https://lat.sputnikportal.rs/20260624/velikodusna-ponuda-kremlja-nepovratno-je-izgubljena-ovo-je-nova-realnost--cetiri-putinova-stuba-1200664517.html
Velikodušna ponuda Kremlja nepovratno je izgubljena: Ovo je nova realnost – četiri Putinova stuba
Velikodušna ponuda Kremlja nepovratno je izgubljena: Ovo je nova realnost – četiri Putinova stuba
Sputnik Srbija
Od propalih pregovora u Istanbulu 2022. do danas, sve se promenilo na štetu Ukrajine i njenih zapadnih sponzora. Tadašnja velikodušna ponuda Kremlja nepovratno je... 24.06.2026, Sputnik Srbija
2026-06-24T21:08+0200
2026-06-24T21:08+0200
2026-06-24T21:08+0200
rusija
rusija
rusija – politika
specijalna vojna operacija u ukrajini – vesti
vladimir putin
mirovni pregovori
denacifikacija
aleksandar pavić
analize i mišljenja
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/110789/50/1107895086_0:129:2465:1516_1920x0_80_0_0_3ef5b8ae9bdcadf5ffaf93127cf54cd7.jpg
Ovako politikolog Aleksandar Pavić komentariše istupanje ruskog predsednika Vladimira Putina koji je Zapadu poslao jasnu poruku o četiri osnove za pregovore sa Ukrajinom:Ruski predsednik definisao je četiri ključna stuba na kojima se moraju zasnivati eventualni mirovni pregovori sa Kijevom: Istanbulski dogovori - bazični principi usaglašeni tokom pregovora u Turskoj 2022. godine, zatim modaliteti iz Ankoridža - diplomatski okviri o kojima se razgovaralo u kontaktima sa međunarodnim akterima.Treći stub je realnost na terenu, odnosno priznavanje novih teritorijalnih i ustavnih promena, s obzirom na to da ukrajinska vojska gubi poziciju za pozicijom, a četvrti su principi MSP-a - bezbednosni uslovi koje je Putin ranije izneo u svom govoru u Ministarstvu spoljnih poslova Rusije.Pavić pre svega smatra ključnom poruku Moskve da se pregovarački okviri sa početka sukoba, koji su garantovali teritorijalni integritet uz autonomiju za ruskojezičko stanovništvo, više nikada neće ponoviti.Istorijska greška KijevaOn kaže da je propast istanbulskih pregovora, kao velikodušna ponuda koja je odbačena pod direktnim pritiskom Londona i tadašnjeg premijera Borisa Džonsona, označila istorijsku prekretnicu sa dalekosežnim posledicama. Da bi objasnio razmere te propasti i zamisli Zapada, povlači paralelu sa našim prostorima:„To je veoma slično onome što je Voren Cimerman rekao Aliji Izetbegoviću, da ne mora da prihvati Lisabonski sporazum. Posle toga usledile su skoro četiri godine krvavog rata u kojem je izgubio gotovo sve. To se dogodilo i Zelenskom, i događa se i dalje. Rusija više ne veruje obećanjima. U međuvremenu je oslobodila Lugansk, a sada je na putu da zauzme i Donjecku Narodnu Republiku, inkorporirala je ustavno Hersonsku i Zaporošku oblast u sastav Rusije“.Pavić dodaje da glavni razlog za potpuni krah diplomatskog poverenja leži u kasnijim priznanjima zapadnih lidera:„U međuvremenu su Angela Merkel, a zatim i Fransoa Oland, priznali da su Minski sporazumi služili samo za kupovinu vremena“, podseća Pavić.Nova ustavna realnostNaš sagovornik dodaje da zahtev Vladimira Putina da se budući mirovni process mora zasnivati na „realnosti na terenu“ odražava jasan stav da su teritorijalne promene završena stvar. Lugansk, Donjeck, Herson i Zaporožje ustavno su inkorporirani u sastav Ruske Federacije.„Ove jeseni biće održani prvi parlamentarni izbori na kojima će pravo glasa imati i stanovnici četiri novoinkorporirane oblasti, koje su sada sastavni deo Ruske Federacije. Teško je zamisliti da bi Rusija te ljude odjednom vratila pod vlast Ukrajine. To je potpuno jasno i ne vidmi da bi moglo da bude predmet pregovora. Rusija je to više puta saopštila i nikoga na Zapadu to ne bi trebalo da iznenađuje“, kaže Pavić.On dodaje da Kremlj danas više nema nikakvih iluzija, niti prostora za ustupke koji bi izazvali nezadovoljstvo u samoj ruskoj javnosti nakon više od četiri godine rata, a žrtava ima i na ruskoj strani.Moskvu ne zanima lažno primirjeNaš sagovornik podseća da dok Evropska unija najavljuje militarizaciju i povećanje vojnih budžeta, predvođena Nemačkom, ruske snage konstantno napreduju na frontu preuzimajući poziciju za pozicijom. Realnost na terenu jeste, kaže, takva da ruske snage napreduju praktično na svim delovima fronta.Pavić dodaje da je Putin, između ostalog, poručio da može da se pregovora i dok traju borbena dejstva, ali da Rusija više ne želi da prihvati model po kojem se primirje koristi za dodatno naoružavanje Ukrajine i pripremu za novu fazu sukoba.„Zato fundamentalni ciljevi Specijalne vojne operacije ostaju nepromenjeni - demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine“, ističe.Vanblokovski status UkrajinePavić dodaje da važno pitanje ukrajinskog članstva u NATO-u nije samo lokalni problem, već stub buduće bezbednosne arhitekture cele Evrope. Moskva insistira na trajnom vanblokovskom statusu onoga što ostane od Ukrajine, ali i na tome da se sam NATO odrekne aspiracija ka širenju na taj prostor.„Ruski zahtevi idu duboko i podrazumevaju otklanjanje primarnih uzroka krize, što uključuje i predlog iz decembra 2021. godine o povratku infrastrukture Alijanse na stanje iz 1997. godine. Razlog je bezbednosni, blizina NATO kapaciteta ruskim granicama dramatično skraćuje vreme za reakciju na nuklearne i konvencionalne pretnje“.Naš sagovornik dodaje da je ključni princip za koji se Moskva zalaže - princip nedeljive bezbednosti, o kojem je još 2009. godine u Beogradu govorio Dmitrij Medvedev. Suština ovog koncepta jeste da nijedna država ili vojni savez ne mogu graditi sopstvenu stabilnost direktno ugrožavajući bezbednost drugih.Mesom Ukrajinaca spasavaju glaveKomentarišući sve učestalije ukrajinske napade na civilne objekte i infrastrukturu duboko unutar ruske teritorije, Pavić ocenjuje da se u potpunosti slaže sa ruskim predsednikom: ti potezi nemaju nikakvu vojnu logiku i ne menjaju situaciju na frontu, već služe isključivo za kupovinu vremena i politički opstanak zapadnih elita.Kao drugi, još opasniji cilj ovih terorističkih metoda, on navodi provociranje Moskve kako bi sukob eskalirao tvan granica Ukrajine. Naš sagovornik tvrdi da pojedine evropske vlade svesno priželjkuju takav scenario:„Verujem da nekoliko evropskih država to i želi, da bi homogenizovali svoju javnost, spasli svoje političke karijere, zato što su ratnohuškačkim režimima popularnost opada. U Francuskoj je Makron nepopularan, kao Merc u Nemačkoj. Starmer je upravo doživeo zasluženu sudbinu“, zaključuje Pavić.Pogledajte i:
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Senka Miloš
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112072/12/1120721288_0:0:960:960_100x100_80_0_0_962f5c259e322cea6489c51265fc37b1.jpg
Senka Miloš
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112072/12/1120721288_0:0:960:960_100x100_80_0_0_962f5c259e322cea6489c51265fc37b1.jpg
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/110789/50/1107895086_0:0:2465:1849_1920x0_80_0_0_60e3f5e96304663194787340983b812b.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Senka Miloš
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/112072/12/1120721288_0:0:960:960_100x100_80_0_0_962f5c259e322cea6489c51265fc37b1.jpg
rusija, rusija – politika, specijalna vojna operacija u ukrajini – vesti, vladimir putin, mirovni pregovori, denacifikacija, aleksandar pavić, analize i mišljenja
rusija, rusija – politika, specijalna vojna operacija u ukrajini – vesti, vladimir putin, mirovni pregovori, denacifikacija, aleksandar pavić, analize i mišljenja
Velikodušna ponuda Kremlja nepovratno je izgubljena: Ovo je nova realnost – četiri Putinova stuba
Od propalih pregovora u Istanbulu 2022. do danas, sve se promenilo na štetu Ukrajine i njenih zapadnih sponzora. Tadašnja velikodušna ponuda Kremlja nepovratno je izgubljena. Moskva više ne veruje obećanjima Zapada i pregovaraće isključivo na osnovu nove realnosti na terenu. Rusija se sigurno neće odreći svojih teritorija.
Ovako politikolog Aleksandar Pavić komentariše istupanje ruskog predsednika Vladimira Putina koji je Zapadu poslao jasnu poruku o četiri osnove za pregovore sa Ukrajinom:
„Putinovo izlaganje je samo potvrdilo suštinsku i nepovratnu promenu u geopolitičkoj, ali i vojnoj dinamici sukoba. Na Zapadu više nema kredibilnih sagovornika, uz eventualni izuzetak Donalda Trampa, pod uslovom da pokaže ozbiljnost u sprovođenju dogovora. Rusija se sigurno neće odreći svojih teritorija“.
Ruski predsednik definisao je
četiri ključna stuba na kojima se moraju zasnivati eventualni mirovni pregovori sa Kijevom:
Istanbulski dogovori - bazični principi usaglašeni tokom pregovora u Turskoj 2022. godine, zatim
modaliteti iz Ankoridža - diplomatski okviri o kojima se razgovaralo u kontaktima sa međunarodnim akterima.
Treći stub je realnost na terenu, odnosno priznavanje novih teritorijalnih i ustavnih promena, s obzirom na to da ukrajinska vojska gubi poziciju za pozicijom, a četvrti su principi MSP-a - bezbednosni uslovi koje je Putin ranije izneo u svom govoru u Ministarstvu spoljnih poslova Rusije.
Putin je ocenio napade Kijeva na civilnu infrastrukturu kao terorističke, dodavši da oni služe isključivo za stvaranje privida o navodno jakim pregovaračkim pozicijama „neonacističkog kijevskog režima“.
Pavić pre svega smatra ključnom poruku Moskve da se pregovarački okviri sa početka sukoba, koji su garantovali teritorijalni integritet uz autonomiju za ruskojezičko stanovništvo, više nikada neće ponoviti.
On kaže da je propast istanbulskih pregovora, kao velikodušna ponuda koja je odbačena pod direktnim pritiskom Londona i tadašnjeg premijera Borisa Džonsona, označila istorijsku prekretnicu sa dalekosežnim posledicama. Da bi objasnio razmere te propasti i zamisli Zapada, povlači paralelu sa našim prostorima:
„To je veoma slično onome što je Voren Cimerman rekao Aliji Izetbegoviću, da ne mora da prihvati Lisabonski sporazum. Posle toga usledile su skoro četiri godine krvavog rata u kojem je izgubio gotovo sve. To se dogodilo i Zelenskom, i događa se i dalje. Rusija više ne veruje obećanjima. U međuvremenu je oslobodila Lugansk, a sada je na putu da zauzme i Donjecku Narodnu Republiku, inkorporirala je ustavno Hersonsku i Zaporošku oblast u sastav Rusije“.
Pavić dodaje da glavni razlog za potpuni krah diplomatskog poverenja leži u kasnijim priznanjima zapadnih lidera:
„U međuvremenu su Angela Merkel, a zatim i Fransoa Oland, priznali da su Minski sporazumi služili samo za kupovinu vremena“, podseća Pavić.
Naš sagovornik dodaje da zahtev Vladimira Putina da se budući mirovni process mora zasnivati na „realnosti na terenu“ odražava jasan stav da su teritorijalne promene završena stvar. Lugansk, Donjeck, Herson i Zaporožje ustavno su inkorporirani u sastav Ruske Federacije.
„Ove jeseni biće održani prvi parlamentarni izbori na kojima će pravo glasa imati i stanovnici četiri novoinkorporirane oblasti, koje su sada sastavni deo Ruske Federacije. Teško je zamisliti da bi Rusija te ljude odjednom vratila pod vlast Ukrajine. To je potpuno jasno i ne vidmi da bi moglo da bude predmet pregovora. Rusija je to više puta saopštila i nikoga na Zapadu to ne bi trebalo da iznenađuje“, kaže Pavić.
On dodaje da Kremlj danas više nema nikakvih iluzija, niti prostora za ustupke koji bi izazvali nezadovoljstvo u samoj ruskoj javnosti nakon više od četiri godine rata, a žrtava ima i na ruskoj strani.
Moskvu ne zanima lažno primirje
Naš sagovornik podseća da dok Evropska unija najavljuje militarizaciju i povećanje vojnih budžeta, predvođena Nemačkom, ruske snage konstantno napreduju na frontu preuzimajući poziciju za pozicijom. Realnost na terenu jeste, kaže, takva da ruske snage napreduju praktično na svim delovima fronta.
„To možda spolja ne deluje spektakularno, ali Rusija je na dobrom putu da zauzme čitavu Donjecku oblast. Kramatorsk i Slavjansk su sledeći, trenutno ne vidim način na koji bi Ukrajina mogla da zaustavi taj proces. Rusija to postiže bez opšte mobilizacije. Pored toga, neprestano testira nove vrste naoružanja. Unapređuju se vojna tehnika, raketni sistemi i proizvodnja dronova“.
Pavić dodaje da je Putin, između ostalog, poručio da može da se pregovora i dok traju borbena dejstva, ali da Rusija više ne želi da prihvati model po kojem se primirje koristi za dodatno naoružavanje Ukrajine i pripremu za novu fazu sukoba.
„Zato fundamentalni ciljevi Specijalne vojne operacije ostaju nepromenjeni - demilitarizacija i denacifikacija Ukrajine“, ističe.
Vanblokovski status Ukrajine
Pavić dodaje da važno pitanje ukrajinskog članstva u NATO-u nije samo lokalni problem, već stub buduće bezbednosne arhitekture cele Evrope. Moskva insistira na trajnom vanblokovskom statusu onoga što ostane od Ukrajine, ali i na tome da se sam NATO odrekne aspiracija ka širenju na taj prostor.
„Ruski zahtevi idu duboko i podrazumevaju otklanjanje primarnih uzroka krize, što uključuje i predlog iz decembra 2021. godine o povratku infrastrukture Alijanse na stanje iz 1997. godine. Razlog je bezbednosni, blizina NATO kapaciteta ruskim granicama dramatično skraćuje vreme za reakciju na nuklearne i konvencionalne pretnje“.
Naš sagovornik dodaje da je ključni princip za koji se Moskva zalaže - princip nedeljive bezbednosti, o kojem je još 2009. godine u Beogradu govorio Dmitrij Medvedev. Suština ovog koncepta jeste da nijedna država ili vojni savez ne mogu graditi sopstvenu stabilnost direktno ugrožavajući bezbednost drugih.
Mesom Ukrajinaca spasavaju glave
Komentarišući sve učestalije ukrajinske
napade na civilne objekte i infrastrukturu duboko
unutar ruske teritorije, Pavić ocenjuje da se u potpunosti slaže sa ruskim predsednikom: ti potezi nemaju nikakvu vojnu logiku i
ne menjaju situaciju na frontu, već služe isključivo za kupovinu vremena i politički opstanak zapadnih elita.
„Pojedini evropski zvaničnici su veoma otvoreno govorili da Ukrajina treba
da krvari sve dok Evropa ne bude dovoljno naoružana i spremna za dugoročnu konfrontaciju sa Rusijom. Cilj je da se agonija produži, da još mnogo Ukrajinaca pogine kao topovsko meso dok se Evropa naoruža“, objašnjava Pavić.
Kao drugi, još opasniji cilj ovih terorističkih metoda, on navodi provociranje Moskve kako bi sukob eskalirao tvan granica Ukrajine. Naš sagovornik tvrdi da pojedine evropske vlade svesno priželjkuju takav scenario:
„Verujem da nekoliko evropskih država to i želi, da bi homogenizovali svoju javnost, spasli svoje političke karijere, zato što su ratnohuškačkim režimima popularnost opada. U Francuskoj je Makron nepopularan, kao Merc u Nemačkoj. Starmer je upravo doživeo zasluženu sudbinu“, zaključuje Pavić.