Crkve brvnare, spomenik izgrađen dušom naroda /foto/
09:09 09.02.2025 (Osveženo: 10:30 09.02.2025)
© Sputnik / Lola ĐorđevićCrkva Svetih apostola Petra i Pavla u Gornjim Palačkovcima

© Sputnik / Lola Đorđević
Pratite nas
Onako male, one su goleme za srpsku duhovnost, jer su izražavale i budile nadu u obnovu nemanjićke države sa svim onim ktitorskim velikim zdanjima, kamenim crkvama, manastirima… Taj san o obnovi u temeljima je crkve brvnare.
Ovako fotograf Stanko Kostić "razume" predmet svog dugogodišnjeg istraživanja, crkve brvnare koje je, posle prostora Srbije na umetnički jedinstven način zabeležio i arhivirao i na teritoriji Republike Srpske. O tome svedoči izložba "Crkve brvnare Republike Srpske – čuvari duhovnog života i narodne samosvesti" nedavno otvorena u Galeriji SANU.
© Sputnik / Lola Đorđevićautor izložbe Stanko Kostić

autor izložbe Stanko Kostić
© Sputnik / Lola Đorđević
Dragoceni čuvari tradicije
Ova izložba predstavlja nastavak serijala istraživanja o srpskom narodnom graditeljstvu i dokumentovanja crkava brvnara na tlu Srbije započet postavkom "Crkve brvnare – čuvati tradicije".
Fotograf Kostić otkriva za Sputnjik da se još u ranom detinjstvu susreo sa ovim drvenim građevinama, u dolini Mlave gde je odrastao, ali i u selu Javorani kod Banjaluke, rodnom mestu njegove majke.
"U selu odakle je moja majka nalazi se jedna od najstarijih crkava brvnara, moje prve impresije vezane su za nju. Tada je sve počelo. Kroz istraživanje sam otkrio da su se te crkve gradile na teritoriji cele tadašnje države, te da su oni svojevrsni čuvari tradicije, kako sam ih i nazvao. One su budile nadu u obnovu slavne Nemanjićke države koja je ostavila ktitorska velika zdanja. Zbog te nade su ove malene drvene crkve duhovno važne, a zanimljivo je sa fotografske strane to da su napravljene u tim bajkovitim mestima i da i danas zrače nekom energijom. Skromne, malih gabarita, one na neki način duhovnost ljudi podižu na viši nivo. Kada uđete u takvu crkvu, vi se na neki način osetite blizu Boga", prenosi svoje utiske Stanko Kostić.
© Sputnik / Lola ĐorđevićManastir posvećen Svetom Nikoli Miriklijskom u okviru kojeg se nalazi krstionica koja predstavlja repliku Ruske pravoslavne crkve koja se nalazi na Aljasci

Manastir posvećen Svetom Nikoli Miriklijskom u okviru kojeg se nalazi krstionica koja predstavlja repliku Ruske pravoslavne crkve koja se nalazi na Aljasci
© Sputnik / Lola Đorđević
On podseća da su za vreme Osmanske vlasti Turci dozvoljavali samo izgradnju crkve koja ne sme da nadvisi džamiju i koja nema zvonike. Ali narod se dosetio pa ih je čak malo ukopavao u zemlju da bi bile više, a ulaze je ostavljao malim da Turci ne mogu konjima u nju da uđu.
"Po narodnom predanju, Turci su dozvolili gradnju crkve, ali ako može da se sazida za jedan dan ili jednu noć. Tako da je ta drvena božja kuća nastala iz porodične kuće koju su ljudi jedino znali da sagrade. I gradili su je sklapajući je, kao lego kocke, za jedan dan ili jednu noć zajedničkom snagom i veštinom. Zato to nisu obične bogomolje već crkve koje predstavljaju izlivenu dušu narodnog graditelja koja je u njih utkana."
Na izložbi u Galeriji SANU predstavljene su crkve brvnare koje se nalaze na teritoriji tri eparhije i jedne mitropolije u Republici Srpskoj. Nekad ih je na ovom terenu bilo mnogo više nego danas.
© Sputnik / Lola ĐorđevićCrkva prenosa moštiju Svetog Nikole u selu Jelićka. Po predanju izgradio ju je 1841. godine Jovo Čanak iz Prijedora, po nalogu timarskog kneza Radiše

Crkva prenosa moštiju Svetog Nikole u selu Jelićka. Po predanju izgradio ju je 1841. godine Jovo Čanak iz Prijedora, po nalogu timarskog kneza Radiše
© Sputnik / Lola Đorđević
Rusi poklonili crkvu
"Na teritoriji Banjalučke eparhije s početka dvadesetih godina prošloga veka pobrojano je 85 takvih crkava, sada ih ima 30. Zanimljivo je da je jedna jedinica ruske armije koja je bila smešana na teritoriji Uglevika radi razgraničavanja strana u sukobu, za svoje duhovne potrebe napravila jednu divnu lepu malu crkvu. Kad su otišli tu su crkvu, poklonili zvorničko-tuzlanskoj eparhiji koja je pod jurisdikcijom srpske pravoslavne crkve", otkriva Kostić.
O fotografskom umeću koje je bilo potrebno da se na najbolji način "uhvati" deo onog što isijavaju ovakvi objekti, njihovu lepotu, snagu, duhovnost, Stanko Kostić kaže da je koristio i različite uglove, i doba dana.
"Ako shvatite da je ta drvena mala crkva zaista izlivena duša narodnog graditelja, onda i vi pristupite svom poslu sa željom da na najbolji način prikažete skladnost proporcija, ali i sva vidljiva dograđivanja, popravljanja. To je vaćno jer tako shvatite veličinu one narodne misli da krpež drži kuću: ta briga pokazana kroz stalno popravljanje i dograđivanje očuvala je mnoge ove brvnare. Moja ideja je bila da crkvu predstavim posetiocu tako kao da se nalazi ili u njoj ili u prostoru oko nje, onako kako sam je ja video. A slikao sam ih u različito doba dana. Ovde imate i noćne crkve, recimo jednu staru crkvu slikao sam po veoma oblačnom vremenu, sivom, kako bih dočarao muku tog naroda koji je gradio. Neke su noću slikane zato što su se noću te takozvane leteće crkve prebacivale sa mesta na mesto, kad god je postojala opasnost da će biti porušene. Zato ove građevine nisu samo verski objekti: one su simboli, spomenici i čuvari naših vekovnih težnji da se očuvaju tradicija i naše vrednosti."