00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
VESTI (repriza)
21:30
30 min
SPUTNJIK INTERVJU
Sonja Knežević: Biću glumica dok budem želela
07:00
30 min
ENERGIJA SPUTNJIKA
Šta sa viškom mleka u Srbiji, hoće li krave morati na dijetu
16:00
30 min
NOVI SPUTNJIK POREDAK
Šta donosi samit NATO-a koji se održava u Ankari 7. i 8. jula?
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Hvala Trampu

© AP Photo / Jacquelyn MartinDonald Tramp
Donald Tramp - Sputnik Srbija, 1920, 08.07.2026
Pratite nas
Donald Tramp je priznao da ne zna pravila fudbala. Da ne zna šta znači crveni karton. Ali kad je saznao da je to kazna za igrača i za sledeću utakmicu, odmah je shvatio da je to nepošteno. Nepravedno. I da je to pravilo glupo.
Okrenuo je telefon prvog čoveka FIFA-e Đanija Infantina, i ljubazno ga zamolio da poništi crveni karton igraču i dozvoli mu da igra sledeću utakmicu.
Naravno, ne bilo koji crveni karton, već onaj koji je dobio najbolji američki igrač Folarin Balogan.
I možda bi se svi smejali takvom pokušaju da FIFA nije uslišila „molitve“ i pred meč Amerike sa Belgijom nije zaista poništila kaznu i dozvolila igraču da nastupi.
Presedan nad presedanima!
Fudbal je dugo glumio poslednje utočište pravila i zakona: crveni karton je crveni, kazna je kazna, politika ostaje ispred stadiona. A onda je Donald Tramp okrenuo telefon — i pokazao da je sve baš onako kako smo sumnjali da jeste. I hvala mu!
Hvala mu što je sve to uradio javno. Što je sve pokušao da objasni tako da svako razume. I to ni manje ni više nego na najvećoj fudbalskoj svetkovini — Svetskom prvenstvu, gde je Amerika jedan od domaćina.
Bruka od koje se FIFA dugo neće oprati. A kakvo vreme živimo, možda neće ni probati.
Tim potezom je sve srozano u sportu. Ubijen je fer-plej! Ubijena i šansa da više FIFA vrti mantru, „politika ne sme da se meša u sport“.
Srušeni su svi sportski ideali najdivnije igre sa loptom. Poneko saopštenje za javnost, neki protest i… nikom ništa! Veliki jedu male, i nikom ništa… Šou mora da ide dalje!
Ali od sada bar otvorenih očiju. Bez zabluda. Bez zavaravanja i laži.
I zato u ime cele civilizacije, hvala Donaldu Trampu! Jer, dok se nije pojavio na velikoj političkoj sceni, živeli smo u mraku. U senkama. U neznanju. Verovanju… Da postoje pravila. Da postoje zakoni. Institucije. Neki sistemi vrednosti. Bar je većina verovala. Oni koji nisu, lako su dobijali etikete teoretičara zavere, koju decenijama nisu mogli da skinu.
A onda je superheroj razbio sve svetske predrasude.
U prvom mandatu je pokazao da predsednik Amerike ne može sam da bira svoje prve saradnike. U stvari može — oročeno. Dok ih služba ne otera. Pa su Belu kuću morali da napuste jedan po jedan, Majkl Flin, Kejti Volš, Rins Pribus, Stiv Benon i ostali.
Onda je, na kraju tog mandata, pokazao da najčuvenije američko pravo, pravo na slobodno mišljenje i slobodu govora, postoji samo na papiru i u američkoj propagandi. Jer baš to pravo je ukinuto američkom odlazećem predsedniku gašenjem profila na tadašnjem Tviteru!
Predsedniku Amerike! Koji u mejnstrim medijima gotovo nikad nije ni imao stvarni prostor. Verovatno je sloboda govora tamo garantovana svima — osim predsedniku.
Onda je došao drugi mandat.
Tu je tek pokazao, sada već kao iskusni predsednik, kako stvari funkcionišu. Ogolio je istinu pred celom svetom, toliko, da više nema šta da se teoretiše, da se misli, raspravlja… Nacrtao je sve tako da svako dete širom planete sve razume. I nema potpitanja.
Upao je u Venecuelu, kidnapovao predsednika Madura, odveo ga u američki zatvor, i sebe proglasio novim upraviteljem države. Samo dok se ne napravi „bezbedna, ispravna i promišljena tranzicija“.
Usput je tražio da mu Danci predaju Grenland, jer mu je baš potreban da spasi svet. Ako neće dogovorom, moraće — kako je sam poručio — „težim putem“.
I Kanada mu se sviđa. Baš jako. Toliko, da priča pred svetom, kako su to, doduše, susedi, ali da ih on vidi kao 51. američku državu. Može mu se, valjda, i to, šta li?
Zato još jednom na kraju, hvala Donalde, ali ovaj put uz stih „Prezir počinje kada sve shvatiš.”
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala