https://lat.sputnikportal.rs/20250408/ministarka-odbrane-katarina-tomasevic-sport-ostali-sportovi-rukomet-1184476039.html
Ministarka odbrane opet pod zastavom Srbije: „Srce je reklo – da!“
Ministarka odbrane opet pod zastavom Srbije: „Srce je reklo – da!“
Sputnik Srbija
Ministarka odbrane, sa srebrnom medaljom oko vrata sa Svetskog prvenstva 2013. koje se pamti kao jedan od najvećih uspeha srpskog rukometa, Katarina Tomašević... 08.04.2025, Sputnik Srbija
2025-04-08T15:11+0200
2025-04-08T15:11+0200
2025-04-08T15:11+0200
sport
sport
ostali sportovi
rukomet
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/04/08/1184475876_0:0:701:395_1920x0_80_0_0_829522cf6615908964e35adde516dc43.jpg
Povratak u tabor Srbije dolazi uoči ključnog baraž dvomeča sa Slovenijom, u borbi za plasman na Svetsko prvenstvo. Iako je najavljena kao mogući trener golmana, Katarina je ponovo u ekipi i spremna da pomogne i na terenu.„Još uvek nisam potpuno svesna da sam ovde. Emocije su mi pomešane i intenzivne. Mislim da će sve da se slegne kad obujem patike, pripremim se za trening i izađem na teren – onda će mi biti jasno da sam stvarno ovde da igram“, rekla je Tomašević u intervjuu za sajt Rukometnog saveza Srbije.Prvobitni plan je bio da se priključi stručnom štabu kao trener golmana. Sa iskustvom rada u kineskoj reprezentaciji, to je delovalo kao logičan sled. Ali onda je stiglo pitanje na koje se nije moglo reći „ne“.„Pitali su me da li mogu da pomognem i kao igrač. I šta da kažem… srce je reklo da“.„Dok osećam da imam snage i želje – ja sam tu. A kad se jednom zauvek povučem sa terena, prirodno je da ostanem kao trener golmana. Volim to. Mogu da pomognem, i radujem se tome“.Njena uloga u timu danas je višeslojna. Na terenu – iskusan oslonac. Van terena – neka vrsta sportske majke.„Pristupam većini devojkama majčinski. Neke od njih imaju godina gotovo koliko i moj sin. Vidim ih kao svoju decu. Tu sam za sve što im treba – na terenu, van njega, svejedno. Važno mi je da znaju da mogu da mi priđu, bez straha“.Ta bliskost u reprezentaciji jedan je od najvažnijih razloga što se Srbija radovala medalji na Svetskom prvenstvu 2013. godine, a Ministarka odbrane bila je ”lepak” tog tima i jedana od glavnih za atmosferu.Govoreći o tom takmičenju, deluje kao da još uvek ne veruje da se sve to stvarno desilo.„Kao da sam bila u transu. Kao da se to ne dešava nama. Sećam se nečega, ali većinu sam zaboravila. I nije samo kod mene tako. Svi smo bili u nekom samo našem svetu. Bez drame. Samo – došli smo da pobedimo“.A taj put nije bio zasnovan samo na taktici i fizičkoj pripremi. U središtu svega bilo je nešto mnogo dublje:„Taj osećaj zajedništva. Znala sam – ako prođe Andreu, Erika će da pomogne. Sanja će da pomogne. Svi će. To drugarstvo, to jedinstvo, to nas je dovelo do uspeha. A to nije nastalo te godine – mi smo to gradile od 2012“.A to finale 2013. godine…„Ja tu utakmicu nikada nisam odgledala ponovo. Niti ću. To mi baš teško pada. Izgubiti finale pred 23.000 ljudi… Naježim se sva dok pričam o tome“.„Ogroman je to uspeh. Ali svejedno…“
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
2025
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
Vesti
sr_RS
Sputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
https://cdn1.img.sputnikportal.rs/img/07e9/04/08/1184475876_68:0:601:400_1920x0_80_0_0_85b248e6ce64f04bd1ea8d65f2e0c181.jpgSputnik Srbija
feedback.rs@sputniknews.com
+74956456601
MIA „Rossiya Segodnya“
sport, ostali sportovi, rukomet
sport, ostali sportovi, rukomet
Ministarka odbrane opet pod zastavom Srbije: „Srce je reklo – da!“
Ministarka odbrane, sa srebrnom medaljom oko vrata sa Svetskog prvenstva 2013. koje se pamti kao jedan od najvećih uspeha srpskog rukometa, Katarina Tomašević ponovo je deo državnog tima.
Povratak u tabor Srbije dolazi uoči ključnog baraž dvomeča sa Slovenijom, u borbi za plasman na Svetsko prvenstvo. Iako je najavljena kao mogući trener golmana, Katarina je ponovo u ekipi i spremna da pomogne i na terenu.
„Još uvek nisam potpuno svesna da sam ovde. Emocije su mi pomešane i intenzivne. Mislim da će sve da se slegne kad obujem patike, pripremim se za trening i izađem na teren – onda će mi biti jasno da sam stvarno ovde da igram“, rekla je Tomašević u intervjuu za sajt Rukometnog saveza Srbije.
Prvobitni plan je bio da se priključi stručnom štabu kao trener golmana. Sa iskustvom rada u kineskoj reprezentaciji, to je delovalo kao logičan sled. Ali onda je stiglo pitanje na koje se nije moglo reći „ne“.
„Pitali su me da li mogu da pomognem i kao igrač. I šta da kažem… srce je reklo da“.
„Dok osećam da imam snage i želje – ja sam tu. A kad se jednom zauvek povučem sa terena, prirodno je da ostanem kao trener golmana. Volim to. Mogu da pomognem, i radujem se tome“.
Njena uloga u timu danas je višeslojna. Na terenu – iskusan oslonac. Van terena – neka vrsta sportske majke.
„Pristupam većini devojkama majčinski. Neke od njih imaju godina gotovo koliko i moj sin. Vidim ih kao svoju decu. Tu sam za sve što im treba – na terenu, van njega, svejedno. Važno mi je da znaju da mogu da mi priđu, bez straha“.
Ta bliskost u reprezentaciji jedan je od najvažnijih razloga što se Srbija radovala medalji na Svetskom prvenstvu 2013. godine, a Ministarka odbrane bila je ”lepak” tog tima i jedana od glavnih za atmosferu.
Govoreći o tom takmičenju, deluje kao da još uvek ne veruje da se sve to stvarno desilo.
„Kao da sam bila u transu. Kao da se to ne dešava nama. Sećam se nečega, ali većinu sam zaboravila. I nije samo kod mene tako. Svi smo bili u nekom samo našem svetu. Bez drame. Samo – došli smo da pobedimo“.
A taj put nije bio zasnovan samo na taktici i fizičkoj pripremi. U središtu svega bilo je nešto mnogo dublje:
„Taj osećaj zajedništva. Znala sam – ako prođe Andreu, Erika će da pomogne. Sanja će da pomogne. Svi će. To drugarstvo, to jedinstvo, to nas je dovelo do uspeha. A to nije nastalo te godine – mi smo to gradile od 2012“.
A to finale 2013. godine…
„Ja tu utakmicu nikada nisam odgledala ponovo. Niti ću. To mi baš teško pada. Izgubiti finale pred 23.000 ljudi… Naježim se sva dok pričam o tome“.
„Ogroman je to uspeh. Ali svejedno…“