00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
NOVI SPUTNJIK POREDAK
17:00
60 min
OD ČETVRTKA DO ČETVRTKA
20:00
60 min
SPUTNJIK INTERVJU
Roman „Crni septembar“ Sandra Veronezija
07:00
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
Bronzana medalja u Moskvi – ostvarenje snova
16:00
30 min
OD ČETVRTKA DO ČETVRTKA
Ratko Mladić – žrtva Zapadne demonizacije Srba
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Bocan-Harčenko za Sputnjik o Kosovu, poseti Zelenskog, ucenama EU: Zapad hoće poraz Srbije i Rusije

© SputnikAleksandar Bocan-Harčenko
Aleksandar Bocan-Harčenko - Sputnik Srbija, 1920, 27.08.2026
Pratite nas
Ekskluzivno
Učestale reakcije Rusije na pogoršanje situacije na Kosovu i Metohiji odraz su duboke zabrinutosti ruskog rukovodstva ali i građana naše zemlje zbog događaja u južnoj srpskoj pokrajini i teškog položaja srpske zajednice, poručio je ambasador Rusije u Beogradu Aleksandar Bocan Harčenko.
U intervjuu za Sputnjik on je ocenio da je kosovsko pitanje jedno od prioritetnih i da bi međunarodna zajednica trebalo da mu posveti posebnu pažnju.
“Ni u kom slučaju ne sme da se dozvoli ono što Zapad sada pokušava da uradi — da zamagli osetljiva pitanja, da ih potisne i prikrije stvarno stanje. U ovom slučaju ne mislim samo na zapadne države koje su priznale Kosovo i čijim je višegodišnjim naporima sve ovo i stvoreno, uključujući i omogućavanje jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova, bez ikakvih pretpostavki za to. Međunarodna zajednica mora da zna istinu. Zato podržavamo i doprinosimo širenju istine, kao što to čini Beograd, i pružamo mu podršku na međunarodnim forumima.
Što se tiče konkretnih mehanizama, glavni mehanizmi nalaze se u strukturama u kojima i dalje igramo jednu od ključnih uloga. To su Savet bezbednosti UN, UN u celini, OEBS, kao i druge međunarodne strukture. Bez obzira što trenutno postoji mnogo problema koji se direktno tiču Rusije, i zbog svojih interesa, ali i zbog našeg ispravnog i tačnog razumevanja međunarodnog prava i Povelje UN, kao i zbog interesa naše saradnje i rusko-srpskih odnosa, mi ćemo nastaviti da pitanje Kosova držimo ne samo na dnevnom redu naših međunarodnih aktivnosti, već i kao pitanje od prioritetnog značaja.
Aktivan i stalni rad u međunarodnim strukturama, kako u Srbiji kažu, ne donosi promene preko noći. Tragedija koja se trenutno događa na Kosovu sa Srbima rezultat je višegodišnjih dešavanja. Događaji kojih sam ja bio svedok i učesnik u delu pokušaja pronalaženja rešenja, zahvaljujući naporima zapadnih aktera neprestano su vodili ka jednostranoj nezavisnosti Kosova, ka stvaranju te kvazidržave i ka potiskivanju i faktički etničkom čišćenju srpskog stanovništva, neobjavljenom i puzećem koje je sada u toku, da ne kažemo da jača i ubrzava se.”
Kfor kaže da se situacija poboljšava i da će kosovska policija preuzeti kontrolu nad mostom na reci Ibar i da će takođe čuvati manastir Visoki Dečani.
— Apsolutni je apsurd da Kfor predaje deo odgovornosti u oblastima sa najvećom napetošću. Šta se još može uraditi da se dodatno isprovocira jačanje napetosti u pokrajini! Pitanje je retoričko i odgovor na njega jasan – da se to radi namerno.
Zato se ponovo vraćam na Savet bezbednosti gde postoji rasprava u kojoj ćemo nastaviti aktivno da učestvujemo. Pitanje sadašnjeg stanja, uključujući i most, kao i manastir Visoki Dečani, već smo pokretali i, naravno, očekujemo nastavak te rasprave, moguće i sednicu Saveta bezbednosti.
Neophodna nam je saradnja sa srpskom stranom i spremni smo da delujemo, naravno, očekujući još aktivniji stav Srbije i njenih predstavnika, kako u UN, tako i u OEBS-u.
Želim još jednom da ponovim da je naš stav o Kosovu jasan: kategorično ne priznajemo tu pseudonezavisnost. Podrška Srbiji zasniva se i na našem sopstvenom stavu, i na našim interesima, i na našem doslednom tumačenju međunarodnog prava i Povelje UN, koje podrazumeva i pravo naroda na samoopredeljenje, ali i očuvanje teritorijalnog integriteta država.
© SputnikRuski ambasador Aleksandar Bocan-Harčenko u razgovoru sa Tanjom Trikić, urednikom Sputnjika
Ruski ambasador Aleksandar Bocan-Harčenko u razgovoru sa Tanjom Trikić, urednikom Sputnjika - Sputnik Srbija, 1920, 27.08.2026
Ruski ambasador Aleksandar Bocan-Harčenko u razgovoru sa Tanjom Trikić, urednikom Sputnjika
A motiva ili razloga koji bi Kosovu dali pravo da teži samoopredeljenju i traži nezavisnost nema. I u tome je velika razlika između te situacije u kontekstu ukrajinske krize. Dakle, mi ovde imamo svoj stav i svoje interese. Naravno, možemo da radimo samo zajedno sa srpskom stranom, budući da je AP Kosovo sastavni deo njene teritorije.
Pretpostavimo da Srbija zatraži da se dijalog o kosovskom pitanju sa EU vrati na UN. Da li bi to Rusija podržala?
— Nikada nije bilo nijednog primera da mi nešto namećemo ili pokušavamo da nametnemo našim prijateljima u Srbiji. Kod nas se sve zasniva na obostranom interesu i razumevanju. Zato ne nameravamo da namećemo bilo koja drukčija rešenja. Pritom, imamo sopstvenu analizu mogućnosti koliko daleko Beograd može da ide po ovom ili onom pitanju. Naravno, polazimo od toga da je Srbija kandidat za članstvo u EU i da potvrđuje u svakoj prilici da put ka članstvu u EU ostaje njen glavni strateški cilj. Zato su verovatno povezani s tim i postupci Beograda u okviru odnosa sa EU, kao i učešće Beograda u pregovorima pod okriljem Evropske unije. Mi odlično razumemo, a o tome govori i realnost, pre svega neispunjavanje osnovnih sporazuma o formiranju Zajednice srpskih opština još od 2013. i 2015. godine, da je EU doživela totalni neuspeh u svojoj misiji, da su pregovori neefikasni i da se nekakve runde dešavaju da se zamažu oči, pro forme, te da se ne dešava ništa stvarno i suštinski važno po pitanju normalizacije odnosa. Uzmite kao primer paradoksalnu stvar kao što je zahtev EU rukovodstvu Srbije da ispuni sporazum koji niko nikad nije potpisao nego je to tek spisak nekih odredbi koje su razmatrane, a pritom se zaboravlja sporazum koji je potpisan uz garancije zemalja EU. Sve je izvrnuto naopačke!
Uvek smo polazili od toga, a sada je to sasvim očigledno, da posrednik u normalnom međunarodnom razumevanju te reči, a to znači objektivni faktor, ne može biti onaj ko priznaje jednostranu nezavisnost Prištine. On će uvek držati stranu Prištini i pomagati joj. Zapad naravno povlađuje Prištini, Kurtiju koji osim dugoročne politike, sada jača pritisak na Srbe, imajući u vidu svoju veoma nestabilnu unutarpolitičku poziciju.
Da li bi Kurtija smirilo ako bi ga neko podsetio da prema Rezoluciji 1244 Srbija ima pravo da vrati do hiljadu svojih vojnika i policajaca?
— Reći ću vam da Rezolucija 1244 ostaje, nju niko nije ukidao. To što su je zapadne zemlje, uključujući stalne članice Saveta bezbednosti sklonile u stranu, predstavlja kršenje međunarodnog prava. To je potpuno nedopustivo. Na osnovu te rezolucije, na kraju krajeva, i dalje deluju iste te snage na Kosovu. One imaju mandat koji bi trebalo da sprovode. Vraćamo se na njihov pokušaj da bezbednosnim snagama Kosova prenesu kontrolu nad oblastima od ključnog značaja. To predstavlja kršenje mandata koji je dao Savet bezbednosti a koji se zasniva na Rezoluciji 1244.
Dakle, učešće u međunarodnim snagama koje osiguravaju bezbednost na Kosovu, a istovremeno zanemarivanje Rezolucije 1244, predstavlja apsurdnu poziciju.
Za nas Rezolucija 1244 ostaje osnova za rešavanje kosovskog pitanja. Samo na toj osnovi može se očuvati teritorijalni integritet Srbije, a u okviru te rezolucije — široka autonomija i bilo koja druga rešenja koja bi odgovarala Beogradu — može se obezbediti dugoročan mir i miran život za sve narode koji žive na teritoriji AP Kosovo.
Naravno, uključujući i onu tačku koju ste pomenuli, a koja je, kako se kaže, precrtana u toj rezoluciji, odnosno koju su zapadnjaci precrtali, a da se još nije osušilo mastilo na toj rezoluciji.
Predsednik Srbije je nedavno rekao da je ono što Zapad radi na KiM civilizacijska sramota. Ali spisak tih zapadnih sramota na Balkanu je veoma dug…
— Od samog početka jugoslovenskog sukoba 1991. pa čak i ranije, kad su nastajale pretpostavke za jačanja međuetničke napetosti u bivšoj SFRJ na Zapadu su počeli namerno da nameću i promovišu srbofobiju. To je upravo ono o čemu govorite i o čemu sasvim ispravno rezonuje predsednik Vučić. Nama je jasno da je to je jedan od pristupa Zapada kako bi se jednoj naciji, narodu oduzeli dostojanstvo, moralni oslonci i moralne vrednosti, a da se potom naruši suverenitet i zemlja rasparča.
U ovom slučaju možemo povući direktne paralele sa rusofobijom. Sve je to veoma slično, ako ne i identično. Rusofobija je takođe nametana ranije, još pre ove akutne faze, odnosno vruće faze ukrajinskog sukoba. Rusofobija je nametana u kontekstu nastojanja Zapada da Rusiji nanese strateški poraz.
Isto tako, govorilo se o zadatku da se Srbiji nanese strateški poraz, kako ne bi dominirala u regionu, već kako bi bila rasparčana i postala teritorijalno mala država, koja bi stalno bila izložena unutrašnjem pritisku.
U tom smislu, uzmite za primer podršku terorizmu koja je postojala na Kosovu, kao i u drugim državama, i mnoge druge slučajeve koji su se ranije događali.
Ukratko, svi principi, čitava šema delovanja Zapada u cilju nanošenja strateškog poraza — da upotrebimo njegovu formulaciju — veoma su slični, praktično identični.
Druga je stvar što ciljevi nisu ostvareni. Cilj nanošenja strateškog poraza Srbiji u Srbiji nije ostvaren, jer Kosovo i dalje ostaje deo teritorije Srbije. Do međunarodnog priznanja nije došlo. Osećajući svoju nemoć, Zapad prelazi na još oštrije kaznene mere prema srpskom narodu. Naravno, što se tiče cilja nanošenja strateškog poraza Rusiji, o tome nema ni govora kada je reč o pristupu kolektivnog Zapada prema našoj zemlji.

Poseta Zelenskog – bez rezultata

Još ima reakcija na posetu Vladimira Zelenskog Beogradu. Ministar Sergej Lavrov ocenio je tu posetu kao posledicu pritiska EU.
— Sergej Viktorovič Lavrov, naš ministar, veoma je pravilno i smireno ocenio situaciju, pokazavši da ne stavljamo emocije iznad pragmatičnih razmatranja, kao ni iznad naših odnosa sa Srbima, koji svoje korene vuku iz daleke prošlosti, iz istorije prijateljstva i saradnje.
Mi imamo svoju agendu, nastavljamo da radimo, unapređujemo saradnju. I pre ove posete — ne bih čak rekao ni „događaja“ — i posle nje, mirno smo nastavili da sprovodimo te planove i programe, bilo da je reč o spoljnopolitičkoj saradnji, uključujući Kosovo, bilo o ekonomskim pitanjima.
Što se tiče pritiska EU na predsednika Vučića, on, naravno, postoji. Evropska unija bezočno, drsko, a ponekad i bahato koristi činjenicu da je Srbija kandidat za članstvo. Iskreno govoreći, to je metod karakterističan za njih.
A Srbija pokušava da manevriše, budući da i dalje ostaje na tom putu pristupanja, približavanja Evropskoj uniji i nastavka pregovaračkog procesa.
Zato je pod pritiskom i u vezi s tim pritiskom treba posmatrati posetu Zelenskog. Brisel i glavne zemlje EU zahtevale su da on, kako je to kod njih postalo svojevrsni ritual, obavezno bude primljen u Srbiji. I to se i dogodilo. Ali hajde da pogledamo rezultate te posete. Nisam tamo pronašao ništa što bi bilo nekakav veliki prodor.
Od nekih vatreno proruski nastrojenih u srpskoj javnosti moglo se čak čuti pitanje zašto Rusija nije više kritikovala predsednik Vučića tim povodom?
— Već sam odgovorio na to pitanje: zato što ne postavljamo emocije na prvo mesto. Vraćam se na ljude koji se sa posebnim pijetetom i veoma srdačno odnose prema Rusiji. Razumem njihovo nezadovoljstvo, njihova snažna osećanja u ovoj konkretnoj situaciji. Ali istovremeno, to ne može i ne sme da bude osnova dugoročne politike i dugoročnih, mirnih, stabilnih i uzlaznih odnosa Srbije.
Što se tiče predsednika Vučića, imamo veoma mnogo primera njegove dosledne politike saradnje sa Rusijom. Hajde da sagledamo realnost u kombinaciji sa evropskim kursom, sa tim strateškim ciljem pristupanja EU, ali i sa nastavkom svestranih i produbljenih odnosa sa Ruskom Federacijom u svim oblastima.
I što je najvažnije, to je čvrst i nepokolebljiv stav predsednika Vučića u pogledu neprihvatanja sankcija protiv Ruske Federacije. Vrlo je lako reći da ih on ne prihvata. Ali, poznajući „kuhinju“, znajući šta se dešava iza kulisa, čovek će zaista shvatiti koliko je teško izdržavati takav pritisak, tim pre u situaciji kada se predsednik Vučić suočava sa brojnim političkim izazovima, posebno sada, u kontekstu predstojećih izbora.
Tu su provokacije, podrška Zapada istim tim oponentima i protestnim pokretima — i neću se ustručavati da to ponovim — a pre svega situacija u kojoj se postavljaju i realizuju ogromni strateški ekonomski zadaci Srbije, programi ekonomskog i socijalnog razvoja.
Zaista, budući da već dugo radim i boravim u Srbiji, reći ću ovo u svoje ime: taj program je bez presedana. A rezultati koji su sada postignuti za zemlju koja se nalazi u Evropi i tesno je povezana sa svojim okruženjem predstavljaju suštinski važno, životno pitanje — čak i kada je reč o prosečnoj zaradi, penzijama i određenim socijalnim pogodnostima, da ne govorim o skoku u razvoju infrastrukture.
U nekom trenutku problem u odnosima Srbije i Rusije bilo je to što se srpsko oružje i municija našlo u Ukrajini. Vi ste nedavno rekli da Beograd ne namerava da podrži Ukrajinu na vojnom planu, ali da treba držati otvorene oči.
— Rekao sam da treba držati otvorene oči i naćuljene uši. To znači da bi trebalo da postoji naša zajednička, otvorena saradnja, zasnovana na poverenju — i da je treba dodatno unapređivati. Ona treba da bude još otvorenija i intenzivnija po ovom pitanju.
Naravno, kontrola i budnost su neophodni, jer u ovom slučaju postoji veoma mnogo različitih tajnih i drugih nezakonitih kanala, kada je reč o snabdevanju kijevskog režima oružjem i podršci terorističkim aktivnostima kijevskog režima. Zato je bez najstrože kontrole veoma teško obezbediti željeni rezultat.
Rekli ste da je Srbija suočena sa izazovima, između ostalog i zbog približavanja izbora. Mogu li ti izbori dovesti do smanjenja napetosti i raskola u srpskom društvu?
— Postoje neslaganja ali ne bih rekao da postoji raskol u srpskom društvu. Ja sam već pomenuo: postoje pokušaji, sasvim očigledni, da se unese podela u srpsko društvo, jer se Zapadu, uprkos težnji Srbije ka članstvu u EU, ne dopada politika Aleksandra Vučića zasnovana na suverenitetu i nacionalnim interesima. Želim da ponovim: za njih bi najbolja opcija bile marionete. Nećemo upirati prstom ni u koga, ali primera u regionu ima napretek. I takvi pokušaji podrivanja vlasti postoje a njihovo intenziviranje povezano je sa rezultatima ostvarenim tokom predsedništva Aleksandra Vučića i rada već nekoliko vlada Srbije.
Rezultati postoje, uprkos svim teškoćama. Naravno, postoje i stvari koje nije moguće tako brzo realizovati, neke tek predstoje i tako dalje. Ali Srbija ima mnogo mogućnosti pred sobom. Podsetimo da se priprema EKSPO 2027, kao i mnoge druge dodatne mogućnosti koje bi dale novi podsticaj ekonomskom razvoju i omogućile dalji napredak zemlje i njeno pozicioniranje kao vodeće regionalne sile.
To se ne dopada Zapadu. Oni mogu pokušavati da zabiju klin, ali želim da verujem da će se u ovom slučaju društvo, odnosno javnost, rukovoditi konkretnim rezultatima i konkretnim programima. Što se tiče Ruske Federacije, naravno, najvažnije je nastaviti dugoročnu politiku razvoja odnosa, a Ruska Federacija će svakako prihvatiti izbor srpskog naroda.

Uvek ćemo priteći u pomoć

Rusija je pružila Srbiji pomoć u gašenju požara poslavši avion „iljušin“. Zašto se nekima u Srbiji to nije dopalo nego im smeta čak i humanitarna pomoć Rusije?
— Jer je humanitarna pomoć nešto što veoma jača odnose i poverenje. Ona je očigledan pokazatelj uzajamne pomoći, pokazatelj toga da će, u kakvoj god situaciji da se nađemo — a situacija kod nas sada nije jednostavna — Rusija uvek priteći u pomoć. Predsednik je bez razmišljanja, odmah doneo odluku o upućivanju aviona. Rukovodstvo Ministarstva za vanredne situacije, sva ministarstva i svi stručnjaci delovali su profesionalno, brzo i operativno. Avion je stigao i neumorno su radili, obavivši ogroman broj letova.
Oni zaista rade herojski. Pri tome i srpski vatrogasci rade veoma profesionalno. Želim da naglasim da ovde sama situacija očigledno razbija sve spekulacije u vezi sa sada već poznatim pričama o našem Humanitarnom centru. Naime, Humanitarni centar aktivno učestvuje u svemu ovome. A humanitarna saradnja, imajući u vidu naše bratske odnose, predstavlja veoma važan vid uzajamne pomoći.
© Sputnik / Lola ĐorđevićAvion Il-76 (Iljušin) Ministarstva za vanredne situacije Rusije
Avion Il-76 (Iljušin) Ministarstva za vanredne situacije Rusije - Sputnik Srbija, 1920, 27.08.2026
Avion Il-76 (Iljušin) Ministarstva za vanredne situacije Rusije

U Jugoslaviji smo videli kako izgleda “zapadno primirje”

Da li se vidi neko rešenje za ukrajinsko pitanje? Svi pitaju, kad će se i kako ovo završiti.
— U ovom slučaju nema naznaka težnje kijevskog režima ka miru. Na kraju krajeva, kijevski režim je instrument. Ne vidi se težnja ka miru onih faktora – a to je zapad koji vode rat rukama kijevskog režima.
Naš osnovni pristup je ne jednom iznosio predsednik Ruske Federacije govoreći da bi Ruska Federacija svakako dala prednost političko-diplomatskom rešenju, ali da je moguće samo realno rešenje koje će uzeti u obzir realnu situaciju na terenu.
O tome je predsednik pre nekoliko dana još jednom jasno govorio, ističući da neke varijante, neki predlozi koji se iznose, imaju, kako je rekao, egzotičan karakter.
I što je najvažnije, u ovom slučaju želim da još jednom istaknem jednu stvar, imajući u vidu ono što sam svojevremeno imao prilike da posmatram i u čemu sam učestvovao, kako tokom jugoslovenskih, tako i tokom postjugoslovenskih procesa. To je potpuno ispravan stav Ruske Federacije i našeg državnog rukovodstva da je nedopustivo privremeno prekidanje i zamrzavanje konflikta kako bi se kijevskom režimu omogućio predah — opet, samo privremeni — da bi se on dodatno snabdeo, izvršio pregrupisavanje, odmorio i potom obnovio dejstva novom snagom, koristeći kijevski režim za delovanje protiv Ruske Federacije. Ako pogledamo celokupnu istoriju jugoslovenskog konflikta u svim njegovim fazama, takva primirja su dovodila samo do dodatnih poteškoća za srpsku vojsku. Tako je bilo i u Hrvatskoj, i u Bosni.
To je jasan pristup kada je reč o rešavanju konflikta — realističan pristup, koji uzima u obzir situaciju na terenu, na liniji kontakta, i koji podrazumeva rešenje kojim bi se otklonili osnovni, prvobitni uzroci konflikta.
Isto je bilo i tada. Uostalom, mi smo uvek zastupali takav stav, još dok smo učestvovali u različitim aspektima postjugoslovenskog procesa regulisanja.
A problemi koji se sada uočavaju u regionu, problemi sa kojima se suočava Srbija i srpski narod — pri čemu je Kosovo najakutniji, ali tu je i Republika Srpska — povezani su sa tim što tokom procesa rešenja, zbog pozicije zapadnih zemalja i drugih učesnika u tim procesima, nisu otklonjeni osnovni uzroci određenih konflikata.
Ko, po vašem mišljenju, može biti posrednik u pregovorima? Evropa čini sve da te pregovore potkopa. Što se tiče Amerike, nije jasna uloga Amerikanaca niti šta oni hoće.
— Hajde da podsetimo i na izjavu zamenika ministra spoljnih poslova Rjabkova od pre nekoliko dana koji je rekao da se mirno nastavljaju kontakti sa američkom stranom po raznim pravcima obnove naših odnosa. Druga je stvar što je, ako pogledamo realno stanje dokle je Vašington doveo te odnose tokom niza godina, krajnje teško očekivati da se to brzo uradi. Jasno je da to nije jednostavan proces i da zahteva ogromne napore, mnogo vremena, strpljenja, normalan politički pristup i tolerantnost, konstruktivnost i uzimanje u obzir naših interesa.
Što se tiče perspektiva pregovora, takav stav Evropske unije ne postoji. Naprotiv, postoji suprotan stav — nastaviti rat. Oni se sami pripremaju za njega, o čemu otvoreno govore. Mogu se navesti mnogi konkretni pravci na kojima oni rade, živeći u iluzijama da će, ako započnu rat, on biti konvencionalan rat i smatraju da će biti jednako „uredan“ kao što ga, u ovom slučaju, vodi Ruska Federacija u okviru Specijalne vojne operacije.
A sada im je najbolja opcija rat tuđim rukama. U ovom slučaju, oni će nastaviti da deluju rukama kijevskog režima i putem terorističkih akcija koje on sprovodi. O kakvom konstruktivnom pristupu onda možemo da govorimo!
A da i ne govorim o britanskim izjavama, uključujući i izjavu novog premijera, koji sasvim otvoreno govori da Britanija učestvuje u svemu tome. Sve njegove izjave daju osnova da se kaže da je Britanija strana u ratu, obezbeđujući terorističke akcije na različite materijalne načine, putem obaveštajnih podataka i tako dalje.
Postoje li razlozi da strahujemo da je ukrajinski sukob samo uvertira u širi rat Rusije s Evropom?
— Rusija, naravno, ne teži tome, i mi imamo potpuno jasno definisane konkretne ciljeve Specijalne vojne operacije, koji su povezani sa interesima Ruske Federacije, bezbednošću, mirom i spokojem građana Rusije. Ti ciljevi će biti ostvareni. Ukoliko ne bude političko-diplomatskog rešenja, oni će se, kao i sada, ostvarivati vojnim putem: uz napredovanje vojske na terenu, uz efikasne i sistematske udare po dubini teritorije Ukrajine.
Ali naglašavam: ti udari se izvode kao odgovor na dejstva druge strane, a istovremeno su usmereni na vojne objekte, objekte vojne infrastrukture, odbrambene industrije ili kritične infrastrukture. I ti ciljevi će biti ostvareni.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala