- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Samit G20: Kako je propao pokušaj osude Rusije?

© AP Photo / Doug MillsPredsednik Džo Bajden razgovara sa britanskim premijerom Rišijem Sunakom dok francuski predsednik Emanuel Makron, levo, i kanadski premijer Džastin Trudo slušaju tokom sastanka lidera G7 i NATO-a na Baliju
Predsednik Džo Bajden razgovara sa britanskim premijerom Rišijem Sunakom dok francuski predsednik Emanuel Makron, levo, i kanadski premijer Džastin Trudo slušaju tokom sastanka lidera G7 i NATO-a na Baliju - Sputnik Srbija, 1920, 20.11.2022
Pratite nas
U prizoru koji je obišao svet možda je i bilo nekakvog državnog protokola, dok je simbolike bilo zasigurno. Šef ruske diplomatije Sergej Lavrov, naime, u Indoneziju na samit G20 stupio je na crvenom tepihu. Predsednik Amerike Džo Bajden sišao je niz gole stepenice. Doduše, uspeo je da se ne spotakne, pa se to valjda nešto računa i njemu u korist.
A samit grupe 20 najrazvijenijih zemalja sveta postao je poprište bitke između doskorašnjeg svetskog poretka, koji odbija da nestane, i budućeg, koji tek poprima oblik.

10 prema 10

Istini za volju, ništa osim toga verovatno da nije ni moglo da se očekuje, imajući u vidu da su dvadesetorica podeljeni tačno na pola u odnosu, otprilike, 15 prema 85 odsto čovečanstva. S jedne strane Sjedinjene Američke Države i saveznici: Evropska unija, Nemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija, Kanada, Australija, Japan i Južna Koreja. Rečju, kolektivni Zapad.
A sa druge strane svi ostali, dakle, Rusija i članice G20 koje joj nisu uvele sankcije, njih 10 ukupno. Abecednim redom neformalnog savezništva, koje nakon okončanja agresije Zapada na našu zemlju, kad je osnovana Grupa 20, nije moglo ni da se zamisli, tu su Argentina, Brazil, Kina, Indija, Indonezija, Meksiko, Rusija, Saudijska Arabija, Južna Afrika, Turska.
U zbiru, članice G20 obuhvataju preko 80 odsto svetskog BDP-a, 75 odsto međunarodne trgovine i 60 odsto stanovništva. Međutim, ova vrsta njihovog sabiranja sve više opstaje samo kao puka ekonomsko-matematička operacija, usled njihovog sve izraženijeg vrednosnog i geopolitičkog udaljavanja. Što je proces koji zaslužuje naročitu pažnju imajući u vidu projekcije da će već do 2030, mereno BDP-om po paritetu kupovne moći, Kina imati duplo veću ekonomiju od SAD koje će pak biti tek treće u svetu, iza Indije; da će Rusija biti ispred Japana i Nemačke, te da među prvih 10 ekonomija sveta neće biti nijedne druge države sa kolektivnog Zapada. Takva je, naime, prognoza ”Standard čarters” banke iz Londona.

Susret Sija i Bajdena

Elem, samit je iskorišćen za niz bilateralnih susreta među kojima se makar svojim trajanjem – tri sata i 12 minuta – istakao sastanak predsednika Kine i SAD, Si Đinpinga i Džoa Bajdena, koji je predložila američka strana a održan je u kineskoj rezidenciji na Baliju.
Kinezi su događaju pokušali da daju pozitivan ton. „Dugo iščekivana scena susreta Kine i SAD pruža svetu predah”, prokomentarisao je „Global tajms”, ocenjujući da „sama činjenica da šefovi država mogu da sednu zajedno i razgovaraju otvoreno, o čemu god da su razgovarali, predstavlja pozitivan signal za ostatak sveta… Sastanak na Baliju pokazao je da dve velike sile i dalje imaju mnoštvo zajedničkih stavova, što im pruža više mogućnosti da upravljaju razlikama i da promovišu uzajamno korisnu saradnju.”
Ipak, taj „otvoreni razgovor” Sija i Bajdena, sudeći po američkoj interpretaciji, kinesko-američkim odnosima doprineo je samo utoliko što je razgovora bilo, umesto da ga nije bilo uopšte. Bajden je, saopštila je Bela kuća, Siju „objasnio da će SAD nastaviti da se energično nadmeću sa Kinom, uključujući (…) i usaglašavanje postupaka saveznika i partnera širom sveta”, a kritikovao je Kinu i povodom ljudskih prava, Sinkjanga, Tibeta, Hongkonga, „nasilnih i sve agresivnijih akcija prema Tajvanu”, „netržišne ekonomske prakse”…
Kineska strana uzvratila je ocenom, takođe u „Global tajmsu”, da „nije teško uočiti da, kad god dođe do pogoršanja kinesko-američkih odnosa, to bude posledica jednostranih provokacija SAD”, uz poziv „američkim političarima da se oslobode iluzije da je ’Amerika uvek u pravu’… Čak i najbliži saveznici SAD okreću se od toga. Kad Vašington pokuša da ujedini svoje saveznike u silu koja će obuzdati Kinu, ispostavi se da je malo njih zaista spremno da ga sledi… Ne-zapadni svet je u usponu dok su SAD u opadanju, i dani u kojima je Vašington mogao da postigne diplomatski sve što je želeo nepovratno su prošli.”
Kao da je želeo da potvrdi ove ocene – ili iz prostog razloga što su one tačne – posle sastanka sa Sergejem Lavrovim njegov kineski kolega Vang Ji saopštio je da je „Kina spremna da sa Rusijom i ostalim istomišljenicima promoviše razvoj multipolarnog sveta”, dok se istovremeno prestolonaslednik Saudijske Arabije Muhamed bin Salman na samitu nije sastao s Bajdenom. A sledećeg meseca ugostiće Sija.

Završni dokument

Sve u svemu, u ovakvim okolnostima verovatno da i ne čudi što samit G20 na kraju nije uradio ono što je Amerika najviše želela. Osuda Rusije nije se dogodila.
Konačno saopštenje, naime, ukazuje „Blumberg”, govori o „’ratu u Ukrajini’, ali ne o ’ruskom ratu u Ukrajini’”, jer, „cilj je bio da se usvoji nekakav dokument bez obzira na sve, da ovo ne bi bio prvi samit G20 bez zajedničke izjave… Deklaraciju su podržale sve članice G20, uključujući Rusiju, i u njoj se jasno kaže da neke države ’imaju drugačije viđenje situacije i sankcija’… Rusija dokument smatra izbalansiranim – on ne osuđuje Moskvu nego rat kao takav,” navodi „Blumberg” pozivajući se na „osobu blisku ruskoj delegaciji”, koja je ocenila i da završni tekst „odgovara i primedbama Moskve na sankcije koje su joj uveli saveznici Ukrajine”.
Prethodno je, inače, Rojters izvestio da je „pritisak Zapada da se osudi ruska invazija Ukrajine dominirao razgovorima”.
Zašto taj pritisak Zapada na kraju nije uspeo? Kuda ide linija podele unutar G20? I šta to govori o svetu u kome živimo?
O ovim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku” govorili urednik portala „Fakti” Đuro Bilbija i diplomata Zoran Milivojević.

Multipolarni svet

Samit u Indoneziji, ocenjuje Zoran Milivojević, „neumoljivo je potvrdio da multipolarni svetski poredak definitivno već postoji, a ne da tek treba da počne da se gradi. Takođe, videli smo da je svet podeljen, i to tako da Amerikanci više ne mogu da ga vrate u prethodno stanje svoje dominacije; iscrpljena su sredstva i mehanizmi za to. Najzad, pokazalo se i da su definitivni neuspeh doživeli i pokušaji da se antiruski front proširi.”
„G20 je sastavni deo multipolarnosti sveta koja se dogodila uprkos volji Amerike”, ističe Đuro Bilbija, podsećajući da je američki geostrateg Zbignjev Bžežinski svojevremeno predviđao da će „poredak dominacije SAD biti zasnovan na ruševinama Rusije. Ironija je da novi poredak nastaje upravo po toj formuli, ali, na ostacima američke imperije – kao što je predsednik Rusije Vladimir Putin rekao, intervencija u Ukrajini upravo i predstavlja početak rušenja američkog svetskog poretka.”
Pritom, napominje Milivojević, ”ostatku sveta Amerika ništa ne nudi, već i dalje uporno nastoji da nametne sopstvene ideološke pretpostavke i interese, čak i nauštrb svojih saveznika.”

Pobuna „globalnog juga“

Na pogubne efekte takvog stava pažnju skreće i američki magazin „Nešenel interest” koji, pod naslovom „Vašington uporno otuđuje svoje partnere”, konstatuje: „Glavni prioritet Bajdenove administracije po izbijanju rusko-ukrajinskog rata bio je da obezbedi maksimalnu međunarodnu podršku strategiji kažnjavanja i izolacije Moskve. Jasno je da je ta strategija doživela neuspeh izvan NATO-a i američkih vojnih saveza u Istočnoj Aziji. ’Globalni jug’ bio je, na veliku frustraciju Bajdenove administracije, spektakularno neprijemčiv u odnosu na zahteve da zauzme stranu u sukobu… Zvaničnici SAD nisu odreagovali dobro na obazriv, kvazi-neutralni stav koji su zauzele ključne sile u Aziji, Africi i Južnoj Americi. Čelnici administracije postali su još zahtevniji, ljuti, pa čak i osvetnički raspoloženi, čime su još više udaljili te države od sebe…”
„Istorija nas je naučila da, čim središte imperije počne da slabi, provincije nastoje da steknu što više samostalnosti. Upravo to posmatramo i sada. A Amerika dodatno narušava svoju moć prisiljavajući svoje preostale vazale, a to je prvenstveno Evropa, da se ponašaju autodestruktivno kao što to čine”, komentariše Đuro Bilbija.
„U odluci ostatka sveta da se ne priključi sankcijama Zapada došla je do izražaja njegova težnja da ide za sopstvenim interesima”, napominje Zoran Milivojević. „Istovremeno, dok zemlje ’globalnog Juga’ razvijaju svoje mehanizme saradnje nezavisne od Zapada – koji su utoliko privlačniji jer nema nikakvih uslovljavanja saradnje – na samom Zapadu tek se otvara tema njegovog ugroženog jedinstva, koja će rasplamsavanjem unutrašnjeg nezadovoljstva stanovništva postajati sve intenzivnija…”
„Rusija i Kina, koje su na samitu G20 u Indoneziji još jednom potvrdile da će zajedno nastaviti da vezu goblen multipolarnosti sveta, već su Americi ispred nosa uzele Južnu Ameriku, Afriku, Bliski istok… Članice G20 i sada su na Baliju Americi poručile da ne žele da joj se priključe u pokušajima izolacije Rusije i tog svetskog poretka koji je u nastajanju”, zaključuje Đuro Bilbija.
Džozef Bajden - Sputnik Srbija, 1920, 18.11.2022
SVET
Hoće li republikanci zbog skandala zatražiti opoziv Bajdena?
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala