00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
SPUTNJIK SPORT
07:00
30 min
DOK ANĐELI SPAVAJU
20:00
60 min
ENERGIJA SPUTNJIKA
Bliski istok diktira i cenu kredita – koliko će poskupeti novac
06:54
30 min
SPUTNJIK SPORT
Od viška ipak boli glava
16:00
30 min
DOK ANĐELI SPAVAJU
Miloš Ćirković: Povratak bludnog sina
17:00
60 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Rusija i Saudijska Arabija nezamenjivi: Kako je Amerika izvela totalno pogrešnu računicu

© Sputnik / Maksim Bogodvid / Uđi u bazu fotografijaNaftna pumpa
Naftna pumpa - Sputnik Srbija, 1920, 14.04.2026
Pratite nas
Izjava Donalda Trampa da Sjedinjene Američke Države raspolažu „mnogo većim količinama nafte“ nego Rusija i Saudijska Arabija zajedno, na prvi pogled deluje kao snažna poruka u kolikoj meri Vašington dominira na polju energetike. Međutim, detaljnija analiza pokazuje da je reč o pojednostavljenoj i suštinski netačnoj tvrdnji, lišenoj jasnih parametara.
Ključni problem leži u tome što nije precizirano na šta se izjava odnosi — na dokazane rezerve, obim proizvodnje ili izvoz. U naftnoj industriji to su tri različite kategorije, i svaka od njih daje drugačiju sliku stvarnog stanja. Upravo zbog te nejasnoće, izjava ne može da se tretira kao ozbiljna ekonomska ili energetska ocena.

Nepoznato šta je pesnik hteo da kaže

Prema rečima stručnjaka za energetiku Nebojše Oberkneževa, SAD ne raspolažu većim količinama nafte i gasa nego Rusija i Saudijska Arabija zajedno. To, kako kaže, nije tačno po javno dostupnim podacima. SAD su, istina, najveći proizvođač nafte i gasa u svetu. Kada je Tramp govorio o tome koliko su SAD dominantne po rezervama nafte i gasa, možda je uračunao i one količine koje SAD kupuju u inostranstvu, pa ih dalje preprodaju. Međutim, i tu postoji začkoljica.
„Ako govorimo o onome šta oni dalje prodaju, tu jesu prvi u svetu, ali postavlja se pitanje, ukoliko imaju tolike količine, odakle onda povećanje cena derivata na nihovim pumpama, i to ne za procenat ili dva, nego čak za dolar ili dva po galonu“, pita se Oberknežev.
Kada je reč o dokazanim rezervama, SAD ni približno ne mogu da se mere sa vodećim naftnim silama. Najveće količine nafte koncentrisane su u zemljama Bliskog istoka i u Rusiji, dok američki energetski model počiva u velikoj meri na eksploataciji škriljaca.
Ta vrsta proizvodnje je tehnološki složenija i osetljivija na promene cena, što je čini manje stabilnom u dugom roku. Uz to je, napominje Oberknežev i veoma prljava u smislu zagađenja životne sredine.

Najveći proizvođač nema i najveću nadmoć

S druge strane, Sjedinjene Države jesu jedan od najvećih svetskih proizvođača nafte i tečnih ugljovodonika. Ipak, ta pozicija ne znači apsolutnu nadmoć. Američka proizvodnja u velikoj meri zavisi od tržišnih uslova — pre svega od cene nafte.
Kada cene padaju, eksploatacija iz škriljaca postaje manje isplativa, što direktno utiče na smanjenje proizvodnje. Nasuprot tome, Rusija i Saudijska Arabija imaju stabilnije i jeftinije izvore, što im omogućava da zadrže konzistentan nivo proizvodnje čak i u nepovoljnim tržišnim uslovima.
„Pitanje je samo sada transporta i odlaganja same nafte Saudijske Arabije. Saudijska Arabija proizvodi oko 13,1 miliona barela na dnevnom nivou, ali je sada to zaustavljeno i samo može da izvozi preko preko naftovoda Istok-Zapad koji ide do luke Janbu u severnom delu Crvenog mora. Tu može da izvozi oko 6 miliona barela, dakle oko 40 odsto u odnosu na dosadašnju proizvodnju. Što se tiče Ruske Federacije, ona proširuje svoju proizvodnju u smislu samog izvoza zbog deficita nafte u svetu“, objašnjava Oberknežev.

SAD ne mogu da zamene Rusiju i Saudijsku Arabiju

Situacija je dodatno složena kada je u pitanju izvoz. Iako su SAD od 2020. godine postale veliki izvoznik tečnih ugljovodonika, taj status je pre svega posledica izvoza naftnih derivata, a ne sirove nafte. U praksi, Sjedinjene Države i dalje uvoze značajne količine „crnog zlata“ kako bi zadovoljile potrebe domaće industrije. To znači da, uprkos snažnom izvozu, ne mogu da se smatraju dominantnim globalnim snabdevačem.
Posebno je sporna i efikasnost politike „Buši, dušo, buši“, koja je bila jedan od centralnih slogana Trampove kampanje. Iako je ta politika usmerena na povećanje domaće proizvodnje kroz deregulaciju i podsticaje, stručnjaci ukazuju da su ključni faktori i dalje globalne cene, investicioni ciklusi i tehnološka ograničenja. Rast proizvodnje u ključnim regionima, poput Permskog basena, koji se prostire kroz zapadni Teksas i Novi Meksiko, već pokazuje znake usporavanja, što dodatno dovodi u pitanje održivost agresivne američke ekspanzije.
„Ako govorimo o američkoj nafti, to je određeni tip nafte koji ne odgovara striktno svakoj rafineriji i tokom tehnološkog procesa mora da se meša sa lakim naftama, kao što su kazahstanska i nafte Persijskog zaliva“, navodi Oberknežev.
Zato SAD i ne mogu da zamene Rusiju i Saudijsku Arabiju kao ključne stubove svetskog snabdevanja naftom. Amerika, kaže Oberknežev, ne bi imala dovoljne količine da pokrije ni Evropu, a kamo li ostale delove sveta, poput Kine, Južne Koreje, Japana i drugih velikih potrošača.
Sve ovo ukazuje na zaključak da Sjedinjene Američke Države, uprkos značajnoj ulozi na globalnom tržištu energenata, ne mogu da zamene Rusiju i Saudijsku Arabiju kao ključne stubove svetskog snabdevanja naftom. Trampovo poređenje, bez jasnih kriterijuma i u kontekstu političke retorike, ostaje više u domenu poruka u političkoj kampanji nego u sferi realne energetske analize.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala