Tvrđava u čijim se zidinama vekovima prepliću istorija i legenda/foto/
Tvrđava u čijim se zidinama vekovima prepliću istorija i legenda/foto/
Sputnik Srbija
Na mestu, gde se malena Jezava u moćni Dunav uliva, smestila se najveća ravničarska tvrđava u Evropi - poslednja prestonica srpske srednjovekovne države, moćno... 16.08.2026, Sputnik Srbija
Na mestu, gde se malena Jezava u moćni Dunav uliva, smestila se najveća ravničarska tvrđava u Evropi - poslednja prestonica srpske srednjovekovne države, moćno utvrđenje u čijim se visokim zidinama vekovima prepliću istorija i legenda.
Smrću despota Stefana Lazarevića 1427. godine, srpska Despotovina ostala je bez prestonice Beograda i većih utvrđenih gradova. Neposredno pred smrt, despot Stefan je za naslednika izabrao sestrića Đurađa Brankovića
2/30
Prestoni Beograd vraćen je Ugarima, te je tako despot Đurađ bio prinuđen da sagradi novu prestonicu. Za mesto izgradnje izabrao je ušće Jazave u Dunav da bi na širokom platou podigao utvrđenje po uzoru na Carigrad i njegove bedeme
Despotova odluka, da utvrđenje izgradi uz samu granicu sa Ugarskom, bila je logična imajući u vidu da su mu ako zatreba, Ugari mogli brzo priteći u pomoć, a isto tako se na teritoriju Ugarske mogao skloniti u slučaju opasnosti
Da bi sagradio novu prestonicu, despot je morao da zatraži i dobije dozvolu od sultana Murata Drugog. Sultan je očekivao da će despot, kao turski vazal, utvrđenjem zaustavljati prodor Ugara u moravsku dolinu, dok je Đurađ upravo u savezu sa Mađarima polagao svoje nade u sprečavnju daljeg nadiranja Osmanlija
U toj borbi između Evrope i Azije, kada i jedna i druga strana pokušavaju da ge pridobiju i za svoje ciljeve iskoriste, kao između čekića i nakovanja u jesen 1428. despot Đurađ otpočinje izgradnju utvrđenog grada
Pripreme za gradnju počele su krajem 1428, sama gradnja je otpočela u proleće 1429, a radovi su završeni 1430. godine izgradnjom Malog grada u kome se nalazio dvor despota Đurđa.
Po završetku Malog grada, pristupilo se gradnji Velikog grada koji je štitio gradsko naselje smešteno uz dvor Gradnjom utvrđenog grada rukovodio je Toma Kantakuzin brat despotove žene Irine
Graditelji su iskoristili povoljnu prirodnu konfiguraciju terena i izgradili tvrđavu koja će moći da se odupre napadima neprijatelja. Utvrđen grad trouglaste osnove sa svih strane je bio okružen vodom. Sa dve strane opkoljen rekama Dunavom i Jezavom, dok ga je sa treće strane štitio prokopan rov, takođe ispunjen vodom
Izgrađena sa namerom da odoli najezdi Osmanlija, sa svojim moćnim bedemima sa 25. kula na njima i površinom od ukupno 14,5 hektara, tvrđava se ubrajala među najveća ravničarska utvrđenja Evrope iz tog perioda.
Obzirom da je nova prestonica izgrađena u kratkom vremenskom roku i od kamena koji se na mesto gradnje morao dovlačiti izdaleka, pretpostavlja se da je korišćena radna snaga iz cele države.
U zidine Smederevske tvrđava ugrađen je veliki broj rimskih spomenika, nadgrobnih stela, delova sarkofaga koje su graditelji uzimali prvo iz neposredne okoline Smedereva, to jest antičke Vinceje, Ornice, Marguma, i nešto udaljenijeg Viminacijuma
Radovi na izgradnji tvrđave, uporedo sa opremanjem narodne vojske iziskivali su znatna novčana sredsta, te je despot pribegao nepopularnim merama: uvećanju raznovrsnih dažbina i povećanju neposrednog danka, koji je udvostručen, a po nekim izvorima i utrostručen
Povećanje danka i naporno kulučenje (argatovanje) na izgradnji tvrđave stvorilo je nezadovoljstvo u narodu koji je za sve svoje muke krivio despoticu Irinu prozvavši je prokletom Jerinom
U narodnoj pesmi, Starina Novak pričajući o svome argatovanu na smederevskome gradu veli " I to bih joj, brate, oprostio, kad sagradi Smedereva grada, onda stade pa i kule zida, pozlaćuje vrata i pendžere, pa nametnu namet na vilajet sve na kuću po tri litre zlata, to je, brate, po trista dukata."
Koliko se naporno radilo pokazuje to što je Mali grad završen u leto 1430. za manje od dve godine. Dokaz o završetku gradnje daje nam zapis izveden u vizantijskom stilu, crvenom opekom na najvišoj kuli gradskog platna
Uprskos izbledelosti, na kuli se i danas može pročitati Zapis star šest vekova koji glasi : „Hristu Bogu blagoverni despot Đurađ, gospodar Srbljem i pomorju zetskom. Naredbom njegovom sazida se ovaj grad u godini 6938“
Despotov dvor je bio smešten u Malom gradu, u uglu dunavske i jezavske strane. Prema narodnom predanju i putopisima hroničara tog vremena, u raskošno uređenom dvoru, u posebnoj dvorani za audijencije despot Đurađ je primao strane poslanike, izaslanike
Od dvora, pod čijim svodom su vođeni diplomatski pregovori i zaključivani ugovori, u kome je priređena svadba Đurđeve kćeri Katarine i grofa Ulriha Celjskog, ostala su samo četiri velika prozora s pogledom na Dunav i dvoje tajnih vrata kroz koja se izlazilo na vodu
U jugoistočnom delu Velikog grada, na temeljima crkva iz 10 veka, izgrađena je crkva koja je padom Smedereva pod tursku vlast pretvorena u džamiju. Krajem 17 veka, džamija je pretvorena u katoličku crkvu, ali su je Turci ubrzo srušili i nikada više nije obnovljena
Od ostataka srušene crkve, Osmanlije su podigle Vodenu kulu na ušću Jezave u Dunav. Vodena kula je jedna od tri artiljerijske kule koje su Turci podigli u svakom uglu tvrđave
Izgrađena sa namerom da odoli najezdi Osmanlija, sa svojim moćnim bedemima sa 25. kula na njima i površinom od ukupno 14,5 hektara, tvrđava se ubrajala među najveća ravničarska utvrđenja Evrope iz tog perioda.
Tvrđava je bila sedište srpske despotovine više od tri decenije (osim privremenog prekida od 1439-1444. godine). Osmanlije su je nekoliko puta opsedale, te ju je tako, prilikom prve opsade 1439. usled gladi posada predala, ali su zato 1453. i 1456. godine, turski napadi odbijeni.
Despotovom smrću (1456.) za srpsku despotovinu su nasupila smutna vremena. Razdor u porodici u kojoj su jedni naginjali Ugarima, a drugi Turcima, samo je još više oslabio odbranu prestonice, te je tako 1459. godine tvrđava pala pod vlast Osmanlija. Bio je to kraj srpske Despotovine.
Vlast zemaljsku preuzele su paše, sandžak-begovi, spahije i kadije, crkve su pretvarane u džamije, a srpski narod je postao porobljena raja koja će vekovima pokušavati da okove ropstva prekine
Nakon četiri veka ropstva, srpski narod je dočekao i taj dan kada je i poslednji turski vojnik morao da napusti Smederevsku tvrđavu, koja je (sa još nekoliko utvrđenja) 1867. godine predata knezu Srbije Mihailu Obrenoviću
Do Prvog svetskog rata, Smederevska tvrđava je bila jedan od naših najbolje očuvanih srednjovekovnih gradova. Nažalost, izgradnjom železničke pruge i bombardovanjem u oba svetska rata, tvrđava je pretrpela ogromna razaranja
Najveće razaranje, tvrđava je pretrpela 5. juna 1941. godine u eksploziji slagališta municije i drugog ratnog materijala koje su Nemci skladištili unutar utvrđenja. Prema nemačkim vojnim dokumentima, u Smederevskoj tvrđavi nalazilo se: oko 374 tone TNT-a u buradima, 2800 tona municije svih vrsta sa 172 tone eksploziva i baruta i 425.000 detonatora.
Najveći deo navedenog ratnog materijala u Smederevskoj tvrđavi tog kobnog 5. juna 1941. odleteo je u vazduh. Upravo na ovom mestu se posle esplozije nalazio ogroman krater koji je proizvela detonacija
Ako ovih dana posetite tvrđavu, primetićete da je u toku obnova Varoškog bedema između kula 10 i 11. koju sprovodi Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Smederevo. Obnovu bedema finansira Ministarstvo kulture i Grad Smederevo
Pristup ćaskanju je blokiran zbog narušavanja pravila.
Ponovo možete da učestvujete za:∞.
Ako se ne slažete sa blokiranjem, koristite formular za povratne informacije
Razgovor je završen. U diskusiji možete učestvovati 24 sata od objavljivanja članka.