- Sputnik Srbija, 1920
NAUKA I TEHNOLOGIJA

Misteriozni biološki fenomen: Zbog čega mnogi sisari „sijaju“ pod UV svetlom

Mačka - Sputnik Srbija, 1920, 16.10.2023
Pratite nas
Poznato je da nekoliko sisara "sija" pod ultraljubičastim (UV) svetlom, ali su naučnici tek sada shvatili koliko je ta pojava raširena. Prema najnovijem istraživanju ovaj fenomen, poznat kao fluorescencija, izuzetno je čest pa je gotovo svaki od sisara koje su naučnici proučavali manifestovao neki oblik fluorescencije.
Naučnici su detaljno ispitali taj “sjaj” kako bi utvrdili da li se zaista radi o fluorescenciji, kao i da li je fluorescencija zabeležena u muzejskim primercima prirodna ili je uzrokovana nekim hemikalijama. Takođe su istraživali vezu između vrste i stepena fluorescencije i načina života, kako bi videli da li je ova “sposobnost” od koristi.

Noćna svetla

Posetiocima noćnih klubova je od ranije poznato da bela odeća ili džin-tonik svetle plavom bojom pod UV svetlom. Ovo je dobar primer fluorescencije — kada energiju iz UV svetla, elektromagnetskog zračenja koje ljudi ne vide, apsorbuju određene hemikalije.
Te hemikalije zatim emituju vidljivu svetlost, odnosno elektromagnetsko zračenje niže energije. U slučaju džin-tonika, to se događa zbog molekula kinina u toniku. U slučaju životinja, do toga dolazi zbog proteina ili pigmenata u njihovim ljuskama, koži ili krznu, piše Lajv Sajens.
Fluorescencija je prilično česta među životinjama; nalazimo je kod ptica, reptila, vodozemaca, riba, korala, mekušaca i slično. Znamo da ljudske kosti, zubi i nokti sjaje pod UV svetlom.

Biološki fenomen

Proučavajući ovu pojavu, naučnici su prikupili očuvane i smrznute primerke iz muzeja i parkova divljih životinja. Pronašli su jasne dokaze fluorescencije u belom krznu, bodljama, pa čak i na koži i noktima koala, tasmanijskih đavola, kratkokljunih ježeva, mačaka i drugih sisara.
Osobinu fluorescencije su imali i sveže dobijeni i hemijski netretirani muzejski primerci, što znači da ovaj sjaj nisu uzrokovale hemikalije za konzerviranje poput boraksa ili arsenika i da se zapravo radi o biološkom fenomenu.
Zatim su posmatrali da li je fluorescencija češća kod noćnih vrsta. I da, noćni sisari su bili više fluorescentni, dok su vodene vrste bile manje fluorescentne od onih koje žive na drveću ili kopnu. Naučnici su stoga zaključili da je fluorescencija vrlo česta kod sisara, a ostaje samo da se otkrije koja je korist od takvog “sjaja” u procesu evolucije.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala