- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Šta (ni)su dogovorili Si i Bajden? /video/

© AP Photo / Doug MillsPredsednici SAD i Kine, Džozef Bajden i Si Đinping
Predsednici SAD i Kine, Džozef Bajden i Si Đinping - Sputnik Srbija, 1920, 10.12.2023
Pratite nas
Gavin Njusom, guverner Kalifornije, posetio je Kinu nekoliko nedelja pre dolaska Si Đinpinga u San Francisko. Što se protokola tiče, koji je kineskoj diplomatiji veoma važan, gostu iz SAD dat je veći značaj od uobičajenog, poslednjeg dana je razgovarao i sa predsednikom Kine.
Na „prvu loptu“, sam po sebi nameće se zaključak kako je „američki demokrata“ bio u misiji pripreme sastanka dva predsednika. Međutim, sudeći prema svemu viđenom u San Francisku i analizirajući potonja saopštenja obe strane prethodnih nedelja, izgleda kako je taj sastanak dva predsednika ipak završen neuspešno. Da li je onda i Njusom badava putovao u Kinu?

Susret ispod očekivanja

Istina, dogovoren je zajednički rad na čitavom nizu stvari, među kojima su i održavanje komunikacije vojnih rukovodstava i pokretanje bilateralnih razgovora o upotrebi veštačke inteligencije, ali je sve to od daleko manje od očekivanog.
Sa jedne strane, sudeći po delovanju šefa Stejt departmenta, u SAD bi želeli deeskalaciju napetosti u odnosima sa Kinom, ponajpre zbog toga što Vašington danas ima dva daleko krupnija spoljnopolitička pitanja na dnevnom redu: Ukrajinu i Bliski istok.
Sa druge strane, sudeći po nastupu Si Đinpinga, Kinezima i dalje nije baš sasvim jasno šta uopšte ta deeskalacija napetosti znači!?
Logično, pošto niti su oni odgovorni za nastanak napetosti i njihovu eskalaciju, niti vide šta bi sada dobili dozvoljavanjem Amerikancima da uređuju Ukrajinu i Bliski istok po svojim standardima i zadovoljavajući isključivo svoje geopolitičke interese. Znači li to da će, kada SAD „završe posao“ u Ukrajini i na Bliskom istoku opet nastati period eskalacije napetosti u odnosima sa Kinom!?

Dve opcije

Prema mišljenju kineskog predsednika, postoje dve opcije za dalje uređenje odnosa između Kine i SAD.
Prva opcija je jačanje saradnje u cilju promovisanja globalne bezbednosti i prosperiteta.
Druga opcija je da se obe strane drže „principa nultog zbira“ i kreću ka neminovnim rivalstvima i konfrontacijama.
On je još dodao: „Nerealno je da jedna strana preuređuje drugu, a rivalstva i konfrontacije imaju strašne posledice za obe strane. Svet u celini dovoljno je veliki da uspeju obe strane.“
Iz ovoga se može zaključiti da su Kinezi spremni na deeskalaciju napetosti, ali da to vide kao dugoročno rešenje i uz podrazumevajući američki pristanak da ih tretira kao ravnopravnog partnera. Takav tretman njima bi bio garancija da SAD više neće (zlo)upotrebljavati tajvansko pitanje, odnosno da će politika Pekinga „jedna zemlja dva sistema“ dobiti novi legitimitet u zapadnom delu međunarodne zajednice.
I tu su se, po svoj prilici, dalji razgovori sa Bajdenom i njegovom administracijom zakomplikovali. Nema apsolutno niti jedne naznake nakon susreta u San Francisku da su SAD spremne na ove kineske uslove. Možda je upravo zbog toga i poslednji susret dvojice šefova dve najmoćnije države na svetu trajao dvostruko kraće nego prethodni, održan na Baliju novembra 2022. godine.

Kako dalje?

Izgleda da je još odavno sve rečeno, znaju se do detalja međusobne pozicije, niko tu nikoga ne može iznenaditi u političkom smislu. I izgleda da saglasnosti oko onih najvažnijih stvari, koje se tiču uspostavljanja novog međunarodnog poretka i globalnog upravljanja jednostavno nema.
Uprkos relativno čestim susretima dva lidera i višesatnim razgovorima. Da bi „preživela“ kakva – takva komunikacija i kako se ne bi nepovratno „prelazile crvene linije“ nastavljaju se formati poput održavanja komunikacije između vojnih rukovodstava ili se osmišljavaju novi kao što su bilateralni razgovori o upotrebi veštačke inteligencije. U međuvremenu, nepoverenje između dve strane nastaviće da raste, sporije ili brže sasvim je svejedno.
Osim ukoliko „Njusomove misije“ ne donesu neki „opipljiviji rezultat“. Jer, izgleda i da njegov odlazak u Peking nema veze sa Bajdenom, već sa Si Đinpingom. On je, naime, treći kalifornijski guverner u nizu koji u kontinuitetu širi saradnju sa Kinom. Ova saradnja već je rezultirala zajedničkim projektima razvoja industrije električnih automobila i ispunjavanja ciljeva „zelene agende“ (u Kaliforniji je locirana najveća fabrika autobusa na električnim pogon u SAD, čiji vlasnik je kineska kompanija BYD).
Poruka zvaničnog Pekinga je nedvosmislena: ako se već ne možemo dogovoriti sa Belom kućom, možeto to činiti sa rukovodećim ljudima i američkim saveznim državama koji su za to spremni!
Za Kineze, koji nikuda ne žure, to može predstavljati put za dugoročnu deeskalaciju napetosti sa SAD. Isto kao što im može predstavljati put za jačanje uticaja u SAD.
Međutim, ostaje otvoreno šta će i kako će Bela kuća kada se razmišlja o odnosima sa Kinom? I danas i u budućnosti. Dalje indukovanje napetosti i nepostojanje dogovora oko stvari strateškog karaktera može celom svetu doneti nove eskalacije.
A tu onda ni Njusomova diplomatija neće biti od prevelike koristi…
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala