- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Tajne ruskog dvora: Od trpeze obasjane „belim zlatom“, do života između mačaka i pasa /video/

© Sputnik / Alekseй DaničevZimski dvorac
Zimski dvorac - Sputnik Srbija, 1920, 29.10.2023
Pratite nas
Život na ruskom dvoru krio je mnoge tajne, koje i danas bude radoznalost i laika, i stručnjaka. Kako je izgledala svakodnevica vladara koji su uticali na tok istorije? Kako su izgledale šoljice iz kojih su pili čaj, šta je krasilo tanjire iz koji su jeli poslastice? Koji su psi sedeli uz carski tron i kakvim su se igračkama igrala deca imperatora?
Neke od odgovora na ova pitanja nude nam dve reprezentativne izložbe u Narodnom muzeju u Beogradu koje traju do 24. novembra - „Carski porcelan" i „Nevidljiva umetnost", koje predstavljaju kolekcije čuvenog Ermitaža.

Trpeza obasjana „belim zlatom"

Unikatna kolekcija carskog porcelana, koja je izložena u Narodnom muzeju, proizvedena je u Imperatorskoj fabrici porcelana u Sankt Peterburgu. Reč je o najstarijoj fabrici te vrste u Rusiji, koja je osnovana još u vreme vladavine carice Jelisavete Petrovne, sredinom 18. veka.
„Do poslednjeg ruskog imperatora, Nikolaja Drugog, ta fabrika je radila isključivo za porodicu Romanovih. Upravo zbog toga predmeti od porcelana, takozvanog 'belog zlata', odražavaju lični ukus imperatora, kao i sve ono što se događalo u državi. Porcelan se koristio na carskom dvoru, ali je bio i obavezan diplomatski dar. I, naravno, svi umetnički stilovi i pravci, počev od rokokoa, sve do moderne, uticali su na izgled predmeta izrađenih od porcelana“, kaže u razgovoru za Sputnjik autorka izložbe, kustoskinja Ermitaža Irina Bagdasareva.
Na izložbi su hronološki prikazani svi periodi proizvodnje carskog porcelana, od Jelisavete Petrovne do Nikolaja Drugog.
„Recimo, 18. vek i epoha Jelisavete Petrovne predstavljeni su servisima koje je osmislio i napravio još Dmitrij Ivanovič Vinogradov, rodonačelnik našeg, ruskog porcelana. Njegovo ime je važno i za celu Evropu, jer je on prvi napisao teorijski rad o tome kako i od čega se pravi porcelan. Znamo da je do tada izrada porcelana bila tajna, počev od Istoka. A potom je otkriven u Evropi početkom 18. veka, u manufakturi u Majsenu“, navodi Irina Bagdasareva.
Glavni eksponat izložbe je kompleks takozvanog Ruskog servisa, koji predstavlja rekonstrukciju svečane trpeze iz perioda imperatora Aleksandra Prvog, napravljenog za Zimski dvorac.
„Mnogo je specijalnih efekata oko tog stola. Jedan od njih je to što se sto dugačak sedam metara vizuelno pretvara u sto dužine 14 metara, zahvaljujući ogledalu. Ruski servis se ne zove tako samo zbog toga što je svojevremeno napravljen u Rusiji i Sankt Peterburgu, nego i zato što su na njegovim tanjirima za dezert predstavljeni narodi koji su naseljavali imperatorsku Rusiju početkom 19. veka. To je važan etnografski materijal. Predstavljeni su, takođe, trgovci i zanatlije, koji su se u to vreme mogli videti na glavnoj ulici Sankt Peterburga, na Nevskom prospektu. I to je već istorijski materijal ne samo za istraživače porcelana, nego i za etnografe, istoričare, kulturologe“, naglašava Irina Bagdasareva.
© Sputnik / Lola ĐorđevićIzložba "Carski porcelan" u Velikoj galeriji Narodnog muzeja Srbije donosi duh carske Rusije, kroz porcelan i slike
Izložba Carski porcelan u Velikoj galeriji Narodnog muzeja Srbije donosi duh carske Rusije, kroz porcelan i slike  - Sputnik Srbija, 1920, 27.10.2023
Izložba "Carski porcelan" u Velikoj galeriji Narodnog muzeja Srbije donosi duh carske Rusije, kroz porcelan i slike
Sva dela na ovoj izložbi su rekonstrukcije istorijskih originala, a naša sagovornica objašnjava da i te replike mogu biti raznih vrsta.

„Ima direktnih replika, koje do sitnih detalja ponavljaju oblik, plastični i slikarski dekor, ornament. Ima, međutim, i dela koja su stvorena na osnovu motiva određenih servisa. To je, takođe, prihvatljivo, jer znamo da savremeni umetnici, u 21. veku, imaju jaku autorsku žicu i ne žele prosto da kopiraju - to im nije interesantno i kreativno“, objašnjava Irina Bagdasareva.

Život u porcelanskom gradu

Nasuprot tome, u 18. i početkom 19. veka umetnici i skulptori koji su se bavili proizvodnjom porcelana živeli su u malom naselju, takozvanom porcelanskom gradu i od malih nogu su znali da će jednog dana raditi isto ono što rade i njihovi roditelji.
„Od pete godine dečaci i devojčice su počinjali da se obučavaju u školi pri Imperatorskoj fabrici porcelana. To je bio ceo njihov svet - fabrika porcelana i njihova kućica pored fabrike. A učitelji su ih već tada dalje usmeravali na osnovu sposobnosti, pa je tako jedan dečak dobro crtao cveće, drugi konje, treći je dobro vajao. Onda su odlazili kod majstora na dalju obuku. U to vreme ni umetniku, ni skulptoru nije padalo na pamet da stvaraju nešto unikatno“, navodi autorka izložbe.

Proširivanje granica mogućeg

Druga postavka, „Nevidljiva umetnost – proširivanje granica mogućeg“, po mnogo čemu je, kako napominje njen autor, kustos Igor Malkijel, revolucionarna i jedinstvena, a pre svega po tome što je na potpuno novi način prilagođena potrebama ljudi sa slabim vidom i sluhom i drugim smetnjama.
Autori postavke su na tome radili veoma dugo i osmišljavali njen koncept u saradnji sa psiholozima i raznim stručnim organizacijama. Svi eksponati mogu da se opipaju, bilo da je reč o vernim replikama tepiha, ukrasnih figura ili igračaka, bilo o reljefnim otiscima fresaka i slika. Sve eksponate prate i natpisi na Brajevom pismu, kao i zvučni zapisi i specijalne animacije.
„Takve postavke nema nigde u svetu, zaista. Čak ni u Ermitažu koji ju je osmislio. U Beogradu je prvi put, ali i u svetu nema tako velike inkluzivne izložbe, s takvim efektima“, naglašava Malkijel.
Prvi deo postavke je posvećen arheologiji i predstavlja dva arheološka lokaliteta na teritoriji Rusije. To su kurgani iz Pazirika, u planinskom Altaju i arheološke iskopine drevnog grada Pendžikenta.
„Pazirik je predstavljen najstarijim tepisima na svetu, koji su izatkani ručno. Mi slabovidim ljudima prikazujemo razliku između čupavih i filcanih tepiha, čije su replike takođe izložene. Drugi deo te izložbe su arheološke iskopine grada Pendžikent. Ja sam tamo radio više od 30 godina, i u svečanim salama tih objekata bile su slike koje prikazuju podvige iranskog junaka Rustema. Kao konkretan siže smo uzeli bitku Amazonki, to je uslovni naziv, jer prikazuje ranjenu Amazonku koju nose u nosilima, a u donjem nivou slike su sižei koje smo želeli da prikažemo u formi srednjovekovnih stripova. To su basne Ezopa, indijske parabole. Napravili smo pet takvih parabola i oživeli ih kroz jednostavne animacije“, navodi naš sagovornik.

Od hrtova do buldoga – kako su vladari ličili na svoje pse

Drugi deo izložbe je, kako napominje Malkijel, svojevrsna zahvalnost psima koji su čovekovi prijatelji i vodiči.
„Taj deo postavke čini10 eksponata, koji su predstavljeni po hronologiji, od petog veka pre naše ere do 21. veka. Psi u raznim varijantama. Treba reći da su naši imperatori živeli među mačkama i psima. Mnogi znaju da u podrumima Ermitaža žive mačke, još od vremena kada je dvorac građen, i da te mačke čuvaju muzej od miševa. One su dovožene iz Tatarstana. Tamo se verovalo da su mačke zle. U gornjem delu, pod krovom Zimskog dvorca, bio je prostor za pse, tu su ih lečili. Tako su carevi živeli između mačaka i pasa. Možemo da odredimo naše imperatore prema onim psima koje su voleli. To su bili ili hrtovi, ili špicevi, ili francuski buldozi. Na primer, muža Marije Fjodorovne, Aleksandra Trećeg, ruskog imperatora, zvali su u detinjstvu Buldog, jer je veoma ličio na tu rasu psa. I ponekad upoređuju imperatore s onim životinjama koje su oni voleli“, navodi Igor Malkijel.
© Sputnik / Lola Đorđević "Nevidljiva umetnost" u okviru manifestacije "Dani Ermitaža u Srbiji
 Nevidljiva umetnost u okviru manifestacije Dani Ermitaža u Srbiji - Sputnik Srbija, 1920, 27.10.2023
"Nevidljiva umetnost" u okviru manifestacije "Dani Ermitaža u Srbiji
Jedan od eksponata na izložbi je i replika igračke carevića Alekseja Romanova, koja je pronađena u Aleksandrovskom dvorcu.
„Ona je zaista bila jedinstvena, zbog načina na koji je napravljena. Kao prvo, najverovatnije je pripadala sinu Nikolaja Drugog. Napravila ju je Nemica Margaret Fajf u fabrici u Nemačkoj. To je bila izuzetna žena koja je u detinjstvu obolela od poliomijelita i bila je delimično paralizovana, vozili su je u kolicima. Samo joj je jedna ruka bila funkcionalna. Pritom je uspela da kreira i šije te igračke. I one su praktično bile na svim carskim dvorovima, imale su jedinstveni kvalitet, i toliko su podsećale na prave životinje, da su neki više voleli da imaju plišanu igračku nego živog psa“, navodi Igor Malkijel.
Naši sagovornici sa zadovoljstvom konstatuju da je interesovanje publike za obe izložbe u Narodnom muzeju izuzetno, te da to daje podsticaj za nastavljanje saradnje Ermitaža, ali i drugih ustanova kulture iz Rusije s kolegama iz Srbije.
Pored izložbi u Narodnom muzeju, u okviru manifestacije „Dani Ermitaža" od 24. do 29. oktobra u Beogradu je gostovala i trupa Baleta Jakobson iz Sankt Peterburga, a organizovana su i brojna predavanja, majstorske radionice, filmske projekcije i okrugli stolovi.
Više o unikatnoj kolekciji carskog porcelana, koja je izložena u Narodnom muzeju saznajte u emisiji "Moj pogled na Rusiju"
Izložba Carski porcelan u Velikoj galeriji Narodnog muzeja Srbije  - Sputnik Srbija, 1920, 24.10.2023
KULTURA
Opipljivi sjaj Ermitaža u Beogradu /foto/
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala