00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920, 26.08.2021
REGION
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz zemalja u regionu

U Nemačkoj ne umeju da prevedu reč inat: Zato nisu imali plan B protiv – Srpske /video/

Amblem Republike Srpske - Sputnik Srbija, 1920, 22.02.2026
Pratite nas
Da je stanje u Bosni i Hercegovini, što se političke stabilnosti tiče – rovito, nije nikakva novost. Koristiti pridev nestabilna uz ime ove države gotovo da se može smatrati i pleonazmom. Nestabilna je od raspada SFR Jugoslavije i tu se gotovo ništa ne menja.
Takođe, da je stanje u Republici Srpskoj, što se tiče društvenih okolnosti – napeto, nije nikakva novost. Permanente tenzije na relacijama sa Sarajevom i predstavnicima međunarodne zajednice u Sarajevu, beskrajni pritisci i uslovljavanja, stvaraju pogodan ambijent za trajanje napetosti.
Ovoga puta, uzrok novih turbulencija bili su novembarsko-februarski prevremeni predsednički izbori, kao i sve ono što im je prethodilo. Potpuno očigledno, u trenutku kada je Kristijan Šmit krenuo u politički obračun upotrebljavajući za to sudsku granu vlasti, Milorad Dodik je od svojih (inostranih) saveznika dobio procenu kako je najbolje – odugovlačiti. Otuda njegovo učešće u montiranom i unapred osmišljenom sudskom procesu, pa onda zbunjujuće nepriznavanje presude na koju je prethodno podneo žalbu, najava da će sprečiti održavanje izbora i naposletku učešće na istim.

Propao Plan A

Nesreća za Dodika je što se u tom odugovlačenju toliko zapleo u razne nelogične situacije, da je bilo teško sprovesti u delo Plan A.
Taj plan podrazumevao je organizovanje referenduma otprilike mesec dana pre izbora, sa pitanjem: „Da li prihvatate odluke neizabranog stranca Kristijana Šmita i presude neustavnog Suda BiH izrečene protiv predsednika Republike Srpske, kao i odluku Izborne komisije BiH o oduzimanju mandata predsedniku Republike Srpske?”
Potencijalna visoka izlaznost na referendumu svakako bi delegitimizovala izborni proces i sasvim je moguće – dovela u pitanje njihovo održavanje. Ipak, za ovu varijantu nije bilo nedvosmislene unutrašnje podrške opozicije (šta više – brže – bolje je najuticajnija opoziciona partija „iskočila” sa najavom o učešću na izborima), a za spoljne saveznike predstavljala je u takvim uslovima preveliki rizik, pa se onda prešlo na Plan B i učešće na izborima.

Uspeo Plan B

Rezultat Plana B je pobeda Siniše Karana, ali su to i poprilično iznenađujući rezultati izbora. Podatak da je na izborima glasalo ispod 35% upisanih birača u nekim normalnim okolnostima svakako bi delovao alarmantno, no pošto se ceo proces odvijao u nenormalnim uslovima i sa predistorijom koju prosečni konzument politike može „teško svariti” onda ni niska izlaznost ne mora predstavljati ništa dramatično.
Do oktobra 2026. godine, kada se održavaju redovni (opšti) izbori valjda će mnogo toga biti jasnije, kampanja će duže trajati, pa će se i izlaznost „vratiti” na onaj uobičajeni nivo od oko polovine upisanih glasača.
Inače, kao i u svim drugim balkanskim državama (čak i šire – svim zemljama jugoistočne Evrope) postoji fenomen „prenaduvanih” biračkih spiskova. Usled intenzivnih i kontinualnih migracija (radno sposobnog) stanovništva Republika Srpska se populaciono prazni, ali se birački spisak što se broja glasa tiče neznatno menja (na primer, oni koji sa roditeljima emigriraju kao maloletni stiču pravo glasa sa navršenih 18 godina, a da verovatno u zavičaj dođu samo jedanput godišnje, mada ima još dosta konkretnih primera zašto je tako). U Srpskoj danas živi nešto ispod milion stanovnika (najverovatnije je to bliže cifri od 950 hiljada), iluzorno je govoriti o milion i 260 hiljada birača, pa je i realna izlaznost svakako veća.

„Niski“ rezultati

U uslovima niske izlaznosti Siniša Karan pobedio je sa najgorim rezultatom koji je jedan kandidat vladajuće SNSD imao poslednjih godina (u nekoliko poslednjih izbornih ciklusa). Za pobedu na izborima bilo je dovoljno 218 hiljada glasova, što je u poređenju sa osvojenih 300 hiljada Milorada Dodika (izbori sa predsednika Srpske) i 327 hiljada Željke Cvijanović (na izborima za srpskog člana Predsedništva BiH) pre tri godine skromno.
Međutim, Branko Blanuša prošao je još gore, uzevši tek 210 hiljada glasova, što je gore i od rezultata Mirka Šarovića iz 2022. godine (224 hiljade na izborima za srpskog člana Predsedništva) zbog kog se povela velika polemika među predstavnicima tadašnje (i sadašnje) opozicije (u kontekstu podobnosti i kapaciteta kandidata).
Istaknutiji lideri opozicije očigledno se sakrivaju iza leđa kandidata koje guraju u prvi plan, plašeći se rizika koji sa sobom donosi poraz ili zapliću u samo njima razmljive personalne kombinacije. U tome se ovoga puta preteralo pa sada više nije otvoreno samo pitanje podobnosti i kapaciteta nekih novih (ili starih) opozicionih kandidata, nego podobnosti i kapaciteta opozicije u celini.
Ako se na malu izlaznost i najgori rezultat vladajućeg SNSD u novijoj istoriji ne ostvari pobeda, kako onda računati na pobedu bilo kada!?

Čudni potezi opozicije

Gledajući iz ugla brojki i ostvarenih rezultata, teško je objašnjivo zbog čega, na primer, ponovo nije „trčala“ Jelena Trivić koja je 2022. godine uzela respektabilnih 273 hiljade glasova. Ovakva šansa neće se ponoviti, iluzorno je očekivati da se opet slično „poslože kockice“, te je i logično zaključiti kako će u narednom periodu, a što podrazumeva i novu izbornu kampanju koja je de fakto već počela, dinamiku političkih procesa opredeljivati SNSD i dešavanja unutar vladajuće koalicije.
To je značajno zato što se na unutrašnjem planu, i kada je reč o BiH i kada je reč o Republici Srpskoj, ne mogu očekivati neka veća pomeranja. Odnosno, nastavljaju se sva dosadašnja sučeljavanja, samo je sada pozicija Kristijana Šmita daleko gora nego što je bila prošle jeseni.
Poslednji ekser na poklopac kovčega u kom je „sahranjen legitimitet“ funkcije koju obavlja zakucan je odlukom o ponavljanju izbora. Doslovnog prevoda pojma inat na nemački jezik nema, tako da je Šmit teško mogao razumeti u šta se upušta ponavljanjem izbora. Takođe, poništavanjem glasanja na biračkim mestima na kojima je SNSD najjači, po selima gde opozicija praktično ne postoji, napravljen je i veliki promašaj u „izbornoj matematici“. Naposletku, nije poznato niti da li Šmit na sadašnjoj poziciji može opstati, niti da li ga iko može zameniti po isteku (iskonstruisanog) mandata.

Rovito i - napeto

Stanje u Bosni i Hercegovini ostaje rovito, stanje u Republici Srpskoj ostaje napeto, ali to nisu neke velike novosti, jer – tako je u kontinuitetu već pune tri decenije. Međutim, novost je da sada pozicija OHR postala rovitija od položaja Republike Srpske.
Plan A razrađen u kružoku oko podržavalaca notornog OHR-a podrazumevao je ubrzavanje procesa slabljenja Republike Srpske do redovnih ozbora na jesen 2026. godine, uz političku „eliminaciju“ Milorada Dodika i potonje otvaranje još nekoliko procesa protiv pojedinaca bliskih njemu, a sa ciljem rušenja ili deljenja SNSD.
Međutim, oni nisu imali Plan B. Tako da ih je sve zateklo, od preorijentisanja na izbore Milorada Dodika, preko ukidanja američkih sankcija, do pobede Siniše Karana. Usled svega, i kod njih je sada stanje napeto. Čak i gore nego što je generalno u Bosni i Hercegovini, a kamoli od ovoga što postoji u Republici Srpskoj.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Prvo nova obaveštenjaPrvo stara obaveštenja
loader
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala