00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
00:00
01:00
02:00
03:00
04:00
05:00
06:00
07:00
08:00
09:00
10:00
11:00
12:00
13:00
14:00
15:00
16:00
17:00
18:00
19:00
20:00
21:00
22:00
23:00
JučeDanas
Na programu
Reemiteri
Studio B99,1 MHz, 100,8 MHz i 105,4 MHz
Radio Novosti104,7 MHz FM
Ostali reemiteri
 - Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Teheran: Grad u ožiljcima, ali sa živim srcem i nadom

© Tanjug / AP/Vahid SalemiTeheran posle napada Izraela na Iran.
Teheran posle napada Izraela na Iran. - Sputnik Srbija, 1920, 26.06.2025
Pratite nas
U Teheranu svako ima svoju priču o 12 dana kada je glavni grad Irana goreo, a srca ljudi kucala u strahu. To su priče o bekstvu ili istrajnosti, o noćnim strahovima i jutarnjoj nadi, o sirenama koje lede krv i tišini koja boli.
Tokom bombardovanja, neki su ostajali u svojim domovima, zatvarali prozore i gledali u nebo. Drugi su sa poluspakovanim koferima bežali, ostavljajući kuću i uspomene.
I oni koji su ostali i oni koji su otišli, pisali su na društvenim mrežama: „Ako se ne vratimo, ovo je naša priča.“
A kad je pucnjava stala, život se vratio na ulice. Prodavnice su ponovo otvorene, začuo se dečji smeh, a gužve u saobraćaju — večita noćna mora — postale su znak povratka životu.
Mohsen, službenik, prvih dana rata otišao je na sever priča za Sputnjik:
"Bilo je teško. Porodica mi je bila tamo, imao sam gde da pobegnem. Ali ni tamo me strah nije napuštao: bombe, vesti, glasine… sve je mirisalo na strah."
U međuvremenu se vratio u Teheran, a za primirje kaže da kao kad možeš ponovo slobodno da udahneš.
"Ali, strah je ostao: pri svakom glasnom zvuku srce mi se steže. Ljudi šapuću: Ne ponovilo se. Ipak, polako zaceljujemo rane", priča on.

Ko bi rekao da ćemo čeznuti za gužvama

Bloger K.M. je proveo skoro ceo rat u Teheranu:
"U početku sam mislio da je prazan grad šansa za tišinu i mir. Ali ubrzo sam shvatio — to nije tišina, već usamljenost. Sada se radujem buci automobila, redovima, ljudima u kafićima. Ko bi rekao da ćemo čeznuti za gužvama? Grad je ranjen, ali živ — i to je najvažnije."

Biti novinar nije samo posao

Hengame, novinarka koja je ostala u Teheranu priča svoju priču:
"Pisala sam, slušala, gledala. Ostati nije bio izbor već dužnost — govoriti istinu. Ovih 12 dana je pokazalo da je novinarstvo biti na prvoj liniji. Biti sa ljudima, pričati o njihovom bolu i nadi. To je sada deo mene."
Kako kaže, Teheran i dalje diše.
"Sa kafićima u kojima se ponovo čuje smeh, prozorima koji sijaju. Ovaj grad je u ožiljcima — od straha, suza koje nisu pale, prekinutih sećanja. Ali živ je. Preživevši najteže dane, Teheran sada diše obnovom i nadom", rekla je ona.
Pogledajte i:
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala