Beograd pre više od jednog veka: Doba kada su austrijski konji vukli neobična kola
Beograd pre više od jednog veka: Doba kada su austrijski konji vukli neobična kola
Sputnik Srbija
Pre više od jednog veka, praćeni začuđenim pogledima Beograđana, snegom zavejanim prestoničkim ulicama probijao se par štajerskih konja, vukući jedna sasvim... 10.01.2026, Sputnik Srbija
Pre više od jednog veka, praćeni začuđenim pogledima Beograđana, snegom zavejanim prestoničkim ulicama probijao se par štajerskih konja, vukući jedna sasvim neobična kola
Danas, dok na nekoj od beogradskih ulica iščekujete dolazak "sedmice", "desetke", "dvanaestice" ili pak kultne "dvojke", teško da možete zamisliti da su pre 133. godine, tadašnji stanovnici prestonice isto tako čekali da se provozaju, ali jednim upravo ovakvim čudom tehnike tog vremena - tramvajem
Krajem 19. veka, oslobođen od turskih okova, Beograd je sve više otvarao prozore budućnosti, pokušavajući da uhvati korak sa ostalim evropskim prestonicama. Javni prevoz nije postojao, a do udaljenih delova grada se stizalo fijakerom. Usled velikih tarifa koje su fijakeristi naplaćivali, mali broj građana mogao je vožnju priušti ti, te se zato nametala potreba za jednim jeftinijim sredstvom.
Stoga su gradski oci 1891. zaključili ugovor sa Periklesom Cikosom iz Milana kome je za račun osnovanog srpsko-francuskog društva, ustupljena koncesija za osvetljenje i varoške železnice, tačnije izgradnji tramvajske mreže i tramvaja
I tako su u jesen 1892 godine, ulicama naše prestonice prošla neobična kola u kojima su se vozili putnici. Bio je to prvi beogradski tramvaj. Za razliku od današnjih, neobična kola, pomalo nalik na kočiju, vukao je par štajerskih konja.
Prvi putnici bili su predsednik opštine i visoki zvaničnici, a Novine Beogradske opštine izveštavale su da je svečanosti prisustvovao veliki broj Beograđana i da je "oko 11 i po časova pre podne, Njegovo Visoko preosveštenstvo Mitropolit Mihailo osvetio „beogradsku varošku željeznicu" — tramvaj".
Članak o otvaranju završen je najavom budućih linija „Kroz kratko vreme, najdalje do konca ovoga meseca, i pruga Sava-Slavija i Terazije-Novo groblje, biće predate saobraćaju, te će na taj način naš mili grad, — srpska prestonica, biti obogaćena još jednom kulturnom ustanovom, neobično korisnom za nju. Srećno da Bog da!"
Nedugo nakon prve, otvorena je i druga linija koja se sa Slavije spuštala do Savskog pristaništva, a nakon nje i treća koja je putnike sa Terazija vozila do Novog groblja. Na trećoj liniji bilo je i dvoje vanrednih kola koja su služila za prevoz pokojnika
Na pobrojanim linijima postojale su samo dve stalne stanice: početna i krajnja, dok je ulazak i izlazak iz tramvaja bio moguć bilo gde. Dovoljno je bilo da neko samo mahne i da kočijaš odmah počinje da koči kola.
Hroničari toga vremena beleže da je među tramvajskim osobljem bilo raznolikog sveta, kako po obrazovanju, tako i po nacionalnosti. Prvi šef tramvajskog saobraćaja bio je Čeh Vinčenc Blažek, a od onih koji su probijajući se između drvenih klupa uzvikivali "Ko je dobio kartu, molim? " dugo su se pamtili Sima Blant i Eduard Nametka
Cena karti je iznosila 10 dinarskih para dok je za vojnike i decu do devet godina (starost se određivala "odoka") iznosila 5 para. Ako mislite da u to vreme nije bilo "švercera", varate se. Bilo ih je, a naročito su u tome prednjačila gospoda, i naravno dečurlija koja su se "kačila" o platformu
Tramvajska kola su bila dugačka po 9 i po metara a široka po 2 metra i 15 santimetara. Klupe su bile postavljene po uzdužnim stranama vagona, a prolaz je bio sredinom. Svaka kola mogla su primiti po 35—40 putnika, računajući mesta za sedenje i za stajanje zajedno sa platformom
Prozor se mogao spustiti (kaiš na slici je osiguravao prozor) što je u vrelim letnjim danima itekako prijalo putnicima, a onima koji su se vozili ka periferiji ili izletištu Topčider, pružao je mogućnost uživanje u panoramskom pogledu
Godinu dana kasnije, Beograd je dobio električnu centralu na Dorćolu, što je bio prvi korak ka uvođenju električne rasvete i tramvaja na isti takav pogon. Prvi električni tramvaj pušten je u saobraćaj 7 juna 1894. i to na liniji za Topčider
U depou GSP na Dorćolu čuvaju se fotografije ondašnjeg Beograda, pa se tako na jednoj vidi tramvaj koji vuku konji ispred zdanja Narodne skupštine u izgradnji (najverovatnije usnimljenu u prediodu između 1907. do 1910.)
Na fotografijama se može videti, ne samo kako su izgledali tramvaji, već i toalete dama i gospode koji su se njima vozili. Hroničari toga vremena beležili su, da su se "varoškim tramvajem" vozili i članovi kraljevske porodice, najčešće do Topčidera
Četrnaest tramvaja sa konjskom vučom, po prestanku upotrebe ove vuče, služili su dugi niz godina kao prikolice. A one su imali dva tipa karoserija: letnje sa otvorenom, i zimske sa zatvorenom karoserijom.
Početkom 20. veka, Varoška železnica prešla je u ruke Belgijanaca i tako je bilo sve do kraja Prvog svetskog rata, da bi je 1919. preuzela opština grada Beograda. Odmah po preuzimanju pristupilo se obnovi saobraćajne mreže i nabaci novih tramvaja
Jedan od tramvaja nabavljenih 1927/28 je i tramvaj Škoda I (garažni broj 81) koji se i danas, skriven od znatiželjnih pogleda, nalazi u garaži GSP na Dorćolu. O ovom, gotovo "stogodišnjaku", brinu zaposleni pokušavajući da sačuvaju industrijsko nasleđe grada za buduće generacije.
Tramvaji su bili dvosmerni, pa nisu morali da se okreću na okretnici, već je vozač samo menjao kabinu u kojoj sedi. Kapacitet vozila je bio 42 mesta, od kojih su 22 sedeća, a ulaz i izlaz se vršio kroz dvoja vrata – i na levoj i na desnoj strani.
Kontrolna ploča sa ručkom koju je proizvodila kompanija Češkomoravska-Kolben. Na kontrolnoj tabli vide se podešavanja brzine u rasponu od 1 do 5. Obzirom na konfiguraciju Beograda i česte uspone i nizbrdice, tramvajdžije su morale voziti obazrivo i ne tako brzo. Prosečna brzina iznosila je oko 15 km na čas
U depou GSP-a na Dorćolu čuva se još jedna starina: tramvaj "Braun Boveri" (garažni broj 27)- prvi tramvaj proizveden u domaćim fabrikama. Početkom 1937 godine, u fabrikama u Slavonskom Brodu i Smederevskoj Palanci izrađeno je 12. četvoroosovnih tramvajskih motornih kola za koje je oprema nabavljena u inostranstvu
Nažalost, veliki broj od tih novih tramvaja (38 tramvaja i 36 prikolica) uništen je u nacističkom bombardovanju Beograda 1941. godine. Okupator je od ostatka voznog parka uspostavio nekoliko linija, uglavnom u užem centru grada.
Već u prvim danima oslobođenja Beograda, osoblje tramvajskog depoa otpočelo je rad na popravkama tramvaja u privremenim radionicama. Iako je u narednom periodu uvođenjem trolejbusa, tramvaj pomalo skrajnut i neke linije ukinute, radilo se na obnovi voznog parka i nabavci novih vozila
Jedan od novo nabavljenih bio je "Belgijanac" koji je beogradskim ulicama jezdio od 1960. do 1986. godine kada su ga Belgijanci od nas otkupili. Belgijanci su zapravo shvatili vrednost "starine" smestivši ga u muzej posvećen istoriji njihovog javnog prevoza
Danas, prestoničkim ulicama "špartaju" tramvaji raznih modela, boja, proizvođača i godina starosti na ukupno 12 tramvajskih linija. Poslednja nabavka tramvaja izvršena je krajem jula 2025. godine kada su vozila turske firme Bozankaja puštena u saobraćaj
Pristup ćaskanju je blokiran zbog narušavanja pravila.
Ponovo možete da učestvujete za:∞.
Ako se ne slažete sa blokiranjem, koristite formular za povratne informacije
Razgovor je završen. U diskusiji možete učestvovati 24 sata od objavljivanja članka.