Ruska kapa, šlajferica i moskvič: Eksluzivna ispovest „glavnog Putinovog čoveka“ iz Podgorice
© Sputnik / Boban Novović
Pratite nas
U kući Vladimira Belojevića u podgoričkom naselju Doljani još čekaju da im nadležni crnogorski organi vrate šlajfericu, nekoliko mobilnih telefona oduzetih članovima njegove porodice i svesku sa receptima njegove žene Radmile, u kojoj pored ostalog piše kako se pravi kolač ruska kapa, što je nadležnima bilo sumnjivo kao moguća šifrovana poruka.
Vladimiru Vlatku Belojeviću šlajferica, alat za fino brušenje i poliranje, treba jer je mehaničar, popravlja automobile, a u šali kaže da su valjda pomislili da preko nje ima kontakt sa ruskim špijunskim satelitima.
Krajem septembra dvadeset specijalaca opkolilo je kuću Belojevića, uhapsilo Vlatka pod optužbom za stvaranje kriminalne organizacije i tešku špijunažu, a njegovog sina Vasilija su priveli jer je branio svoju majku koja je, inače, srčani bolesnik,i od šoka je pala u nesvijest. Špijuniranje za Ruse – a za koga drugoga, u ovim vunenim vremenima.
© Sputnik . Boban Novović
“Taman smo se svi probudili i spremali za posao, ja da otvorim mehaniučarsku radnju, sin i kćerka da idu na posao, kad mi kćerka kaže upozoravajuće: šta je ovo tata, naoružani ljudi su oko naše kuće. Pogledam - njih 15 do 20 pod punom opremom i dugim cijevima, specijalci. Izađem da pitam o čemu je riječ, sigurno je neka zabuna, možda traže nekog drugog, kad ono daju mi nalog za pretres kuće. Žena u šoku, kao i čitava porodica, snaha iz susjedne kuće nosi bebu od mjesec dana u naručju, oni joj otimaju telefon, zamalo joj dijete ispade iz ruku. Bile su scene kao iz filmova Desant na Drvar ili Sutjeska. Potresne i teške scene, nijesam mogao da vjerujem šta se dešava. A noć prije toga gledamo predizobrne govore političara i iz Šavnika predsjednik Crne Gore poručuje da će poraziti političke protivnike, a da će se nakon toga obračunati sa špijunima. Kažem ženi: sigurno će napraviti neku predizbornu halabuku, nekome će namjestiti neki udar, hapšenje, kao pred svake izbore, kad ono ujutro zakucaše na moja vrata. Mene uhapsiše, ali se još ne završiše izbori lokalni u Šavniku”, priča Belojević za Sputnjik.
Vlatko Belojević
© Sputnik / Boban Novović
Satima su specijalci pretresali kuću Belojevića, prevurnuli svaku fioku, pregledali svaku prostoriju, njega odveli zbog špijunaže, njegovog sina jer je branio majku.
“Ne mogu da griješim dušu, inspektor koji je predvodio akciju bio je korektan, vidjela mu se u pogledu nelagoda. Odnesoše mi šlajfericu, a to mi je alat, ja sam mehaničar čitav život, imam radnju, popravljam automobile, specijalizovan sam za ruska kola. Šlajferica kada se uključi počne da rotitira i zapišti i valjda su pomislili da preko nje imam kontakt sa ruskim špijunskim satelitom, šta drugo”, pita u šali Belojević.
Ali šale nije bilo tog 30. septembra, noć je proveo u betonjerci, a prije toga su njega i sina priveli sudiji koji ih je kaznio sa nekoliko stotina eura zbog opiranja hapšenju.
“U betonjerci te večeri grijala me je misao da je moje hapšenje pozdravio američki predsjednik Bajden, ministar inostranih poslova Velike Britanije, predsjednik Crne Gore, ministri Krivokapić i Konjević, bivši ministar Predrag Bošković....lakše mi je bilo kad sam znao da su ti ljudi zadovoljni”, priča ironično Belojević.
“Belojevićima sunce dolazi sa istoka”
Vlatko sa porodiom živi u Ulici Stefana Nešovog Belojevića, njegovog đeda koji je podigao ustanak u Kučima protiv okupatora u Drugom svjetskom ratu. Stefan je osnivač kučkog bataljona “Marko Miljanov” i njegov komandant. Vesko živi na imanju predaka. Njegov đed Stefan je 12 Belojevića iz svoje porodice poveo u borbu protiv okupatora, deset ih se nije vratilo kući, svi su bili u partizanima i poginuli u borbi protiv okupatora. Samo je Vlatkov otac bio suviše mali da podigne pušku sa poda, a to je bio test koji je Stefan postavio pred članove svoje porodice, ko može da podigne pušku sa poda taj ide da se bori za slobodu.
Kuća porodice Belojević
© Sputnik / Boban Novović
“ Nije mi jasno gdje nađoše meni da podmetnu svu ovu priču. Moja porodica je platila krvav danak za slobodu, borila se za Crnu Goru, moji preci su živote dali za Crnu Goru i sada mene neko proglašava špijunom i neprijateljem. Ja jesam neprijatelj lopova koji pljačkaju ovu državu, bio sam na litijama, na svim protestima protiv lopovske vlasti, jesam i opet ću ako treba. Nijesu me prepali hapšenjem, ne volim ja ništa manje Rusiju i Ruse ili Srbiju, nakon hapšenja. Ja sam Srbin iz Crne Gore, ali moja majka je Albanka, katolkinja iz Zatrijepča, njen otac je bio ugledan čovjek, Malesor, perjanik kod kralja Nikole, iz porodice Ljucović. Moja snaha za sinom je muslimanka, djeca moga brata su Crnogorci, kada sjednemo za ručak za trpezom, imamo tri vjere i nacije, i gdje mene nađoše da sam nacionalista. Nakon hapšenja i kada se saznalo što se desilo, dolazili su mi Crnogorci sa Cetinja, muslimani, Bošnjaci, katolici Albanci da mi daju podršku. Ovo mi nije napakovao nijedan iskreni Srbin, Crnogorac, Malisor....Ovo mi je nepakovao neki Tantara Mantara (Savo Kentara, bivši šef ANB-a), ali se prevario. U kući Belojevića nikada nije rođen nijedan špijun, to je nemoguće. A tačno je - volim Crnu Goru, volim Srbiju, volim Rusiju, nama Belojevićima sunce dolazi sa istoka”, priča Vlatko za Sputnjik.
Nema oproštaja za djecu iz Murine
I pored svega, Vlatko misli da će biti mu organizovano suđenje, a ne zna šta da na njemu očekuje.
Vlatko priča da je ponosan i na svog pokojnog brata Ranka, koji je imao nultu negativnu grupu i bio šampion u davanju krvi u bivšoj Jugoslaviji.
“Ja sam najstariji živi Belojević, imam 62 godine. Naši đedovi su ginuli, kao i njihova djeca mladi, rijekto je ko prebacio 40. godina. Eto iz takve sam porodice”, priča Vlatko.
Dodaje da nikad neće pristati da ljubi okupatorsku čizmu, kao što nijesu ni njegovi preci, nikada neće zaboraviti kako je NATO bombardovao Crnu Goru, neće im opsrostiti onu djecu iz Murine, onaj strah koji je vidjeo i kod svoje djece kada bi počinjalo bombardovanje. Ali nikada neće zaboraviti da su akciju podržali i pojedini crnogorski političari.
Preci porodice Belojević
© Sputnik / Boban Novović
Vlatko kaže da on i njegova porodica imaju dosta, sve zarađeno velikim radom, vidi se po njegovim rukama, svakog dana u radionici počinje u sedam sati da radi, a završava kasno u noć. Majstor je od svoje 14. godine.
Ima 36 kumstava svih vjera i nacija
Vlatko Belojević ima 36 kumstava, što vjenčanih, što crkvenih, i vjeruje da je po tome možda među prvima u Crnoj Gori.
“Kumovi su mi svih vjera i nacija, sa svima sam u odličnim odnosima. Posjećujemo se, u kontaktu smo. Kum sam i Etiopljanki. Želja mi je da budem kum i nekom Rusu, volim taj narod. Koji god Rus dođe u Crnu Goru, a da mu treba smještaj i hrana neka dođe u moju kuću, imaće i krevet i imaće šta da pojede”, priča Vlatko za Sputnjik.
Stigao do kapija ANB-a
Prije mjesec dana Vlatko Belojević je krenuo da traži od nadležnih institucija da mu se vrati ono što je oduzeto njegovoj porodii u raciji, stričev stari pištolj, šlajfericu, mobilni telefoni, svesku ženinu sa receptima. Prvo je bio u MUP-a, uputili ga do Agencije za nacionalnu bezbijednost, tamo je stigao do kapije. Zazvonio i preko interfona mu se javio neki službenik, Vlatko objasnio šta ga interesuje, nakon kratke pauze službenik mu rekao: obratite se pismeno.
Djed I baba Vlatka Belojevića iz porodice Ljucović iz Zatrijepca
© Sputnik / Boban Novović
Vlatko opet zazvonio i na interfon se javio drugi službenik, opet se predstavio i kazao kako je prije dva dana direktno i lično razgovorao sa Segejom Lavrovom, ministrom inostranih poslova Rusije, i kako ga je Lavrov posavjetovao da sve prizna. Odjednom mu, kaže, to palo na pamet da kaže. Nakon toga je do kapije ANB-a, sišao mlađi službenik i posavjetovao Belojevića da to sve napismeno pošalje na njihovu adresu.
Mitropolit Amfilohije i Nikoljdan
Vlatko Belojević pamti jednu svoju krađu i oprost koji je dobio i o tome priča sa osmjehom. Bila je Svetosavska akademija u bivšem Domu JNA u Podgorici, govorili mitropolit Amfilohije, Matija Bećković....
“Ja nijesam učen čovjek, ali volim da slušam te pametne ljude i došao sam na akademiju. Fotoreporter Mitropolije mi prilazi, zna da sam dobro bio sa mitropolitom Amfilohijem, daje mi slike i kaže, Vlatko dodaj mitropolitu ove njegove slike kad siđe sa scene. Ja uzmem one slike na kojima je mitropolit, u jednom trenutku počinjem da ih pregledam i odaberem jednu za sebe, stavim je pod jaknu. Prilazim mitropolitu da mu dam slike, a drhte mi ruke, da se ispod jakne ne pojavi ona koju sam uzeo. Sjutradan ponesem kod staklara i uramim je, stavim je na zid u dijelu svoje kuće, koja se oslanja na pećinu, i gdje redovno slavim Nikoljdan, krsnu slavu Kuča i Belojevića. Okupilo se 50 ljudi kod mene na slavu, kad zove mitropolit i kaže da i on dolazi. Ja srećan i počastvovan do neba. Došao mitropolit Amfilohije i odmah skočiše djeca na njega, sat se igrao sa njima, pa tek onda sjede sa nama odraslima za sto. Kada je htio da ide sa slave, ja mu kažem da imam jedan grijeh i da sam ukrao njegovu sliku i pokažem mu je kako je na zidu te prostorije. On ustade, blagoslija slavu, sve prisutne i blagosilja moju krađu i reče: o ovome nemojte pričati van ove prostorije jer će odmah u medijima izaći kako mitropolit blagosilja krađe po Crnoj Gori. Eto tako ja dobih oprost”, priča Belojević.
Vlatko Belojević
© Sputnik / Boban Novović
Belojević ističe da je odmalena prišao crkvi i vjeri, i njegova djeca su išla u crkveni hor, ali je ponosan kako je vaspitao sina Vasilija, kćerke Tinu i Marinu, uživa i sa svojoj unučadi.
“Kozaci” i “romanovi”
U dvorištu Belojevića žive „kozaci“ i „romanovi”. Vlatko objašnjava da je nabavio pasminu kozačkih koza i ruskih ovaca i da je on, šalom, možda sebi učinio medveđu uslugu i službama dao povod da posumnjaju da je špijun.
“Kada sam van kuće ja nazovem svoju ženu na telefon i pitam kakvo je stanje u kući i da li su došli “kozaci” iz šume, mislim na pasminu koza koju držim i koju puštam na livade i šumu izviše kuće. Ona odgovara, “kozaci” su ispred kuće. Onda je pitam za “romanove”, mislim na pasminu ovaca, ona kaže još su u šumi, ali i oni će ubrzo. Onda postavljam i treće pitanje, jesu li se razišli Rusi, mislim na mušterije koje treba da odvezu kola koja sam popravljao - specijalizovan sam za popravku lada i moskviča. Ona kaže - jesu, svi su se Rusi odvezli. E to je možda služba prisluškivala i zaključila kako ja imam veze sa nekakvom špijunažom preko šlajferice pa sve do nekog špijunskog satelita”, zaključuje Vlatko.
Dan kada su hapšeni "ruski špijuni"
Inače, bilans dvodnevne potrage za navodnim ruskim špijunima u Crnoj Gori je dvoje uhapšenih crnogorskih državljana, šest protjeranih ruskih diplomata i zabrana ulaska za 28 stranaca, javili su mediji 30 septembra prošle godine.
Vlatko Belojević
© Sputnik / Boban Novović
Akcije su, od 29. septembra, sprovodili Agencija za nacionalnu bezbjednost u saradnji sa međunarodnim partnerima i Specijalno državno tužilaštvo, kada je pretreseno više lokacija u Podgorici u potrazi za dokazima koji upućuju na saradnju crnogorskih i ruskih državljana sa ruskim obavještajnim službama.
Protjerivanje šest službenika ruske ambasade zbog kršenja Bečke konvencije pozdravio je britanski ministar spoljnih poslova Džejms Kleverli.
Đukanović je rekao da to ne može proći samo sa političkom, već da će se “prije ili kasnije to završiti krivično-pravnom odgovornošću" onih koji su, kako je rekao, rušili ovu državu.
O hapšenju se govorilo i na sjednici Vlade u četvrtak 29. septembra kada je ministar spoljnih poslova Ranko Krivokapić saopštio da je u toku najveće hapšenje ruskih špijuna u Crnoj Gori, dok je premijer Dritan Abazović rekao da je cilj istrage očuvanje nacionalnih interesa Crne Gore.
Za krivična djela špijunaže Krivičnim zakonikom Crne Gore propisana je zatvorska kazna od tri do 15 godina, koliko i za drugo krivično djelo - stvaranje kriminalne organizacije.
