- Sputnik Srbija, 1920
NAUKA I TEHNOLOGIJA

Tajna alpskih borova: Prete li nam totalni nestanak struje i kolaps satelita

CC0 / rawpixel.com / Te / Solarna oluja
Solarna oluja - Sputnik Srbija, 1920, 10.10.2023
Pratite nas
Zemlja je pretrpela najjaču solarnu oluju u istoriji pre skoro 15.000 godina: „Ne znamo kakve bi bile posledice u današnjem svetu“
Drevna stabla otkrivaju Zemljin susret sa kolosalnom solarnom olujom pre 14.300 godina, ostavljajući naučnicima mnoga pitanja o mogućim posledicama ako se slučajno dogodi u današnje vreme.
Zapanjujuće novo otkriće iz analize alpskog drveća sugeriše da je Zemlja pretrpela najveću solarnu oluju pre oko 14.300 godina. Iako se ne zna kakav bi uticaj takva solarna oluja imala na današnji svet, ona svakako ima potencijal da izazove višemesečni nestanak struje i uništi sve satelite u Zemljinoj orbiti.

Šta su pokazali „Događaji Mijake“

Fusa Mijake, istraživač sa Univerziteta Nagoja u Japanu, napravio je revolucionarno otkriće još 2012. godine. U to vreme je pronašao dokaze o snažnim solarnim bakljama, poznatim kao solarne oluje, unutar stabala drveća. Ove baklje, koje su se dešavale tokom vekova, ostavile su trag podizanjem nivoa radioaktivnog ugljenika u drveću.
Ovi isti fenomeni, koji se sada nazivaju Događajima Mijake, od tada su identifikovani u najmanje devet navrata.
Nedavno je tim naučnika, predvođen Timom Hitonom sa Univerziteta Lidz u Velikoj Britaniji, otkrio dokaze o najvećoj solarnoj oluji u istoriji. Ovaj izuzetan događaj, skoro duplo jači od najznačajnijeg događaja u Mijakeu, ostavio je trag u borovim stablima južnih francuskih Alpa. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu „Philosophical Transactions of the Roial Societi A“.

Kakve bi bile posledice ako bi se oluja dogodila danas?

Ne razumemo u potpunosti kakve bi bile posledice slične oluje u današnjem svetu, naglašava Hiton. Spekulacije se kreću od globalnih jednomesečnih nestanaka struje do trajnog oštećenja satelitskih solarnih panela.
Obim poremećaja ostaje neizvestan zbog inherentne nepredvidivosti takvog događaja.
Naučnici su pažljivo ispitali 140 stabala na obalama reke Durans u Provansi. Erozija je razotkrila ova stabla, omogućavajući timu da otkrije povišene nivoe ugljenika-14, izotopa ugljenika proizvedenog od čestica visoke energije koje se sudaraju sa Zemljinom atmosferom.
Analizirajući godine drveća i konstruišući vremensku liniju za postojanje svakog drveta, naučnici su datirali veliko povećanje ugljenika-14 do pre 14.300 godina. Taj skok je bio u korelaciji sa povišenim nivoima berilijuma koji se nalazi u grenlandskim ledenim jezgrima, koji se proizvode slično ugljeniku-14.

Šta podstiče moćne solarne oluje

Zanimljivo je da ne postoji istorijsko merilo za procenu veličine ove drevne solarne oluje. Čak i najbolje dokumentovana solarna oluja, Karingtonov događaj iz 1859. godine, bledi u poređenju sa događajem u Mijakeu, ne ostavljajući nikakav trag u radio-karbonskom zapisu.
Tokom proteklih 15.000 godina, deset događaja u Mijakeu izašlo je na videlo, što ukazuje na sporadične pojave. Međutim, njihov obrazac i predvidljivost ostaju neuhvatljivi. Osim toga, ostaje nejasno šta podstiče tako moćne solarne oluje.
Radiokarbonski skok takođe ne nudi uvid u druga ponašanja solarne oluje, kao što su visokoenergetski gama zraci ili izbacivanje plazme. Ove pojave su rezultat različitih solarnih aktivnosti koje nisu povezane sa proizvodnjom radioaktivnog ugljenika.
Da bi se steklo sveobuhvatno razumevanje ovakvih događaja, potrebna su dodatna merenja i istraživanja.
„Ovo je možda najznačajnija solarna oluja koju smo otkrili u prošlosti, ali naše istraživanje je tek počelo“, kaže Raimund Muheler sa Univerziteta Lund u Švedskoj, koji nije bio uključen u istraživanje, preneo je „Nju Sajentist“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala