- Sputnik Srbija, 1920
SPORT
Vesti i analize sa najzanimljivijih i najbitnijih sportskih događaja širom Srbije i celog sveta.

Sputnjik otkriva legendu – kako je lopta „Bože Dunstera“ zauvek promenila srpsku Toskanu

© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija, 1920, 06.01.2024
Pratite nas
Ekskluzivno
Na malo manje od 30 kilometara od Beograda nalazi se Grocka, prepoznatiljiva po Dunavu i voću, ali za obožavatelje sporta i po Dunavcu, fudbalskom klubu koji postoji 93 godine. Legendi o Dunavcu ima mnogo, ali je najtačnija ona koja kaže da je Grocka ovaj klub dobila zbog legendanrnog Boška Simonovića, selektora reprezentacije Jugoslavije.
U filmu „Montevideo, Bog te video“ Boško Simonović je dane provodio gledajući u svog goluba Radoja, međutim prema istinitoj priči dani selektora Jugoslavije neretko su bili provođeni u letnjikovcu u Grockoj gde je varošanima širio svest o fudbalu.
Zbog čuvenog Bože Dunstera je Grocka, poznata i po nadimku srpska Toskana, 1931. godine dobila Dunavac.
„Klub je osnovan 1931. godine. Inicijativa za osnivanje kluba potekla je od Gročana zanatlija, javila se potreba za fudbalskim klubom jer ih je Beograd već imao mnogo. Jedan od razloga zašto je osnovan Dunavac jeste i Svetsko prvenstvo u Urugvaju koje se igralo godinu dana ranije. Selektor reprezentacije Jugoslavije Boško Simonović u Grockoj je imao letnjikovac, dolazio je tu, provodio dane. Često je u razgovoru sa Gročanima govorio o tome kako bi bilo lepo da imaju fudbalski klub“, priča za Sputnjik čuveni doktor Mihajlo Veljković, među Gročanima poznat kao doktor Mika.
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija, 1920, 06.01.2024
Dunavac Grocka
Prema jednoj legendi upravo je selektor Boža, u filmu nazvan nadimkom „Boža Dunster“ doneo Gročanima prvu kožnu loptu.
„Kada je prva lopta došla u Grocku svi su trčali za njom. Sadašnje igralište bilo je livada gde su čuvali krave i stoku. Kada se ta lopta pocepala više se niko nije interesovao za fudbal, a onda je drugu doneo Miloš Petrović Obućina, fudbaler BSK-a, on je živeo u Grockoj. Smatra se da je Petrović uz selektora Božu doprineo osnivanju kluba u poznu jesen 1931. godine“, priča nam doktor koji je legenda kluba.
Nije to bila mala stvar za lokalce koji su mogli posle prvenstva u Urugvaju da se hvale da lično znaju selektora Božu.
Sam početak bio je neobičan, klub nije imao svlačionicu pored terena, a žene su sa čuđenjem komentarisale muškarce koji su u opremi šetali gročanskom čaršijom.
„Oni su se okupili, prvi predsednik je bio Života Kovačević, izabrali su naziv Gročanski sportski klub Dunavac, kasnije je preimenovan u fudbalski klub Dunavac. Svlačionica se nalazila u samom centru Grocke, a teren se nalazi 500 metara uzbrdo odatle. Oni se svuku, idu kroz centar Grocke peške do tamo. Žene prolaze, krste se, komentarisali su 'neke budale šetaju u gaćama kroz centar'. To je u ono vreme bilo nezamislivo. Kada počnu da igraju, ljudi su morali da teraju i sklanjaju stoku. Dunavac je tri godine bio nezvaničan klub, registovan je 1934. godine, a do tada je više bio vezan za smederevski kraj“, priča doktor Mika.
Dunavac je bio je registrovan u Braničevsko-podunavskoj župi, sve do 1955. godine, od te godine se takmiči u Beogradskom savezu. Pre rata zanatlije su dobrovoljno skupljale novac za održavanje kluba. Prestao je sa radom 1941. a nastavio 1945. godine.
Dunavac je imao fudbalera Jakova Đukića koji je poginuo u ratu i onda je klub zbog njega promenio ime u „Jaša“.
Klub je posle rata uspeo da se uzdigne, a doktor Mika pamti i neke čuvene pobede.
„Posle rata, 1956. godine Dunavac se takmičio sa Radom, Čukaričkim. Sećam se kad smo pobedili Rad 2:0. Bežaniju smo pobeđivali 9:1“, ponosan je doktor.
Posebno se istakla generacija koja je igrala od 1965. do 1969. godine. Ti igrači danas su gročanske legende fudbala i retke su priče u lokalnim kafanama koje ne sadrže njihova imena.
„Iz godine u godinu se ulazilo u viši rang. Bila je to izuzetna ekipa. To su fudbaleri koji su kasnije igrali za velike ekipe.Bobe Nikolić igrao za Radnički, Mića Šumar za Vojvodinu, Petar Bogdanović igrao u Vardaru“, priseća se doktor Mika.
U toj generaciji nalazio se i Milovan Ranković, retko svestrana ličnost. Milovan rodom iz Boleča, bio je profesor književnosti, a fudbal je igrao uprkos tome što je kao dete nagazivši na ratnu minu izgubio jednu ruku.
Nije to smetalo Milovanu da bude jedan od najboljih igrača na opštini. Osim toga napisao je i knjigu, a za sobom ostavio i brojne pripovetke koje nažalost nikada nisu ugledale svetlost dana.
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
1/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
2/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
3/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
4/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
5/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
6/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
7/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
8/9
Dunavac Grocka
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija
9/9
Dunavac Grocka
1/9
Dunavac Grocka
2/9
Dunavac Grocka
3/9
Dunavac Grocka
4/9
Dunavac Grocka
5/9
Dunavac Grocka
6/9
Dunavac Grocka
7/9
Dunavac Grocka
8/9
Dunavac Grocka
9/9
Dunavac Grocka
„Posle je bila još jedna generacija sedamdesetih kada su ušli u beogradsku zonu. To su bile utakmice koje su okupljale i po pet hiljada gledaoca. Tokom ta dva perioda je Dunavac postigao lepe rezultate. U to vreme su Beograd i Srbija znali za Dunavac, bili smo u deset najboljih timova u prestonici. Kada igra Dunavac, Gročani kreću u koloni. Pamtim utakmice u Surčinu protiv Jedinstva, i u Kneževcu kada je na poluvremenu nestalo pića. Pitali su nas 'ljudi šta je ovo', Dunavac je bio instituacija. Kada je nedelja, posle ručka cela porodica dolazi na igralište“, prisetio se srećnih vremena legendarni doktor Mika.
Kažu Gročani da su kafane klubova kojima su gostovali voleli da ih vide, jer je samo njihova poseta bila dovoljna da gazda zaradi, što dovoljno govori o tome koliko je navijača bilo.
Posle lepog i srećom perioda, usledile su i neke mračnije godine u kojima nije bilo lako održati klub, ali Dunavac je i tada opstao zahvaljujući igračima.
„Nesrećne devedesete su finansijski pokosile sve slojeve društva, ali i sportske klubove kao i Dunavac. Od neminovnog gašenja i propadanja Dunavac su spasila njegova deca, neretko davajući novac za potrebe kluba i igrajući potpuno besplatno. Mnogo puta nije bilo vode, struje. Preko zime kada se završi trening, igrači su se kupali u buretu sa polu-zaleđenom vodom. Zahvaljujući ljubavi i entuzijazmu Nermina Ćatibušića Ćate, Gorana Tomića, Zdravka Vojinovića, Vladana Mamića, Milorada Milojevića, Žarka Nikolića, Nebojše Jovanović“, priča za Sputnjik Dejan Ranković, fudbaler te generacije koji je zajedno sa pomenutim igračima činio sve što je mogao da Dunavac opstane.
Danas je Dunavac klub koji se takmiči u Prvoj Beogradskoj ligi, u grupi C. Ove godine cilj kluba jeste da bude u gornjem delu tabele. Nadaju se iz kluba da Dunavac može i do drugog mesta koje obezbeđuje baraž kroz koji može da se ide direktno u Zonu.
© Sputnik / Tamara RankovićDunavac Grocka
Dunavac Grocka - Sputnik Srbija, 1920, 06.01.2024
Dunavac Grocka
Aleksandar Mitrović - Sputnik Srbija, 1920, 06.01.2024
SPORT
Otac Aleksandra Mitrovića za Sputnjik: „Bilo je teško, moj sin je rođeni pobednik“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala