Nove mogućnosti za borbenu primenu: Ruski dron „upir K“ može da dosegne 50 kilometara

© Sputnik / Evgeny Biyatov
/ Pratite nas
„Upir K“ je novi ruski dron avionskog tipa predstavljen u Tjumenju na izložbi narodnog vojno-industrijskog kompleksa u okviru foruma „Patriote Rusije“, koji se odlikuje većim dometom, brzinom i nosivošću u odnosu na prethodne modele.
Ovu novinu predstavila je kompanija „Uraldronzavod“, poznata po tome što već nekoliko godina proizvodi dronove „upir“.
Dok je prvi dron u ovoj seriji nastao u garažnim radionicama i uz dobrovoljne donacije zabrinutih građana, novi projekat kompanije će verovatno pomoći našim vojnicima da se nose sa složenijim zadacima na bojnom polju. Osnovna razlika između „upira K“ i njegovih domaćih prethodnika jeste domet upotrebe, koji sada iznosi oko 50 kilometara.
Pored toga, povećana je i masa bojevog tereta koji dron može da ponese — 12 kilograma. To znači da se na dron može postaviti protivtenkovska mina TM-62.
„Zahvaljujući tome, proširuje se zona dejstva, a moguće je i potpuno uništavanje objekata“, rekli su konstruktori za ruske medije.
Za razliku od osnovne verzije FPV-drona „upir“, koja je predstavljena još 2023. godine i napravljena po šemi kvadrokoptera, model sa oznakom „K“ konstruisan je po avionskoj šemi. Ovakvo rešenje pre svega je uslovljeno potrebom za povećanjem dometa.
Domet leta od 50 kilometara omogućava operaterima da izvode udare duboko u sopstvenoj pozadini, van zone dejstva većine sredstava kontrabaterijske borbe protivnika.
Borbeno opterećenje od 12 kilograma svrstava ovaj aparat u klasu teških udarnih bespilotnih letelica. Mogućnost nošenja pune protivtenkovske mine TM-62 znači da „upir K“ više nije namenjen samo za precizno dejstvo po lako oklopljenim ciljevima ili pešadiji. Energija eksplozije takvog sredstva dovoljna je za delimično, pa čak i potpuno rušenje manjih čvrstih objekata, armiranih betonskih skloništa i teških bunkera, koji su ranije bili neosetljivi na standardne FPV-kvadrokoptere.
Proširene taktičko-tehničke karakteristike otvaraju ruskoj vojsci nove mogućnosti za borbenu primenu.
Tako ovaj dron može da dejstvuje po komandnim punktovima, skladištima materijalno-tehničkih sredstava i artiljerijskim položajima dublje u pozadini fronta, bez potrebe za angažovanjem jurišnih grupa. Pored toga, domet od 50 kilometara pokriva praktično celu putnu mrežu protivnika u zoni fronta, što omogućava prekidanje pravaca za dopremanje municije i rotaciju ljudstva. Zahvaljujući dužem vremenu provedenom u vazduhu, karakterističnom za letelice avionskog tipa, „upir K“ može da se koristi i kao lutajuća municija sa dugim vremenom čekanja na cilj.
Relativno mali odraz aparata, u kombinaciji sa letom na malim visinama, otežava njegovo otkrivanje radarima jedinica vojne protivvazdušne odbrane.
Pojava serijskih primeraka dronova „upir K“ mogla bi da pojača udare ruskih operatera dronova na liniji fronta. Tako se bezbedna dubina pozadine protivnika smanjuje za polovinu u poređenju sa standardnim dronovima. Sada nijedan značajan objekat ne može da se oseća bezbedno ako se nalazi na udaljenosti od 50 kilometara od linije fronta. Pored toga, upotreba teške platforme rešava pitanje odnosa troškova i efikasnosti prilikom napada na utvrđene položaje.
Na primer, uništavanje jednog betonskog bunkera ili oklopnog vozila upotrebom jeftinog drona (cena osnovne verzije projekta „upir“ je oko 50.000 rubalja - oko 500 evra) značajno utiče na ekonomiju borbenih dejstava.
Pojava drona „upir K“ takođe pokazuje da se ruska narodna vojna industrija može razvijati u skladu sa savremenim uslovima na bojnom polju. Projekat koji su pokrenuli entuzijasti, a koji se finansirao dobrovoljnim prilozima građana prerastao je u razvoj sistema operativno-taktičkog nivoa.
Kako je istakao opunomoćeni predstavnik predsednika Rusije u Uralskom federalnom okrugu Artjom Žoga, na izložbi u Tjumenju predstavljeno je više od 60 sličnih projekata koje su napravili stanovnici regiona. Ovaj spoj potreba države i građanske inicijative omogućava vojsci da neophodno visokotehnološko naoružanje dobije brže nego kroz tradicionalne birokratske procedure, čineći domaću odbrambenu industriju fleksibilnijom.
Pogledajte i:


