- Sputnik Srbija, 1920, 26.08.2021
DRUŠTVO
Društvene teme, zanimljive priče, reportaže, događaji, festivali i kulturna dešavanja iz Srbije, i ostatka sveta

Nigde iz kuće: Kada će se razići oblak sa amonijakom iznad Pirota i kakve još opasnosti prete

CC0 / Pixabay / Cisterna na železnici
Cisterna na železnici - Sputnik Srbija, 1920, 26.12.2022
Pratite nas
Pod vremenskim uslovima sličnim sadašnjim mogli bismo da se nadamo da bi oblak koji je formiran iznad mesta curenja izuzetno otrovnog amonijaka mogao da se razvuče, što bi značilo olakšan boravak napolju. Za sada stanovnici sa područja Sopotskog hana između Pirota i Dimitrovgrada gde je koncentracija gasa još visoka, ne bi trebalo da napuštaju kuće.
To posle akcidenta i curenja otrovnog gasa nakon prevrtanja cisterne koja je iskliznula iz šina za Sputnjik kaže profesor Hemijskog fakulteta u Beogradu dr Ilija Brčeski. On ističe da je amonijak izuzetno otrovan gas koji udahnut u većim količinama dovodi do smrtnog ishoda.

Amonijak-smrtonosan gas

Danas je u pirotskoj bolnici od trovanja amonijakom preminuo jedan od zbrinutih pacijenata. U bolničke centre u Nišu i Pirotu ukupno je hospitalizovano 56 lica koja su imala dodir sa amonijakom.
U nedelju popodne kod Sopotskog hana su iskliznule iz šina četiri cisterne koje su prevozile amonijak, a do njegovog curenja je došlo iz jedne. Tu je, kako je jutros rekao gradonačelnik Pirota Vladan Vasić, koncentracija amonijaka i dalje visoka i oblak se i dalje nalazi iznad mesta akcidenta, dok ga na drugim mestima pa i u Pirotu nema. Ipak sve naredbe Gradskog štaba za vanredne situacije ostaju i dalje na snazi, škole i vrtići neće raditi ni sutra, a preporuka je radnim organizacija da ne organizuju rad.
Nadležni su demantovali da je jedna od cisterni završila u Nišavi, što bi dodatno pogotršalo stvari.
Brčeski u izjavi Sputnjiku ukazuje zašto je amonijak veoma opasan.

Toksičan i u vazduhu i u vodi

„Amonijak je neorgansko jedinjenje toksičnih karakteristika. To je gas čija je toksičnost šira zato što kad dospe u atmosferu onda je štetan za organe za disanje. Jako povećane koncentracije amonijaka u vazduhu mogu da dovedu do smrtnih ishoda. S druge strane, njegova rastvorljivost u vodi je jako nezgodna zato što se u površinskim vodama izuzetno dobro rastvara i ta njegova rastvorljivost predstavlja još veću opasnost jer može da prodre do izvora za vodosnabdevanje“, ističe naš sagovornik.
On ukazuje na to da je još jedna nezgodna osobina amonijaka što se previše ne vezuje za zemljište, odnosno kako to hemičari kažu, jako je dobar traser i može da prodre i da pređe jako veliki put kroz podzemlje, a da ne bude posebno degradiran.

Mokre krpe na vrata i prozore

„U svakom slučaju se radi o jednoj izuzetno toksičnoj hemikaliji koja može da ugrozi atmosferu i vodotokove, samim tim i podzemne vode i izvorišta za vodosnabdevanje. Na njega su posebno osetljivi oni koji otežano dišu, hronični bolesnici. Izuzetno je štetan za udisanje i neka vrsta prve zaštite ako se neko nađe u atmosferi povećanog sadržaja amonijaka – da se diše preko vlažne krpe koja će se često menjati.
Profesor Hemijskog fakulteta preporučuje da se u kućama u blizini akcidenta na prozore i vrata stavi vlažan peškir da bi upijao višak amonijaka i naravno da se uopšte ne izlazi iz kuće ili ako je to baš neophodno da se u tom slučaju stavi mokra krpa preko usta.
Na pitanje, kako se čisti atmosfera od amonijaka, šta može da se preduzme i koliko je vremena potrebno da iz vazduha bude elimisan, on kaže da to sve zavisi od koncentracije, količine, mesta, geografije područja gde se akcident dogodio.
Najbolji čistač atmosfere uvek je kiša, odnosno vlažna atmosfera. Jedino ona na većim površinama može da spere amonijak, ističe Brčeski, napominjući da je uobičajeno da se sud iz koga ističe amonijak kvasi velikom količinom vode.

Sreća da ne curi u vodu

Naravno, neophodno je celodnevno praćenje vazduha uz analize na svakih 15 minuta ili pola sata. On smatra da bi bilo dobro kada bi bilo vremena da se naparavi i model širenja amonijaka iz tog suda. Postoje, kaže on, takvi modeli koji omogućavaju da se izračuna površina izložena toj koncentraciji amonijaka, što naravno ne umanjuje važnost konstantne provere kvaliteta atmosfere na prisustvo amonijum jona.
Po rečima Brčeskog, nezgodno bi bilo da je cisterna upala u reku, kako su to prvo javili neki mediji, a to potom demantovano.
Curenje u reku bi podrazumevalo rastvaranje velike količine amonijaka u vodi, što onda podrazumeva povećani oprez korišćenja vode za piće, odnosno česte kontrole kvaliteta vode za piće. To bi radile laboratorije koje se tim bave na svakih 15 minuta ili maksimum na pola sata, objašnjava on. U takvim situacijama uvek je pitanje da li će amonijak stići iz površinske vode do podzemnih voda.
Na pitanje kako bi onda voda bila tretirana da bi se iz nje eliminisao amonijak, on kaže da postoje dve mogućnosti pošto sve zavisi od opremljenosti postrojenja za tretman vode za piće.

Vetar bi razvukao oblak sa amonijakom

„Većina postrojenja za tretman voda za dobijanje vode za piće oksidacionim procesima postiže naknadnu oksidaciju koja prisutni amonijum jon pretvara u nitrat“, ističe profesor Hemijskog fakulteta.
To je u slučaju da postrojenja raspolažu tom mogućnošću. U suprotnom, kako kaže, trebalo bi čekati da taj talas prođe, što uvek zavisi od prolaska amonijaka kroz podzemlje, pa bi se to moglo meriti i danima.
Srećom, međutim, da cisterna nije dospela do reke.
Brčeski ističe da takva vrsta akcidenta kakva nam se dogodila nikada nije jednostavna i lako rešiva. Na pitanje koliko bi moglo sve da traje, kaže da to zavisi od više parametara.
„Ako je vetrovito vreme onda je lakše razvući oblak sa amonijakom. Ako postoje temperaturne inverzije onda će teže ići da se razvuče taj oblak, ali bismo mogli da se nadamo da bi za dan-dva bilo nešto što bi značilo da će biti znatno olakšan boravak napolju pod sličnim vremenskim prilikama kao što je ova“, zaključio je za Sputnjik profesor na katedri za neorgansku hemiju Hemijskog fakulteta.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala