https://lat.sputnikportal.rs/20250624/radnici-su-polagali-vodovodne-cevi-a-onda-je-iz-dubine-izaslo-nesto-sasvim-neobicno-video-foto-1187184342.html
Radnici su polagali vodovodne cevi, a onda je iz dubine „izašlo“ nešto sasvim neobično /video, foto/
Radnici su polagali vodovodne cevi, a onda je iz dubine „izašlo“ nešto sasvim neobično /video, foto/
Sputnik Srbija
Dok su radnici komunalne službe u Limi, glavnom gradu Perua, rutinski polagali cevi u jednom od gradskih avenija, naišli su na neobično otporan koren drveta... 24.06.2025, Sputnik Srbija
2025-06-24T23:00+0200
2025-06-24T23:00+0200
2025-06-24T23:00+0200
nauka i tehnologija
arheologija
društvo
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/06/18/1187184623_0:103:720:508_1920x0_80_0_0_e0d8f8b9127b96de24d5c3a48cbd04a0.jpg
Ispod korena skrivala se mumija dečaka stara više od milenijuma.Otkrivena na dubini od svega 50 centimetara, mumija je pripadala dečaku uzrasta između 10 i 15 godina. Bio je pažljivo položen u sedećem položaju, sa savijenim rukama i nogama, umotan u pokrov koji je čuvao ne samo telo već i dragocene predmete – sušene tikve koje su se koristile za skladištenje vode i hrane, keramičke posude, tanjire i krčage sa motivima ribara i geometrijskim ornamentima.Detalji koji otkrivaju životnu pričuSvedočanstvo jedne kulture koja je, iako bez pismenosti, znala kako da izrazi estetiku svakodnevnog života.Arheolozi su brzo identifikovali stil i predmete kao deo kulturnog nasleđa naroda Čankaj koji je naseljavao obalu današnjeg Perua između 11. i 15. veka – vekovima pre dolaska Inka.Zanimljivo je da se ova kultura naročito isticala razvojem pogrebne umetnosti, a mumifikacija je bila deo ritualnog izražavanja odnosa prema smrti. U predelima kakav je Lima, gde pustinjski vetrovi i toplotni talasi prirodno dehidriraju tela, mumifikacija se često dešavala spontano. Ali upravo ovako pažljivo postavljena tela, sa rukama preko lica, ukazuju na ritualni aspekt – nameru, a ne samo posledicu klime.Jedan detalj posebno je zaintrigirao istraživače: dečakova kosa, duga i tamnosmeđa, očuvana je uprkos vekovima. Prisustvo takvih detalja omogućava savremenim antropolozima i genetičarima da istražuju i rekonstrušu aspekte ishrane, zdravlja i čak kakav je mogao biti položaj u zajednici, odnos prema smrti, briga i poštovanje koje je dobijao, što nam može govoriti o njegovoj životnoj priči i atmosferi u kojoj je živeo.Otkrivanje ove mumije ne predstavlja izuzetak, već potvrdu pravila.Peru, a posebno Lima, sedi na slojevima prošlosti. Grad leži na više od 500 arheoloških lokaliteta, uključujući brojne huake – kako se u jeziku Kečua nazivaju sveta mesta i groblja. Od 2004. godine, samo kompanija "Kalida", koja sprovodi radove na gasifikaciji, otkrila je više od 2.200 arheoloških nalazišta. U ovom sistemu, gde se svaki prodor u zemlju mora izvoditi uz nadzor arheologa, moderna infrastruktura i drevna istorija koegzistiraju – često doslovno sloj preko sloja.Vrata prošlostiOtkriće u distriktu Puente Pjedra samo je poslednje u nizu značajnih nalaza u regionu. U aprilu ove godine, na svetom lokalitetu Karal, pronađeni su ostaci žene plemićkog porekla, stare čak 5.000 godina – i to na mestu koje je godinama služilo kao deponija. Samo nekoliko dana kasnije, u južnom Peruu, istraživači su naišli na grobnicu sa ostacima dvadesetak ljudi za koje se veruje da su bili žrtve bitke.Istorija u ovoj zemlji ne miruje – ona neprestano izranja, čak i ispod savremenih gasovoda i asfaltiranih puteva.Kako objašnjava Piter van Dalen, dekan Komore arheologa Perua, većina mumija pronađenih na obali Perua nije rezultat hemijske obrade, već prirodne dehidratacije i pažljivog položaja tela. U nekim slučajevima, međutim, znakovi ritualne pripreme ukazuju na sofisticirane kulturne prakse, posebno kada su tela u sedećem položaju sa rukama koje zaklanjaju lice – možda u gestu pokornosti, ili čak pripreme za prelazak u svet mrtvih.Ova mumija nije samo telo u zemlji, već vrata u prošlost. Svaka tikva, svaki crtež na keramici, svaka nijansa u rasporedu kose govori o jednom detinjstvu u svetu bez betona i mobilnih mreža, ali sa dubokim poštovanjem prema smrti i životu. I dok cevovodi i dalje niču u savremenoj Limi, svaki kopan metar zemlje može otkriti tihi, ali uporni glas prošlih vekova, preneo je "Jahu njuz".Pogledajte i:
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2025
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/06/18/1187184623_0:35:720:575_1920x0_80_0_0_168685b785c182f480ecacafb5dfde3c.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
arheologija, društvo
Radnici su polagali vodovodne cevi, a onda je iz dubine „izašlo“ nešto sasvim neobično /video, foto/
Dok su radnici komunalne službe u Limi, glavnom gradu Perua, rutinski polagali cevi u jednom od gradskih avenija, naišli su na neobično otporan koren drveta huarango. Umesto da ga jednostavno uklone, pozvali su arheologe – što u Peruu nije tek puka procedura, već deo svakodnevne svesti o zemlji bogatoj slojevima prošlosti.
Ispod korena skrivala se mumija dečaka stara više od milenijuma.
Otkrivena na dubini od svega 50 centimetara, mumija je pripadala dečaku uzrasta između 10 i 15 godina. Bio je pažljivo položen u sedećem položaju, sa savijenim rukama i nogama, umotan u pokrov koji je čuvao ne samo telo već i dragocene predmete – sušene tikve koje su se koristile za skladištenje vode i hrane, keramičke posude, tanjire i krčage sa motivima ribara i geometrijskim ornamentima.
Detalji koji otkrivaju životnu priču
Svedočanstvo jedne kulture koja je, iako bez pismenosti, znala kako da izrazi estetiku svakodnevnog života.
Arheolozi su brzo identifikovali stil i predmete kao deo kulturnog nasleđa naroda Čankaj koji je naseljavao obalu današnjeg Perua između 11. i 15. veka – vekovima pre dolaska Inka.
Zanimljivo je da se ova kultura naročito isticala razvojem pogrebne umetnosti, a mumifikacija je bila deo ritualnog izražavanja odnosa prema smrti. U predelima kakav je Lima, gde pustinjski vetrovi i toplotni talasi prirodno dehidriraju tela, mumifikacija se često dešavala spontano. Ali upravo ovako pažljivo postavljena tela, sa rukama preko lica, ukazuju na ritualni aspekt – nameru, a ne samo posledicu klime.
Jedan detalj posebno je zaintrigirao istraživače: dečakova kosa, duga i tamnosmeđa, očuvana je uprkos vekovima. Prisustvo takvih detalja omogućava savremenim antropolozima i genetičarima da istražuju i rekonstrušu aspekte ishrane, zdravlja i čak kakav je mogao biti položaj u zajednici, odnos prema smrti, briga i poštovanje koje je dobijao, što nam može govoriti o njegovoj životnoj priči i atmosferi u kojoj je živeo.
Otkrivanje ove mumije ne predstavlja izuzetak, već potvrdu pravila.
Peru, a posebno Lima, sedi na slojevima prošlosti. Grad leži na više od 500 arheoloških lokaliteta, uključujući brojne huake – kako se u jeziku Kečua nazivaju sveta mesta i groblja. Od 2004. godine, samo kompanija "Kalida", koja sprovodi radove na gasifikaciji, otkrila je više od 2.200 arheoloških nalazišta. U ovom sistemu, gde se svaki prodor u zemlju mora izvoditi uz nadzor arheologa, moderna infrastruktura i drevna istorija koegzistiraju – često doslovno sloj preko sloja.
Otkriće u distriktu Puente Pjedra samo je poslednje u nizu značajnih nalaza u regionu. U aprilu ove godine, na svetom lokalitetu Karal, pronađeni su ostaci žene plemićkog porekla, stare čak 5.000 godina – i to na mestu koje je godinama služilo kao deponija. Samo nekoliko dana kasnije, u južnom Peruu, istraživači su naišli na grobnicu sa ostacima dvadesetak ljudi za koje se veruje da su bili žrtve bitke.
Istorija u ovoj zemlji ne miruje – ona neprestano izranja, čak i ispod savremenih gasovoda i asfaltiranih puteva.
Kako objašnjava Piter van Dalen, dekan Komore arheologa Perua, većina mumija pronađenih na obali Perua nije rezultat hemijske obrade, već prirodne dehidratacije i pažljivog položaja tela. U nekim slučajevima, međutim, znakovi ritualne pripreme ukazuju na sofisticirane kulturne prakse, posebno kada su tela u sedećem položaju sa rukama koje zaklanjaju lice – možda u gestu pokornosti, ili čak pripreme za prelazak u svet mrtvih.
Ova mumija nije samo telo u zemlji, već vrata u prošlost. Svaka tikva, svaki crtež na keramici, svaka nijansa u rasporedu kose govori o jednom detinjstvu u svetu bez betona i mobilnih mreža, ali sa dubokim poštovanjem prema smrti i životu. I dok cevovodi i dalje niču u savremenoj Limi, svaki kopan metar zemlje može otkriti tihi, ali uporni glas prošlih vekova,
preneo je "Jahu njuz".