.Njegovo ime, međutim, pojavljivalo se i u daleko mračnijim pričama.U materijalima iz istraga i ranije objavljenim Skaj prepiskama pominjane su pretnje pevačici Senidah, uključujući razgovore o fizičkom napadu i polivanju kiselinom.Sada se, u istoj široj priči o uticaju, novcu i vezama, pojavljuje i FK Sarajevo.I to je možda najvažniji deo čitavog slučaja.Nije suština u tome da se jedan veliki klub proglasi delom kriminalnog miljea. Naprotiv, klub, njegovi navijači, igrači i istorija ne mogu se izjednačavati sa postupcima pojedinaca koji su u određenom trenutku mogli da imaju uticaj u njemu ili oko njega.Ali upravo veličina FK Sarajevo zahteva odgovor na pitanje kako je uopšte bilo moguće da ljudi iz takvog okruženja dođu dovoljno blizu kluba da se njihova imena danas nalaze u istoj istrazi sa bivšim rukovodiocima i poslovima povezanim sa Sarajevom.Sarajevo je mnogo veće od ove pričeJer FK Sarajevo ima istoriju koja zaslužuje potpuno drugačije asocijacije.To je klub koji je bio šampion Jugoslavije, koji je sa Koševa izlazio pred najveće klubove i koji je decenijama bio jedan od simbola grada.U vremenu jugoslovenske „velike četvorke“, Sarajevo je pripadalo onom malom krugu klubova koji su bili sposobni da im pomrse račune i stignu do samog vrha. Njegove titule nisu osvojene u malom i zatvorenom sistemu, već u jednoj od najjačih i najkonkurentnijih liga tadašnje Evrope.Zato priča o 50.000 maraka za uticaj na status igrača, desetinama hiljada maraka ugostiteljskih troškova i bombama oko Koševa toliko odudara od onoga što bi FK Sarajevo trebalo da predstavlja.I sve se dešava u trenutku kada klub i na čisto sportskom planu prolazi kroz turbulentan period – od ranog završetka evropske sezone i promena u igračkom kadru do problema sa stadionom i terenom na Koševu.Ko se kontroliše na Koševu?Zato slučaj mladog Veljka Vučetića nije sporedna epizoda ove priče.Naprotiv, on otvara pitanje kriterijuma odgovornosti u jednom velikom klubu.FK Sarajevo je pokazao da ume da reaguje brzo. Objava oca jednog mladog fudbalera došla je do kluba, procenjena je kao neprihvatljiva i usledila je konkretna posledica – njegov sin više nije član Akademije.Ali ako je sistem toliko osetljiv na ono što se dešava na društvenim mrežama roditelja igrača, onda mora biti još osetljiviji na ono što se dešava u neposrednom okruženju ljudi koji upravljaju klubom.Jer ovde više nije reč o Fejsbuk ili Instagram objavi.Reč je o navodima o 50.000 konvertibilnih maraka za uticaj na položaj igrača.O računima koji su, prema objavljenim informacijama, za jedan mesec dostigli 47.000 maraka.O vezama sa ljudima iz ugostiteljskog i estradnog miljea.O čoveku koji je predmet istrage za teška krivična dela.I o ručnim bombama pronađenim na Koševu i u blizini prostorija kluba, koje se u materijalima istrage dovode u kontekst pritisaka, pri čemu konačnu krivičnu odgovornost tek treba da utvrde nadležni organi.Zato pitanje glasi:Kako je klub uspeo da vidi šta objavljuje otac jednog mladog igrača, a nije na vreme video – ili sprečio – ljude i odnose zbog kojih se danas ime Sarajeva pominje u kontekstu ozbiljne kriminalne istrage?To ne znači da jedno opravdava drugo, niti da FK Sarajevo ne treba da reaguje kada proceni da su narušene vrednosti koje zastupa.Ali ako već insistira na odgovornosti, onda bi isti princip morao da važi i naviše.Odgovornost ne može da se završava na mladom golmanu i objavi njegovog oca.Ona mora da stigne i do ljudi koji su vodili klub, raspolagali njegovim novcem, donosili odluke i omogućavali drugima da mu se približe.Ovo nije priča samo o ŠmrkuNajlakše bi bilo celu stvar svesti na jednog čoveka iz sarajevskog podzemlja.Ali za FK Sarajevo važnije pitanje dolazi posle njega.Ako se navodi istrage potvrde, ko je omogućio takav uticaj? Kako su ljudi iz estradnog, ugostiteljskog i kriminalnog miljea mogli da se približe odlukama koje se tiču fudbalera i novca kluba? Gde su bile unutrašnje kontrole? I, možda najvažnije, šta će klub učiniti da se takva priča više nikada ne ponovi?FK Sarajevo je preživeo mnogo teže periode od jedne afere.Ali upravo zbog toga što je reč o velikom klubu, odgovor ne može da bude ćutanje i čekanje da policijska hronika prestane da bude aktuelna.Koševo bi trebalo da bude mesto na kojem se priča o fudbalu, titulama, Evropi, velikim igračima i večitom rivalstvu sa Željezničarom.Ne o Skaj aplikaciji, estradnim menadžerima, sumnjivim računima i ručnim bombama.I svakako ne mesto na kojem će se strogost institucije pokazivati prvenstveno na mladim igračima zbog postupaka njihovih roditelja, dok istovremeno ostaje neodgovoreno pitanje kako su daleko ozbiljniji akteri uopšte došli u poziciju da budu povezivani sa funkcionisanjem kluba.Zato suštinsko pitanje ove priče nije šta će biti sa Admirom Arnautovićem Šmrkom. To je pitanje za policiju, tužilaštvo i sud.Pitanje za FK Sarajevo mnogo je veće:Ako je klub spreman da ispituje šta na društvenim mrežama objavljuju roditelji njegovih mladih igrača, da li je bio podjednako spreman da ispita ko sedi pored njegovih rukovodilaca, ko posluje sa klubom, kuda odlazi njegov novac i ko utiče na njegove odluke?Jer tek kada odgovori na to pitanje, Sarajevo će moći da odgovori i na ono najvažnije:Kako je jedan od velikana jugoslovenskog fudbala uopšte dozvolio da se njegovo ime nađe u ovakvom društvu?
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/02/05/1182345386_0:0:2731:2048_1920x0_80_0_0_27a47cda9aaf2d62d253af287494d77c.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
sport, fudbal
Upravo zato priča koja ovih dana dolazi iz Sarajeva zvuči još neverovatnije.
Ime FK Sarajevo našlo se u materijalima i medijskim izveštajima o istrazi protiv Admira Arnautovića Šmrka, čoveka čije se ime godinama pojavljuje na potpuno drugačijoj sceni – od estrade i saradnje sa poznatim muzičarima do crne hronike i sumnji za teška krivična dela.
Arnautović je uhapšen u velikoj policijskoj akciji u Sarajevu, a istraga u kojoj se njegovo ime pominje obuhvata sumnje za iznude, trgovinu drogom, pranje novca i izazivanje opšte opasnosti.
Međutim, za sportsku javnost posebno je uznemirujuće što se u izveštajima o istrazi pojavljuje i jedno od najvećih imena bosanskohercegovačkog fudbala – FK Sarajevo.
I gotovo istovremeno stiže još jedna vest iz kluba.
Akademija FK Sarajevo prekinula je saradnju sa mladim golmanom Veljkom Vučetićem nakon što je njegov otac na društvenim mrežama objavio fotografiju Ratka Mladića uz poruku:
„Hvala vam na svemu, generale.“
Klub je reagovao praktično odmah.
„Akademija FK Sarajevo obaveštava javnost da Veljko Vučetić od danas više nije njen član“, saopšteno je.
I upravo ta dva događaja, stavljena jedan pored drugog, stvaraju paradoks koji je teško ignorisati.
Sarajevo je pokazalo da je spremno da se bavi čak i onim što na društvenim mrežama objavljuju roditelji njegovih mladih fudbalera, pa da zbog postupka roditelja prekine saradnju sa samim igračem.
Istovremeno, ime istog kluba nalazi se u materijalima istrage u kojoj se govori o ljudima iz estradno-kriminalnog miljea, desetinama hiljada konvertibilnih maraka, navodnom uticaju na status fudbalera, spornim računima i ručnim bombama oko Koševa.
Naravno, jedno ne opravdava drugo. FK Sarajevo ima pravo da definiše vrednosti koje želi da zastupa i pravila ponašanja svojih članova.
Ali ako klub pokazuje toliki stepen budnosti kada je reč o objavi oca jednog mladog golmana, onda je nemoguće izbeći mnogo ozbiljnije pitanje:
Kako su ljudi iz estradnog, ugostiteljskog i kriminalnog okruženja uopšte mogli da dođu dovoljno blizu FK Sarajevo da se danas njihova imena, novac i odnosi sa ljudima iz kluba pominju u materijalima jedne kriminalne istrage?
I tu počinje mnogo veća priča od jedne objave na društvenim mrežama.
Od Koševa do policijskih spisa
Prema navodima objavljenim u istraživačkim medijima, Arnautović je navodno imao uticaj i veze unutar FK Sarajevo, a istražitelji sumnjaju da su one korišćene i za pritiske u vezi sa statusom pojedinih fudbalera.
U jednom od slučajeva pominje se čak 50.000 konvertibilnih maraka.
Prema objavljenim navodima, taj novac je navodno plaćen Arnautoviću kako bi u klubu „pripazili“ na jednog mladog fudbalera i obezbedili mu povoljniji položaj. U istom kontekstu pominje se i bivša direktorka FK Sarajevo Ajla Alimanović, za koju se u objavljenom materijalu tvrdi da je bila osoba od poverenja Arnautovića i saradnika iz ugostiteljskog biznisa.
Ukoliko se takve sumnje dokažu, pitanje više nije samo da li je neko pokušavao da „gura“ jednog igrača.
Pitanje je koliko duboko su ljudi koji formalno nemaju nikakve veze sa sportskom politikom jednog velikog kluba mogli da prodru u njegovo funkcionisanje.
I tu kontrast sa slučajem Veljka Vučetića postaje još izraženiji.
S jedne strane, klub je spreman da reaguje zbog postupka roditelja mladog igrača.
S druge, sada mora da odgovori na pitanje kakve je mehanizme imao da spreči mnogo ozbiljniji spoljni uticaj na same fudbalske odluke unutar kluba.
Prema istim navodima, novac FK Sarajevo navodno je izvlačen i preko ugostiteljskih računa. U materijalu se tvrdi da je samo tokom jednog meseca reprezentacija tadašnje direktorke kluba dostigla neverovatnih 47.000 konvertibilnih maraka, a kao jedan od objekata preko kojih je novac trošen pominje se restoran povezan sa ljudima bliskim Arnautoviću.
I onda priča dobija dimenziju koja više gotovo da nema nikakve veze sa fudbalom.
Prema objavljenim informacijama, kada je čovek koji upravlja FK Sarajevo Ismir Mirvić počeo da proverava sporne račune, usledili su događaji koji su dodatno uznemirili javnost.
Tokom policijskog pregleda stadiona „Asim Ferhatović Hase“ na Koševu 25. februara pronađena je ručna bomba u blizini svečane lože. Kasnije je još jedna pronađena u blizini prostorija FK Sarajevo. U materijalu koji prati istragu ovi događaji se dovode u vezu sa pritiskom na Mirvića, mada je važno naglasiti da konačnu krivičnu odgovornost tek treba da utvrde nadležni organi.
Ručna bomba i svečana loža fudbalskog stadiona.
To su pojmovi koji nikada ne bi smeli da stoje u istoj rečenici.
Posebno kada je reč o FK Sarajevo.
Kako je estradno-kriminalni milje došao do velikog kluba?
Arnautovićevo ime godinama je poznato i van policijskih hronika.
U javnosti je bio prepoznat kao menadžer Jale Brata i Bube Korelija, dok je njegov sin Inas Arnautović takođe poznato ime regionalne rep scene.
Njegovo ime, međutim, pojavljivalo se i u daleko mračnijim pričama.
U materijalima iz istraga i ranije objavljenim Skaj prepiskama pominjane su pretnje pevačici Senidah, uključujući razgovore o fizičkom napadu i polivanju kiselinom.
Sada se, u istoj široj priči o uticaju, novcu i vezama, pojavljuje i FK Sarajevo.
I to je možda najvažniji deo čitavog slučaja.
Nije suština u tome da se jedan veliki klub proglasi delom kriminalnog miljea. Naprotiv, klub, njegovi navijači, igrači i istorija ne mogu se izjednačavati sa postupcima pojedinaca koji su u određenom trenutku mogli da imaju uticaj u njemu ili oko njega.
Ali upravo veličina FK Sarajevo zahteva odgovor na pitanje kako je uopšte bilo moguće da ljudi iz takvog okruženja dođu dovoljno blizu kluba da se njihova imena danas nalaze u istoj istrazi sa bivšim rukovodiocima i poslovima povezanim sa Sarajevom.
Sarajevo je mnogo veće od ove priče
Jer FK Sarajevo ima istoriju koja zaslužuje potpuno drugačije asocijacije.
To je klub koji je bio šampion Jugoslavije, koji je sa Koševa izlazio pred najveće klubove i koji je decenijama bio jedan od simbola grada.
U vremenu jugoslovenske „velike četvorke“, Sarajevo je pripadalo onom malom krugu klubova koji su bili sposobni da im pomrse račune i stignu do samog vrha. Njegove titule nisu osvojene u malom i zatvorenom sistemu, već u jednoj od najjačih i najkonkurentnijih liga tadašnje Evrope.
Zato priča o 50.000 maraka za uticaj na status igrača, desetinama hiljada maraka ugostiteljskih troškova i bombama oko Koševa toliko odudara od onoga što bi FK Sarajevo trebalo da predstavlja.
I sve se dešava u trenutku kada klub i na čisto sportskom planu prolazi kroz turbulentan period – od ranog završetka evropske sezone i promena u igračkom kadru do problema sa stadionom i terenom na Koševu.
Ko se kontroliše na Koševu?
Zato slučaj mladog Veljka Vučetića nije sporedna epizoda ove priče.
Naprotiv, on otvara pitanje kriterijuma odgovornosti u jednom velikom klubu.
FK Sarajevo je pokazao da ume da reaguje brzo. Objava oca jednog mladog fudbalera došla je do kluba, procenjena je kao neprihvatljiva i usledila je konkretna posledica – njegov sin više nije član Akademije.
Ali ako je sistem toliko osetljiv na ono što se dešava na društvenim mrežama roditelja igrača, onda mora biti još osetljiviji na ono što se dešava u neposrednom okruženju ljudi koji upravljaju klubom.
Jer ovde više nije reč o Fejsbuk ili Instagram objavi.
Reč je o navodima o 50.000 konvertibilnih maraka za uticaj na položaj igrača.
O računima koji su, prema objavljenim informacijama, za jedan mesec dostigli 47.000 maraka.
O vezama sa ljudima iz ugostiteljskog i estradnog miljea.
O čoveku koji je predmet istrage za teška krivična dela.
I o ručnim bombama pronađenim na Koševu i u blizini prostorija kluba, koje se u materijalima istrage dovode u kontekst pritisaka, pri čemu konačnu krivičnu odgovornost tek treba da utvrde nadležni organi.
Kako je klub uspeo da vidi šta objavljuje otac jednog mladog igrača, a nije na vreme video – ili sprečio – ljude i odnose zbog kojih se danas ime Sarajeva pominje u kontekstu ozbiljne kriminalne istrage?
To ne znači da jedno opravdava drugo, niti da FK Sarajevo ne treba da reaguje kada proceni da su narušene vrednosti koje zastupa.
Ali ako već insistira na odgovornosti, onda bi isti princip morao da važi i naviše.
Odgovornost ne može da se završava na mladom golmanu i objavi njegovog oca.
Ona mora da stigne i do ljudi koji su vodili klub, raspolagali njegovim novcem, donosili odluke i omogućavali drugima da mu se približe.
Ovo nije priča samo o Šmrku
Najlakše bi bilo celu stvar svesti na jednog čoveka iz sarajevskog podzemlja.
Ali za FK Sarajevo važnije pitanje dolazi posle njega.
Ako se navodi istrage potvrde, ko je omogućio takav uticaj? Kako su ljudi iz estradnog, ugostiteljskog i kriminalnog miljea mogli da se približe odlukama koje se tiču fudbalera i novca kluba? Gde su bile unutrašnje kontrole? I, možda najvažnije, šta će klub učiniti da se takva priča više nikada ne ponovi?
FK Sarajevo je preživeo mnogo teže periode od jedne afere.
Ali upravo zbog toga što je reč o velikom klubu, odgovor ne može da bude ćutanje i čekanje da policijska hronika prestane da bude aktuelna.
Koševo bi trebalo da bude mesto na kojem se priča o fudbalu, titulama, Evropi, velikim igračima i večitom rivalstvu sa Željezničarom.
Ne o Skaj aplikaciji, estradnim menadžerima, sumnjivim računima i ručnim bombama.
I svakako ne mesto na kojem će se strogost institucije pokazivati prvenstveno na mladim igračima zbog postupaka njihovih roditelja, dok istovremeno ostaje neodgovoreno pitanje kako su daleko ozbiljniji akteri uopšte došli u poziciju da budu povezivani sa funkcionisanjem kluba.
Zato suštinsko pitanje ove priče nije šta će biti sa Admirom Arnautovićem Šmrkom. To je pitanje za policiju, tužilaštvo i sud.
Pitanje za FK Sarajevo mnogo je veće:
Ako je klub spreman da ispituje šta na društvenim mrežama objavljuju roditelji njegovih mladih igrača, da li je bio podjednako spreman da ispita ko sedi pored njegovih rukovodilaca, ko posluje sa klubom, kuda odlazi njegov novac i ko utiče na njegove odluke?
Jer tek kada odgovori na to pitanje, Sarajevo će moći da odgovori i na ono najvažnije:
Kako je jedan od velikana jugoslovenskog fudbala uopšte dozvolio da se njegovo ime nađe u ovakvom društvu?