- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Poslednji tragovi života sa slobode: Fotografije Gavrila Principa i Mladobosanaca uoči zatvora

© Foto : Sputnjiku ustupio Miloš VojinovićTrifko Grabež, Đuro Šarac i Gavrilo Princip na Kalemegdanu, maj 1914
Trifko Grabež, Đuro Šarac i Gavrilo Princip na Kalemegdanu, maj 1914 - Sputnik Srbija, 1920, 22.06.2023
Pratite nas
Fotografije Sarajevskog atentata, Mlade Bosne, Sarajeva 28. juna, Franca Ferdinanda uoči Vidovdana prvi put će biti izložene na postavci „Gavrilo Princip i Mlada Bosna – fotografije“, na Vidovdan, 28. juna, u galeriji izdavačke kuće „Prometej“.
Ova jedinstvena izložba nastala je kao rezultat opsežnog istraživanja istoričara Miloša Vojinovića koji je, radeći na temi „Političke ideje Mlade Bosne“ po knjigama i arhivima nalazio fotografije Gavrila Principa, Mlade Bosne i Sarajevskog atentata, počeo da ih sakuplja, da bi početkom ove godine počeo da ih istražuje kao zaseban istorijski izvor.
Blizu 200 fotografija, koje je Vojinović pronašao u Arhivu Srbije i Arhivu SANU, Narodnoj biblioteci Srbije, Arhivu grada Sarajeva, Istorijskom muzeju Bosne i Hercegovine, Arhivu BiH i Nacionalnoj biblioteci BiH koja čuva i najbogatiji album pod nazivom „Vidovdanski atentat - 28. jun u Sarajevu“, biće predstavljeno u „Prometevoj“ galeriji.
„Nije mi poznato da je ikada realizovana izložba ovog tipa. Fotografije Sarajevskog atentata, Mlade Bosne, Sarajeva 28. juna, Franca Ferdinanda uoči Vidovdana nikada nisu bile izložene. Bilo je izložbi posvećenih Mladoj Bosni, ali da fotografiju stavimo u centar pažnje, to se nije događalo“, kaže Vojinović za Sputnjik.

Fotografije sa slobode

Ove fotografije su, prema njegovim rečima, značajne jer dopunjuju znanje o 28. junu 1914. na sveobuhvatan način, osvetljavaju pojedine nedoumice i daju odgovore na neka pitanja koja su mučila istoričare.
Najvažnije fotografije koje će posetioci videti, naglašava Vojinović, jesu „fotografije sa slobode“ nastale pre Sarajevskog atentata:
„Na njima su Gavrilo Princip i drugu Mladobosanci mogli da izaberu sami kako će biti prikazani, kako ćemo ih mi danas videti i zapamtiti. Sva tri ključna zaverenika, tri đaka – Gavrilo Princip, Trifko Grabež i Nedeljko Čabrinović, nakon što su odlučili da pokušaju da ubiju Franca Ferdinanda, odlučuju i da se fotografišu. To je bilo kao ostavljanje traga o sebi. Princip i Grabež se fotografišu na Kalemegdanu, u maju 1914, a Čabrinović je odlučio da se fotografiše na jutro samog dana atentata. Ušao je sa jednim prijateljem u fotografski studio u Sarajevu i napravio poslednji trag svog života sa slobode. Nema plana bekstva. Znali su da će biti uhvaćeni“.
Tu vidimo, primećuje naš sagovornik, pokušaj samooblikovanja jedne grupe mladih intelektualaca:
„Vole da se fotografišu u odelima, sa šeširom i knjigama u rukama. Vladimir Gaćinović je napravio jedan, modernim rečnikom rečeno, fotošuting gde je fotografisan sa prstom na čelu iz različitih uglova, kao zamišljeni intelektualac. Oni su pokušavali da koriste fotografiju da se prikažu u određenom svetlu. Onoga trenutka kada su uhapšeni, oni gube mogućnost da utiču na to kako će biti prikazani i postaju objekat policije i drugih organa Austrougarske koji odlučuju kako će biti prikazani“.

Intelektualci željni slobode

Vojinović je u „fotografije sa slobode“ uvrstio jednu koja je nastala 1920. kada je rat završen i glavni zaverenici više nisu živi, ali ta fotografija je, smatra, snažno svedočanstvo kako su Mladobosanci sebe videli i kako su ih videli savremenici:
„Kada su njihovi posmrtni ostaci prebačeni iz Terezina (Čehoslovačka), u Sarajevo, na železničkoj stanici jedan od viđenijih Srba Vasilj Grđić održao je govor. Iza njega vidimo nacrtanog Gavrila Principa, sedi sa knjigom. Rekao bih da fotografije sa slobode potvrđuju Mladu Bosnu kao grupu koja je oblikovana činjenicom da su bili prva generacija seljačkih sinova, deca uglavnom nepismenih ljudi, kmetova. Oni odlaze u škole i školovanje im otvara svet mogućnosti i ideja koji u velikoj meri odskače od onoga što vide u Bosni i Hercegovini. U jednom tekstu Dimitrije Mitrinović, veoma važan ideolog Mlade Bosne, kaže – 'U ovoj okupacionoj oblasti, koju zovu habzburška Bosna, mi smo moderni, mi koji želimo da imamo vlast koja predstavlja narod, mi koji želimo slobodu'. Princip je još kao veoma mlad slikan sa knjigom i fotografije su bile način da se predstave kao intelektualci, kao generacija koja donosi rešenja koja su našla u knjigama“.
Vasilj Grđić drži govor, iza njega vidimo nacrtanog Gavrila Principa, Sarajevo,1920.
Vasilj Grđić - Sputnik Srbija, 1920, 22.06.2023
Vasilj Grđić drži govor, iza njega vidimo nacrtanog Gavrila Principa, Sarajevo,1920.

Fotografija kao deo psihičke torture

Za Vojinovića najveće otkriće je serija od desetak fotografija nastala 2. jula 1914. u vojnom zatvoru, kada i jedna od najpoznatijih fotografija Gavrila Principa - ona na kojoj gleda direktno u kameru, sa ispruženim rukama i savijenim prstima vidno izmučen i uplašen.
„Na izložbi je, pored ove, još desetak fotografija nastalih istog dana i njihova priča je veoma interesantna. Do tog trenutka austrougarska policija nije imala mnogo uspeha u otkrivanju porekla zavere. Njihove istražne metode, veoma nasilne, nisu dale rezultata i jedan od policijskih službenika Viktor Ivasjuk došao je na ideju da fotografiše još jednom zaverenike i da im tom prilikom saopšti lažnu vest - da su počela streljanja stotine nedužnih ljudi zato što niko nije hteo da otkrije kako je tekao proces pravljenja zavere. Uradio je to nadajući se da će neko popustiti. Tako je i bilo. Tek nakon toga je jedan od uhapšenih odlučio da prizna šta se desilo. Fotografije prikazuju desetak zaverenika sa uplašenim izrazom lica, jer su oni u tom trenutku bili suočeni sa dilemom da li da ostanu dosledni odluci da ne otkriju ništa i da zbog toga budu streljani nedužni ljudi. U tom trenutku vidimo kolika je moć onoga koji pravi fotografiju. Oni koji gledaju tu poznatu fotografiju, videće jednog raščupanog mladića oteklih očiju, ali neće znati ono što mi sada znamo – kakve su bile okolnosti nastanka tih fotografija, da one nastaju kao deo psihičke torture“.
© Foto : Sputnjiku ustupio Miloš VojinovićDemolirana Narodna knjižara A. Prcovića - uništna u neredima koji su usledili nakon atentata
Demolirana Narodna knjižara A. Prcovića - uništna u neredima koji su usledili nakon atentata - Sputnik Srbija, 1920, 22.06.2023
Demolirana Narodna knjižara A. Prcovića - uništna u neredima koji su usledili nakon atentata

Nasilje i neredi u Sarajevu

Vojinović kaže da ga je iznenadio broj fotografija nereda i nasilja u Sarajevu nakon atentata, jer se „nasilje uglavnom ne dokumentuje“:
„Trudite se da ga ne prikažete, da ne ostavite dokaze o njemu. Ovde je nestvarno koliko je tih fotografija napravljeno. Moj utisak je da su tadašnji urednici novina u Austrougarskoj želeli da predstave sve što se desilo kao spontani čin reakcije normalnog sveta na ono što se dogodilo imajući u vidu da je najveći deo zaverenika bio srpskog porekla. Nakon atentata vlasti su iskoristile neke vrste uličnih bandi ili pomoćnih policijskih jedinica da podstaknu napad na srpsku imovinu. Najviše su stradale najbogatije srpske porodice, koje su imale hotele, radnje sa tekstilom, pogrebna preduzeća. Imamo fotografije uništenih kočija, nadgrobnih spomenika, uništen nameštaj po ulicama, tkanine, polupane radnje, škole“.

Nepoznati detalji

Postoje pitanja na koja su Vojinoviću tek ove fotografije pružile odgovore, kada je na primer reč o sudbini posmrtnih ostataka Principa, Čabrinovića i Grabeža koji su sahranjeni u Terezinu:
„Zahvaljujući fotografijama možemo da pratimo njihov put. Prvo su sahranjeni tajno i bez obeležja, potom kada je nastala Čehoslovačka na njihove grobove su stavljeni krstovi sa imenima, datumima rođenja i smrti i natpisom 'srpski trpitelj'. Njihova tela su potom prebačena na centralno mesto na terezinskom groblju. Gradonačelnik Terezina je ustupio svoju porodičnu grobnicu privremeno za posmrtne ostatke Mladobosanaca sve dok nisu prebačeni u Sarajevo“.
© Foto : Sputnjiku ustupio Miloš VojinovićTrenutak kada uhapšeni dolaze u policijsku stanicu
Trenutak kada uhapšeni dolaze u policijsku stanicu - Sputnik Srbija, 1920, 22.06.2023
Trenutak kada uhapšeni dolaze u policijsku stanicu
Ipak pronađeni materijal ne rasvetljava do kraja nedoumicu da li je na fotografiji uhapšenika ispred policijske stanice Gavrilo Princip ili ne:
„Austrougarska štampa sve do tridesetih godina je tvrdila da je na njoj Princip. Tada je Nemac koji je živeo u Sarajevu Ferdinand Franjo Ber rekao da se on nalazi na toj fotografiji a ne Princip. Pošto nemamo drugu fotografiju Principa tog 28. juna, ni Bera, ne možemo definitivno da odgonentnemo ko se zapravo nalazi na toj fotografiji. Ferdinand Ber je rekao da je došlo do zabune zato što je on prvi uveden u stanicu. On je uhapšen zato što je poznavao Principa i pokušao je da spreči masu da ga ubije u trenutku pucnja. I kada pogledamo sve ostale fotografije, možemo bar da kažemo da postoji velika šansa da je Ber rekao istinu“.

Spomeničke fotografije

Spomeničke fotografije svedoče o svim spomenicima na mestu Sarajevskog atentata – od prve ploče koju postavljaju austrugarske vlasti 1916. preko spomenika podignutog naredne godine i srušenog nakon kraha Austrougarske do ploče koju su 1930. postavili Principovi prijatelji i koja je poklonjena Hitleru nakon nacističke invazije na Jugoslaviju.
© Foto : Sputnjiku ustupio Miloš VojinovićOtkrivanje spomen ploče Principu 1930.
Otkrivanje spomen ploče Principu 1930. - Sputnik Srbija, 1920, 22.06.2023
Otkrivanje spomen ploče Principu 1930.
„Postoji velika želja da se to mesto fotografiše i to ukazuje na značaj Sarajevskog atentata koji ne prolazi sa vremenom. To je jedna od najvažnijih lokacija u Sarajevu koja ostaje mesto sećanja i sukoba različitih vizija ko su bili ti ljudi, koji su bili njihovi ideali, za šta su se borili i koji je sud istorije o njima“, ističe Vojinović i dodaje:
„To nikada nije bila samo priča o Gavrilu Principu ili Francu Ferdinandu. Ubrzo će izbiti najstrašniji i najsmrtonosniji rat koji je svet do tada video. Pisanje o Gavrilu Principu i Mladoj Bosni jedna je od najosetljivijih i politikom oblikovanih tema. U javnom prostoru i danas postoji veliki broj nedovoljno utemeljenih tvrdnji da ništa nije onako kako mislimo. Postoje stvari koje ne možemo sa sigurnošću da znamo, ali kada je reč o tome da Mlada Bosna nastaje kao autentični studentski bunt protiv režima, koji su videli kao duboko nepraveden, možemo reći da su glavne staze istraživanja Mlade Bosne utabane“.
Gavrilo Princip u tamnici u Terezinu - Sputnik Srbija, 1920, 28.04.2021
„Naše će sjene hodati po Beču...“: Dan kada je otišao Princip
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala