https://lat.sputnikportal.rs/20260224/astronomi-slucajno-otkrili-najmocniji-mikrotalasni-laser-u-univerzumu-1196131223.html
Astronomi slučajno otkrili najmoćniji mikrotalasni laser u univerzumu
Astronomi slučajno otkrili najmoćniji mikrotalasni laser u univerzumu
Sputnik Srbija
Neverovatno snažan signal stigao je sa skoro osam milijardi svetlosnih godina udaljenosti, koji su astronomi identifikovali kao najmoćniji mikrotalasni laser u... 24.02.2026, Sputnik Srbija
2026-02-24T23:00+0100
2026-02-24T23:00+0100
2026-02-24T23:00+0100
nauka i tehnologija
svemir
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/02/17/1196131426_0:727:784:1168_1920x0_80_0_0_51308ed5da82a93dc370da5cae0bd19b.jpg
Sudar dve udaljene galaksije proizveo je izuzetno snažan snop mikrotalasnog zračenja, sličnog po mehanizmu laseru, postavljajući novi rekord u udaljenosti i sjaju za ovaj retki astrofizički fenomen.Laseri na Zemlji nastaju kada se atomi pobuđuju u nestabilno, više energetsko stanje. Kada ih fotoni pogode, atomi oslobađaju identične fotone i stvaraju fokusirani snop svetlosti iste frekvencije.U sudarima galaksija, sličan proces se odvija, ali u mnogo većim razmerama. Gas se kompresuje, stimulišući formiranje novih zvezda i snažno zračenje. Nakon prolaska kroz oblake prašine, ova svetlost pobuđuje hidroksilne jone, odnosno molekule sastavljene od vodonika i kiseonika. Kada takve pobuđene jone pogode radio-talasi, na primer oni iz supermasivne crne rupe, oni iznenada prelaze u niže energetsko stanje i emituju izuzetno snažan i fokusiran snop mikrotalasnog zračenja, poznat kao mazer (skraćenica od „mikrotalasno pojačavanje stimulisanom emisijom zračenja“).Rekordno i potpuno slučajno posmatranjeRodžer Din i njegove kolege otkrili su najsjajniji i najudaljeniji mazer ikada zabeležen u galaksiji pod nazivom H1429-0028, koja je udaljena skoro 8 milijardi svetlosnih godina. Njegov signal je pojačan takozvanim gravitacionim sočivom, efektom u kojem masivna galaksija između posmatranog izvora i Zemlje savija i uvećava svetlost.Koristeći južnoafrički radio-teleskop MeerKAT, sastavljen od 64 povezane antene koje deluju kao jedna velika antena, tim naučnika je tražio galaksije bogate molekularnim vodonikom. Umesto toga, zabeležili su jaku emisiju na 1.667 megaherca.Nova kategorija mazeraPosmatrani snop ovog ultra-moćnog mikrotalasnog zračenja mogao bi pripadati novoj kategoriji takozvanih gigamazera, moćnijih od ranije poznatih megamazera."To je oko 100.000 puta svetlije od jedne zvezde, ali u udaljenoj galaksiji, koncentrisano u veoma, veoma malom delu elektromagnetnog spektra", objašnjava Din.Prema rečima Meta Džarvisa sa Univerziteta u Oksfordu u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u studiju, buduća posmatranja teleskopom Square Kilometer Array mogla bi otkriti još ranija spajanja galaksija.Pogledajte i:
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2026
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07ea/02/17/1196131426_0:580:784:1168_1920x0_80_0_0_56f154ecfc7c0aa2df76e1695871fa79.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
svemir
Astronomi slučajno otkrili najmoćniji mikrotalasni laser u univerzumu
Neverovatno snažan signal stigao je sa skoro osam milijardi svetlosnih godina udaljenosti, koji su astronomi identifikovali kao najmoćniji mikrotalasni laser u poznatom univerzumu.
Sudar dve udaljene galaksije proizveo je izuzetno snažan snop mikrotalasnog zračenja, sličnog po mehanizmu laseru, postavljajući novi rekord u udaljenosti i sjaju za ovaj retki astrofizički fenomen.
Laseri na Zemlji nastaju kada se atomi pobuđuju u nestabilno, više energetsko stanje. Kada ih fotoni pogode, atomi oslobađaju identične fotone i stvaraju fokusirani snop svetlosti iste frekvencije.
U sudarima galaksija, sličan proces se odvija, ali u mnogo većim razmerama. Gas se kompresuje, stimulišući formiranje novih zvezda i snažno zračenje. Nakon prolaska kroz oblake prašine, ova svetlost pobuđuje hidroksilne jone, odnosno molekule sastavljene od vodonika i kiseonika. Kada takve pobuđene jone pogode radio-talasi, na primer oni iz supermasivne crne rupe, oni iznenada prelaze u niže energetsko stanje i emituju izuzetno snažan i fokusiran snop mikrotalasnog zračenja, poznat kao mazer (skraćenica od „mikrotalasno pojačavanje stimulisanom emisijom zračenja“).
Rekordno i potpuno slučajno posmatranje
Rodžer Din i njegove kolege otkrili su najsjajniji i najudaljeniji mazer ikada zabeležen u galaksiji pod nazivom H1429-0028, koja je udaljena skoro 8 milijardi svetlosnih godina. Njegov signal je pojačan takozvanim gravitacionim sočivom, efektom u kojem masivna galaksija između posmatranog izvora i Zemlje savija i uvećava svetlost.
Koristeći južnoafrički radio-teleskop MeerKAT, sastavljen od 64 povezane antene koje deluju kao jedna velika antena, tim naučnika je tražio galaksije bogate molekularnim vodonikom. Umesto toga, zabeležili su jaku emisiju na 1.667 megaherca.
"Brzo smo pogledali frekvenciju od 1.667 megaherca, samo da vidimo da li je uopšte detektovana, i postojao je jak, ogroman signal. Odmah je postao rekord. Bilo je potpuno slučajno", kaže Din za "New Scientist". Istraživanje vezano za to otkriće, čiji je Din jedan od autora, trenutno se nalazi na preprint serveru arXiv.
Posmatrani snop ovog ultra-moćnog mikrotalasnog zračenja mogao bi pripadati novoj kategoriji takozvanih gigamazera, moćnijih od ranije poznatih megamazera.
"To je oko 100.000 puta svetlije od jedne zvezde, ali u udaljenoj galaksiji, koncentrisano u veoma, veoma malom delu elektromagnetnog spektra", objašnjava Din.
Prema rečima Meta Džarvisa sa Univerziteta u Oksfordu u Velikoj Britaniji, koji nije bio uključen u studiju, buduća posmatranja teleskopom Square Kilometer Array mogla bi otkriti još ranija spajanja galaksija.
"Mazeri zahtevaju veoma precizne uslove. Potreban vam je taj radio kontinuum i ta infracrvena emisija, koju zapravo dobijate samo od prašine zagrejane oko zvezda koje se formiraju. Da biste uopšte dobili te veoma specifične fizičke uslove potrebne za formiranje mazera, morate posmatrati sudaranje galaksija", rekao je Džarvis za New Scientist.