https://lat.sputnikportal.rs/20250626/teheran-grad-u-oziljcima-ali-sa-zivim-srcem-i-nadom-1187257517.html
Teheran: Grad u ožiljcima, ali sa živim srcem i nadom
Teheran: Grad u ožiljcima, ali sa živim srcem i nadom
Sputnik Srbija
U Teheranu svako ima svoju priču o 12 dana kada je glavni grad Irana goreo, a srca ljudi kucala u strahu. To su priče o bekstvu ili istrajnosti, o noćnim... 26.06.2025, Sputnik Srbija
2025-06-26T20:58+0200
2025-06-26T20:58+0200
2025-06-26T20:58+0200
svet
svet
iran
teheran
primirje
reportaža
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/06/0d/1186752643_0:240:3073:1968_1920x0_80_0_0_5f9e543cd98ca44e160061851dbdc7f7.jpg
Tokom bombardovanja, neki su ostajali u svojim domovima, zatvarali prozore i gledali u nebo. Drugi su sa poluspakovanim koferima bežali, ostavljajući kuću i uspomene. I oni koji su ostali i oni koji su otišli, pisali su na društvenim mrežama: „Ako se ne vratimo, ovo je naša priča.“A kad je pucnjava stala, život se vratio na ulice. Prodavnice su ponovo otvorene, začuo se dečji smeh, a gužve u saobraćaju — večita noćna mora — postale su znak povratka životu.Mohsen, službenik, prvih dana rata otišao je na sever priča za Sputnjik:U međuvremenu se vratio u Teheran, a za primirje kaže da kao kad možeš ponovo slobodno da udahneš."Ali, strah je ostao: pri svakom glasnom zvuku srce mi se steže. Ljudi šapuću: Ne ponovilo se. Ipak, polako zaceljujemo rane", priča on.Ko bi rekao da ćemo čeznuti za gužvamaBloger K.M. je proveo skoro ceo rat u Teheranu:Biti novinar nije samo posaoHengame, novinarka koja je ostala u Teheranu priča svoju priču:"Pisala sam, slušala, gledala. Ostati nije bio izbor već dužnost — govoriti istinu. Ovih 12 dana je pokazalo da je novinarstvo biti na prvoj liniji. Biti sa ljudima, pričati o njihovom bolu i nadi. To je sada deo mene."Kako kaže, Teheran i dalje diše. Pogledajte i:
iran
teheran
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2025
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/06/0d/1186752643_167:0:2898:2048_1920x0_80_0_0_ca1063fda4454371da4ced90d7a19cbb.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
svet, iran, teheran, primirje, reportaža
svet, iran, teheran, primirje, reportaža
Teheran: Grad u ožiljcima, ali sa živim srcem i nadom
U Teheranu svako ima svoju priču o 12 dana kada je glavni grad Irana goreo, a srca ljudi kucala u strahu. To su priče o bekstvu ili istrajnosti, o noćnim strahovima i jutarnjoj nadi, o sirenama koje lede krv i tišini koja boli.
Tokom bombardovanja, neki su ostajali u svojim domovima, zatvarali prozore i gledali u nebo. Drugi su sa poluspakovanim koferima bežali, ostavljajući kuću i uspomene.
I oni koji su ostali i oni koji su otišli, pisali su na društvenim mrežama: „Ako se ne vratimo, ovo je naša priča.“
A kad je pucnjava stala, život se vratio na ulice. Prodavnice su ponovo otvorene, začuo se dečji smeh, a gužve u saobraćaju — večita noćna mora — postale su znak povratka životu.
Mohsen, službenik, prvih dana rata otišao je na sever priča za Sputnjik:
"Bilo je teško. Porodica mi je bila tamo, imao sam gde da pobegnem. Ali ni tamo me strah nije napuštao: bombe, vesti, glasine… sve je mirisalo na strah."
U međuvremenu se vratio u Teheran, a za primirje kaže da kao kad možeš ponovo slobodno da udahneš.
"Ali, strah je ostao: pri svakom glasnom zvuku srce mi se steže. Ljudi šapuću: Ne ponovilo se. Ipak, polako zaceljujemo rane", priča on.
Ko bi rekao da ćemo čeznuti za gužvama
Bloger K.M. je proveo skoro ceo rat u Teheranu:
"U početku sam mislio da je prazan grad šansa za tišinu i mir. Ali ubrzo sam shvatio — to nije tišina, već usamljenost. Sada se radujem buci automobila, redovima, ljudima u kafićima. Ko bi rekao da ćemo čeznuti za gužvama? Grad je ranjen, ali živ — i to je najvažnije."
Biti novinar nije samo posao
Hengame, novinarka koja je ostala u Teheranu priča svoju priču:
"Pisala sam, slušala, gledala. Ostati nije bio izbor već dužnost — govoriti istinu. Ovih 12 dana je pokazalo da je novinarstvo biti na prvoj liniji. Biti sa ljudima, pričati o njihovom bolu i nadi. To je sada deo mene."
Kako kaže, Teheran i dalje diše.
"Sa kafićima u kojima se ponovo čuje smeh, prozorima koji sijaju. Ovaj grad je u ožiljcima — od straha, suza koje nisu pale, prekinutih sećanja. Ali živ je. Preživevši najteže dane, Teheran sada diše obnovom i nadom", rekla je ona.