Njegoševska borba: Poziv na aktivan otpor i na beskompromisno odbacivanje zla
14:18 06.11.2023 (Osveženo: 14:20 06.11.2023)
© Sputnik / Boban Novović
Pratite nas
Književnik Milutin Mićović je, povodom trinaeste po redu manifestacije Dani Njegoševi, predstavio danas, u najkraćim potezima, tek objavljeni zbornik radova Književnog društva „Njegoš“.
Dani Njegoševi počeće 10. novembra književnom večeri na Cetinju, dan kasnije na okruglom stolu u Podgorici govoriće se o crnogorskim podjelama, a 12. novembra održaće se Velika Skupština uoči Njegoševog dana u Parohijskom domu u Nikšiću.
„To je istovremeno i zahvalan i nezahvalan zadatak. S jedne strane, imalo bi se o čemu govoriti, budući da ovaj Zbornik osvjetljava ličnost i djelo vladike i pjesnika Petra II Petrovića Njegoša kroz naučne radove, ali i neke druge priloge eminetnih naučnika, književnika i teologa, ne samo u interdisciplinarnom, nego i u internacionalnom rasponu. S druge strane, zadatak nimalo zahvalan u pogledu nemogućnosti da se svakom pojedinačnom dijelu ovog zbornika ukaže dužna pažnja. Zbornik donosi referate sa prošlogodišnjeg okruglog stola, koji se negdje u ove dane održao u Nikšiću pod nazivom „Smisao borbe u Njegoševom djelu“. Tome su pridruženi i odabrani radovi iz nekoliko prethodnih godine. Na taj način dobili smo četiri tematske cjeline“, poručio je Mićović.
Manifestacija Dani Njegoševi
© Sputnik / Boban Novović
Prvi dio, na stotinak strana, donosi radove jedanaest učesnika prošlogodišnjeg okruglog stola „Smisao borbe u Njegoševom djelu“. Autori su, bez izuzetka, reprezentativna imena: Duško Babić, Miro Vuksanović, Budimir Dubak, Predrag Živković, Časlav Koprivica, Višnja Kosović, Dušan Krcunović, Veselin Matović, Radmilo Marojević, Drago Perović i Radoje Femić.
„Ovi književnici i naučnici pokazali su da je zaista bilo relevantno etabliranje problema: smisla i značenja „borbe“ u Njegoševom djelu. Neki su zadatoj problematici pristupali iz konteksta istorije, drugi iz filozofsko-religijskih uglova, treći iz ugla Njegoševih prosvjetiteljskih i emancipatorskih nazora, četvrti iz konteksta lingvističkih i književno-kulturoloških ispitivanja. Takva raznovrsnost u pristupu samo je pokazala koliko je smisao ili motiv borbe u Njegoševom djelu polivalentan prostor, koji zahvata sve od ljudske nutrine do kosmičke cjeline.“
„Ako bih se uopšte usudio da rasuđivanja ovih jedanaest važnih doprinosa njegošologiji svedem na neki osnovni zaključak, onda bih rekao da smisao borbe u Njegoševom djelu ne možemo odgonetnuti nikada do kraja, ali uvijek možemo prepoznati da Njegoševa i njegoševska borba jeste poziv na aktivan otpor i na beskompromisno odbacivanje zla. Zlo je jednako opasno kad dejstvuje i u mikro i u makrokosmosu, kad dejstvuje i u svome, i u tuđinu: „Krst nositi nama je suđeno,/ strašne borbe sa svojim i s tuđinom“, kaže Njegoš u Gorskom vijencu“, podseća Mićović.
U Njegoševom doživljaju svijeta ne postoji „manje“ ili „veće“ zlo, ono je jednako opasno bez obzira na njegovu manifestaciju i količinu, kaže Mićović.
“Stoga, važno je napomenuti, a to pokazuju i neki autori iz ovog zbornika, da se smisao borbe u Njegoševom djelu može razumijevati i kao svojevrsni nagon, odnosno kao samo-istrajavanje u Dobru. Nije ni to mala borba. Osim što se čovjek mora boriti da pobijedi zlo u sebi, on se, ponekad, mora rvati sa sobom kako bi sačuvao dobro u sebi. Pjesnik Miodrag Pavlović u jednoj pjesmi cinično se pita: „Može li se biti dobar, a da se sebi ne naškodi“. Njegoš u tom smislu ne pravi kompromise: „Neka bude borba neprestana, neka bude što biti ne može“, u ovim stihovima Andrić prepoznaje „strašnu lozinku“, ali, kako zaključuje, „bez tog samoubilačkog apsurda“, bez tog „pozitivnog nihilizma“, „ne bi bila moguća ni akcija, ni misao o akciji protiv zla“. Otuda se povratak Andrićevom eseju o Njegošu izvršio u nekoliko radova iz ovog Zbornika“, poručuje Mićović.
Drugi dio Zbornika svjedoči o naporima Književnog društva „Njegoš“ da se značaj Njegoševog djela valorizuje i kroz prevode na strane jezike. Konkretnije, riječ je o prevodima Luče mikrokozma na ruski i rumunski jezik. Ti su poslovi obavljeni u saradnji sa relevantnim stručnjacima i prevodiocima. Ovaj dio sadrži i dio Bilježnice, i to u vezi sa njenim prevodom na ruski jezik. Najzad, u drugoj cjelini posvetio se prostor Njegoševom proznom i memoarskom radu.
„Treći dio Zbornika predstavlja svojevrsno odavanje pošte blaženopočivšem mitropolitu Amfilohiju, i kao učesniku manifestacije Dani Njegoševi, i kao eminentnom sljedbeniku i tumaču Njegoševog bogosaznajnog i bogotražiteljskog puta.
Četvrti dio donosi nekolika teksta Matije Bana, susreti sa Njegošem, 1848‒1851, koje je priredio prof. dr Goran Maksimović.
Kroz četiri poglavlja dobili smo jednu raznovrsnu, temeljnu, integralnu sliku Njegoševog stvaralaštva, koja nas čini još bližim Njegošu, nego što smo to juče bili“, poručuje Mićović.
Hrist je u Njegoševim djelima prisutan i tamo gdje ga jasno ne vidimo
Na kraju, kaže Mićović, spomenuo bih nešto što opravdano stoji na samom početku ovog zbornika, a to je slovo Njegovog visokopreosveštenstva mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija.
„Naslov uvodnika glasi: Njegoš je imao iskustvo neba, a posebno bih apostrofirao opravdani prigovor koji mitropolit Joanikije u toj prigodnoj besjedi upućuje kritičarima koji su znali ustvrditi da je Njegoš u svojim djelima ostavio malo prostora za Hrista. Formalno gledano, takva ocjena nekih kritičara možda ima utemljenja, ali, kako pokazuje naš visokopreosvećeni Mitropolit, navodeći više mjesta iz Njegoševih djela, Hrist je u Njegoševim djelima prisutan i tamo gdje ga formalno gledano ne vidimo jasno.“
