Ovo je tamni vilajet: Identitet i nasleđe na Kosovu i Metohiji prikazano - pokretom

© Foto : Sputnjiku ustupio Stefan Boškoćević
Pratite nas
Nisam u potpunosti siguran da su kolege iz Italije shvatile gde se nalaze, koji su naši problemi, ali je sigurno da im se dopala svetla strana naših života na Kosovu i Metohiji. Mladi vide budućnost. Iako se čini da se malo razumemo, postoji jezik koji svi govorimo - jezik umetnosti. I nama i njima je važna velika pouka iz ovog „tamnog vilajeta“.
Ovo za Sputnjik kaže Stefan Boškoćević student Fakulteta umetnosti u Prištini, sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici povodom predstave koju su pripremili i odigrali u Zvečanu, zajedno sa kolegama sa Akademije lepih umetnosti u Napulju:
„Svi su oduševljeni predstavom, publika je sjajno reagovala, a najveću emociju je dobila kroz pokret. „Tamni vilajet“ je slika svih nas, našeg rada i truda. Govori da naš fakultet itekako dobro radi i ima velike uspehe. Prepoznat je na međunarodnom nivou. I mi i kolege iz Italije jedva čekamo novi projekat“.
Jedna od najsnažnijih metafora srpskog narodnog predanja, „tamni vilajet“, spojio je na Kosovu i Metohiji mlade iz dva, naizgled različita sveta, studente iz južne srpske pokrajine i njihove kolege iz Italije.
Saradnja Fakulteta umetnosti u Zvečanu sa Akademijom lepih umetnosti u Napulju uspostavljena je 2019. godine kroz program Erazmus+. Danas je uspešno partnerstvo zasnovano na razmeni znanja, iskustava i zajedničkim umetničkim projektima. Poslednji je avangardna koreodrama „Tamni vilajet“.

Studenti Akademije lepih umetnosti uz Napulja na sceni u Zvečanu
© Foto : Sputnjiku ustupio Stefan Boškoćević
Od Vuka Karadžića do avangardne koreodrame
Radnja se odvija u zemlji u kojoj vlada tama. Putovanje kroz tamu je putovanje kroz ljudsku prirodu i nemogućnost da se izbegne kajanje. Polazeći od motiva narodne priče koju je zabeležio Vuk Karadžić i poezije Branka Miljkovića, predstava ispituje trenutak kada čovek pređe granicu poznatog, a tamni vilajet postaje mesto velikih iskušenja, ali i tačka duhovne i umne spoznaje.
„Predstava se završava rečenicom: „Duboko se kajati, znači ponovo živeti“. U ovu koreodramu učitala sam strah, pohlepu, zavist, i mnogo više od toga, postojanje dva sveta, ovostranog i onostranog, mesta prelaza i dve dimenzije. Mnogi pogrešni izbori vode ka neizbežnom kajanju, ali bez njih ne bismo dosegli ono što treba, niti postali celoviti, niti bismo bili kadri da prepoznamo suštinsku vrednost na sledećem koraku“, kaže profesor Vera Obradović, čije je ime iza libreta, koreografije i koreorežije.
Kao profesor tri predmeta, scenske igre, koraodrame i neverbalnog pozorišta, bila je sigurna da će pokret reći mnogo o mladima, o nasleđu i Kosovu i Metohiji:
„Pokret iskazuje duboku emociju. Nije slučajno da se pokretom i plesom, odnosno igrom, kroz generacije prenose kolektivno pamćenje, nasleđe i identitet. Dobar deo projekta ostvarili smo sarađujući onlajn, jer su takve prilike, ali sam se i srela sa scenografom koji je došao u Kosovsku Mitrovicu ranije. Tražila sam da i scenografija igra, da zidine, planine budu pokretne. Kolege iz Italije sve su prilagodile toj zamisli, a premijera je izuzetno lepo prošla“.

"Nije slučajno da se pokretom i plesom, odnosno igrom, kroz generacije prenose kolektivno pamćenje, nasleđe i identitet"
© Foto : Sputnjiku ustupio Stefan Boškoćević
Neprocenjivo iskustvo za mlade srpske umetnike
Na sceni Doma kulture u Zvečanu među umetnicima dva Univerziteta bila je i Katarina Kljutić, studentkinja glume na Fakultetu umetnosti u Zvečanu, nedavno proglašena najboljom mladom glumicom festivala „ZajeČar“. Kaže da je ova međunarodna saradnja izuzetno je važna za mlade srpske umetnike sa Kosova i Metohije.
„Svaka saradnja mnogo znači mladim glumcima, a pogotovo inostrana. Upoznali smo naše kolege iz Italije i zajedničkim trudom i radom napravili nešto za šta se nadamo da se publici dopalo, odnosno da im je bilo uzbudljivo i razumljivo. Naš doprinos bila je glumačka igra, oslikavanje prostora pokretom, emocijom i ekspresijom, dok su kolege iz Italije vizuelno dočarale prostor Tamnog vilajeta“, kaže Kljutićeva.
Kako su gosti iz Italije videli sever pokrajine
Za razliku do nje, Stefan Boškoćević je već poznavao kolege iz Italije, upoznao ih je prošle godine, zajedno sa koleginicom sa klase i kolegama iz drugih zemalja, radio je na projektu u samom Napulju. Za mladog umetnika koji je u potpunosti vezan za svoj kraj, bilo je to važno iskustvo:
„Nisam siguran koliko su shvatili političku situaciju, nesvesni su šta se ovde dešava. Osećali su se bezbedno. Sve to je dobro, jer smo pokazali da mi težimo normalnom životu. Jako im se svidelo, videli su sever, svako veče smo izlazili, dopao im se naš način života i kako funkcionišemo u tako maloj sredini. Video sam poruku i fotografije jedne profesorke na mrežama, napisala je „na Kosovu se mnogo jede“. Znam i zašto, bio sam kod njih“, kaže uz osmeh Stefan koji je od prošlog meseca i saradnik u nastavi na Fakultetu.

Kroz tamni vilajet glumce i publiku vodila je elektronska, ali i živa muzika koju je svirao orkestar fakulteta
© Foto : Sputnjiku ustupio Stefan Boškoćević
Univerzitet u Prištini jači od pritisaka i rampi
Projekat „Tamni vilajet“ na jedinstven način je povezao sva tri odseka Fakulteta umetnosti u Zvečanu, likovni, koji se zajedno sa kolegama iz Napulja bavio scenografijom, dramski i muzički. Kroz tamni vilajet glumce i publiku vodila je elektronska, ali i živa muzika koju je svirao orkestar fakulteta.
Upitana koliko ovaj projekat znači u vreme pritiska vezanog za kontrolu ulaska na Kosovo i Metohiju, koji se vidi i kao pokušaj gašenja Univerziteta u Prištini, profesorka Obradović kaže:
„Duboko verujem da se to neće desiti. A što se tiče saradnje sa kolegama iz Italije, otišli su presrećni i prezadovoljni, saradnja će se sigurno nastaviti“.
Pored saradnje sa italijanskim univerzitetom, Fakultet umetnosti učestvuje i u Erazmus+ projektima međunarodne razmene i profesionalnog usavršavanja sa kolegama iz Turske, Bugarske, Poljske i Španije.

Scena iz predstave "Tamni vilajet"
© Foto : Sputnjiku ustupio Stefan Boškoćević





