00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
SPUTNJIK INTERVJU
07:00
30 min
OD ČETVRTKA DO ČETVRTKA
17:00
60 min
MILJANOV KORNER
20:00
60 min
SPUTNJIK INTERVJU
16:00
60 min
SPUTNJIK INTERVJU
Poziv na oprez! Opasne zamke veštačke inteligencije: Od lažnjaka do porno ucena – mete su i deca
17:00
30 min
ENERGIJA SPUTNJIKA
Srbija zakoračila ka nukleraki, šta nam predstoji na tom putu
17:30
30 min
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
EKONOMIJA
Sputnjik Ekonomija prati najnovije vesti, analize i izveštaje iz Rusije, regiona i sveta.

Prvi korak ka srpskoj nuklearki – od starog straha za bezbednost, do uslova energetske bezbednosti

CC BY-SA 3.0 / Wikipedia/Barna Rovács (Rovibroni) / Nuklearna elektrana "Pakš" u Mađarskoj
Nuklearna elektrana Pakš u Mađarskoj - Sputnik Srbija, 1920, 28.02.2026
Pratite nas
Zakoračili smo ka prvoj srpskoj nuklearki, jer drugog izbora suštinski i nemamo ako želimo energetsku sigurnost. Ruski Rosatom je najveća svetska kompanija u oblasti nuklearne energije, ali pošto je danas u svetu energetika jednako politika, pitanje čiju ćemo tehnologiju primeniti pre svega je političko, pa tek potom tehničko i stručno.
Na to u emisiji Energija Sputnjika ukazuje pomoćnik direktora za tehnološki razvoj u Institutu za nuklearna istraživanja „Vinča“, Predrag Škobalj.
Nešto više od godinu dana pošto je ukinut moratorijum na gradnju nukleranih elektrana u Srbiji, koji je trajao 35 godina, prvu sednicu održala je novoformirana ekspertska Radna grupa za razvoj nuklearne energije i već odredila i oročila zadatke.

Dve faze do 2032.

Do polovine naredne godine trebalo bi da bude sačinjena kompletna analiza, prvenstveno šta je sve neophodno usvojiti od zakonske regulative da bi moglo da se krene u izgradnju nuklearne elektrane. Treba utvrditi koje su to neophodne tehničke, bezbednosne, kadrovske i tržišne potrebe. Taj sveobuhvatni izveštaj sadržaće i predlog nacionalnog stava o primeni nuklearne energije u našoj zemlji, precizirala je ministarka rudarstva i energetike Srbije, Dubravka Đedović Handanović.
Nakon toga trebalo bi da počinje druga faza koja će uključivati i pripremu gradnje nuklearne elektrane, što bi trajalo do 2032. godine. Onda bismo mogli da se nadamo da ćemo, u najboljem slučaju, ako sve bude išlo po planu, nuklearka bila na mreži, odnosno proizvodila struju, najranije 2040. godine.
Mada se u izgradnju nuklearke neće moći bez pozitivne odluke Međunarodne agencije za atomsku energiju, koja će na osnovu svega preduzetog oceniti da li smo kao zemlja sposobni za taj poduhvat, Škobalj se nada da ovo jeste prvi korak ka prvoj srpskoj nuklearki.

„Energetika slobodno možemo reći predstavlja jedan od oslonaca svakog društva, pa i našeg. Svaka zemlja koja je energetski zavisna ona je zavisna u svakom drugom smislu. To je jedan od temelja suvereniteta. Mi smo okrenuti na termosektor gde proizvodimo najveći deo električne energije iz uglja, a mi tog uglja imamo za narednih 20 do 30 godina, objašnjava ovaj energetičar.

Ostalih oko 30 odsto električne energije koje dobijamo iz obnovljivih izvora, najvećim delom iz hidroenergije i malim iz energije sunca i vetra, koji zavise od vremenskih uslova. Koliko god da ih unapređujemo, oni ne mogu da budu baza naše energetske sigurnosti, ističe sagovornik Sputnjika. Naročito u uslovima sve veće potrošnje, pogotovo usled načina na koji se razvijaju privreda i društvo, korišćenja data centara, veštačke inteligencije, koji izuiskuju sve veću količinu energije.

Krećemo sa ledine

Škobalj zato i ističe da je nuklearka naša nasušna potreba.
„To je jedan dug put iza koga moramo svi da stanemo, celokupna naučna, stručna javnost i država i da krenemo tim putem ozbiljno jer to je proces koji traje. Znači za jednu nuklearnu elektranu da bi je izgradili ako počnemo ovog trenutka i budemo imali sreće u svim geopolitičkim okolnostima da sve bude u redu, ne možemo to uraditi ispod 15 godina. To je strateški projekat koji pokriće ovu zemlju“, ističe naš sagovornik.
On podseća da je dugo trajanje moratorijuma ostavilo posledice, da smo prekinuli sa školovanjem ljudi za tu oblast, da krećemo sa ledine i da se ne može vratiti vreme kada su Kinezi, koji uveliko prave nuklearke za svoje potrebe, šezdesetih godina prošlog veka dolazili da uče od našeg instituta „Vinča“.
Zato uz stvaranje zakonodavnog okvira i uslova za nuklearku moramo da stvaramo stučnjake.
„Moramo da učimo, da šaljemo svoje ljude, mlade kadrove, kako studente, tako već svršene inženjere, stručnjake, da se školuju svuda po svetu, da uče od svih i onda nakon toga, kad se opredelimo čija će to biti tehnologija, ko će graditi nuklearnu elektranu, od tih dobijemo smernice kako i šta dalje. To je prosto tako, ali pre toga moramo da osvojimo znanja da na svoje fakultete vratimo master i doktorske studije koje su vezane za nuklearno inženjerstvo“, kaže Škobalj.
On napominje da to mora biti državni projekat, ali i ističe da je Institut „Vinča“, tokom prošle godine za troje studenta uspeo da obezbedi stipendiju i poslao ih na usavršavanje, jednog u Sloveniju, dvoje u Rusiju.

Učiti od komšija

Podsećajući da je u Mađarskoj počela izgradnja nuklearne elektrane PAKŠ 2, pomoćnik direktora za tehnološki razvoj u Institutu „Vinča“, kaže da je najbolje učiti od komšija koji su prošli sve te faze koje nas čekaju i sad su sa Rosatomom krenuli u izgradnju.
Generalni direktom ruske kompanije Rosatom, Aleksej Lihačov, koji je ovih dana u Beogradu razgovarao sa ministarkom energetike i predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, takođe je ukazao na to, jer se tako pripremamo za trenutak kada dođe i do izgradnje nuklearke u našoj zemlji. On je napomenuo da je pre nekoliko meseci naše rukovodstvo zamolilo da razmotre mogućnost učešća srpskih kompanija u tom mađarskom projektu i da su predstavnici naših šest kompanija već bili u Mađarskoj.
Lihačov je ukazao na spremnost Rosatoma, koji trenutno radi 30 reaktora u nuklearkama u devet zemalja, da sarađuje sa Srbijom.

Moćni Rosatom

„Ja mislim da saradnja sa Rosatomom ne treba da se dovodi u pitanje zato što je Rosatom jedna od najvećih ako ne i najveća svetska kompanija u oblasti nuklearne energije. Znači, to je kompanija koja ima 55 odsto investicija u svetu u nuklearnu energiju, u nuklearne elektrane. Oni zaista imaju fenomenalnu tehnologiju“, kaže Škobalj.
Dodaje, takođe, da nuklearka nije samo pitanje reaktora. U slučaju Rosatoma oni imaju svoju sirovinu, recikliraju otpadni materijal i ponovo ga koriste, što niko drugi ne može, kreditiraju izgradnju, imaju potpuno zaokružen ciklus, što je, kako smatra, jako važna stvar.
On, međutim, napominje da Srbija mora da uči od svih. I od francuskog EDF-a, koji je na osnovu sporazum Srbije i Francuske o saradnji u toj oblasti radio za nas pripremnu studiju, takođe i od američkog Vetsinghausa koji je gradio nuklearku u Krškom, u nekadašnjoj SFRJ na granici Slovenije i Hrvatske, kao i od južnokorejske kompanije KHNP koja je Ujedinjenim Arapskim Emiratima, za devet godina izgradila dva bloka.

Bez naglog gašenja

Ovaj stručnjak za energetiku ističe da su nam potrebna dva nuklearna reaktora ukupne snage između 2.000 i 2.500 megavata, ali i ukazuje na to da naš termosektor čija je instalisana snaga 4.000 megavata nikako ne bismo smeli da naglo gasimo, šta god od nas tražili. On podseća da smo u procesu pridruživanja EU koja insistira na potpunoj dekarbonizaciji energetskog sektora do 2050. godine gde se na termoelektrane gleda kao na jeres. Ne spori da treba ulagati i u obnovljive izvore, ali smatra da našu energetsku bezbednost nikako ne bismo smeli da vezujemo za njih.
Ukazuje i na to da nuklearna elektrana konstantno daje električnu energiju, radi 365 dana u godini 24 sata, s tim što ima remonte na 18 meseci gde se zatvara na 30 dana. Napominje da, na primer, Mađarska ima instalisanih 7000 megavati u solaru ali da je jedna stvar kolika je instalisana snaga, a druga kolika je realna proizvodnja, koja zavisi od vremenskih okolnosti.
Postojeća nuklearna elektrana PAKŠ, udaljena 100 kilometara od Budimpešte, proizvodi skoro polovinu električne energije Mađarske. Kada bude završen PAKŠ 2 očekuje se da će udeo nuklearne energije u proizvodnji struje biti udvostručen, što će značiti energetsku sigurnost zemlje.
Škobalj ističe da se u kriznim situacijama svaka zemlja zatvara u sebe i tada se ne postavlja pitanje po koliko visokoj ceni bi je prodavao neko ko ima viškove elektrine energiije, nego da li bi je uopšte izvozio.
„Prvo moramo da imamo pouzdano snabdevanje električnom energijom. Bez nuklearnih elektrana mi ne možemo ništa da radimo. To je problem svih, nije to samo naš problem. Postoje samo tri zemlje u svetu koje mogu da se zatvore u sebe što se tiče energetike. To su Sjedinjene Američke Države, Ruska Federacija i Iran“, ističe Škobalj.

Ko će da gradi

O tome ko će i gde graditi prvu srpsku nuklearku trebalo bi da se odlučuje tek za šest godina, kada budu završene prve dve faze.
Prvi čovek Rosatoma, Lihačov je ovih dana Srbiji ponudio saradnju u razvoju nuklearne energetike, od izgradnje elektrana i obuke stručnjaka do uključivanja domaćih firmi u velike međunarodne projekte. Po njegovoj oceni, u uslovima rastuće potražnje za električnom energijom, Srbija bi tako mogla da obezbedi dugoročnu energetsku stabilnost.
Škobalj kaže da će o tome ko bi trebalo da je gradi struka dati svoje mišljenje, ali da je odluka na drugima.
„To je po meni najmanje tehničko i stručno pitanje, to je najviše političko pitanje. Moramo da vidimo sve šta se dešava u svetu, da struka da svoje mišljenje, a na kraju donosioci odluka su državni organi koji odlučuju kojim putem ići. Energetika je jednako politika i to ne možemo izbeći“, ističe energetski stručnjak Instituta „Vinča“.
On, međutim, naglašava da moramo pokušati da sačuvamo svoju energetsku nezavisnost koliko je to moguće, tako što ćemo krenuti putem izgradnje nuklearne elektrane. Neko će, kaže, reći da tu postajemo potpuno zavisni jer mi nemamo uranijum. Tačno nemamo, ali uskoro nećemo imati ni ugalj“, konstatovao je Škobalj u emisiji Energija Sputnjika.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala