- Sputnik Srbija, 1920, 24.01.2022
KULTURA
Rubrika koja prati kulturne fenomene i događaje, stvaraoce i ličnosti koji svojim delom kreiraju savremenu kulturnu scenu u zemlji i u svetu.

Ovako peva srpski Bočeli: Bog mu oduzeo vid, a dao apsolutni sluh – muzikom plovi kao ruskom Volgom

© Foto : Sputnjiku ustupio Aleksandar CrnatovićNemanja Crnatović
Nemanja Crnatović - Sputnik Srbija, 1920, 19.11.2022
Pratite nas
Muzika je poput Volge, velika reka koja bezgranično teče, veliki prostor u kome ima svega i sve je divno. Želja mi je da nastupam u velikim evropskim dvoranama, da poput Bočelija, celom svetu predstavim našu tradiciju, naše pesme, kaže za Sputnjik Nemanja Crnatović, pevač raskošnog talenta kome je bog oduzeo vid, ali mu je dao apsolutni sluh.
Rođen je u Beogradu pre 23 godine, kada je imao mesec dana, shvatili su da je slep, ta činjenica je promenila život njegovim roditeljima. Posle mnogo muke i truda, sada, umesto Nemanjinog mraka, prate njegovo svetlo.
Posle osnovne, niže i srednje muzičke škole, završio je Muzičku akademiju. Školovao se za muzičkog pedagoga, a sada se sprema da odbrani master rad.

Apsolutni sluh otkrio sa pet godina

Da je apsolutni sluhista ovaj mladić neverovatnog talenta otkrio je slučajno, kada je imao samo pet godina:
"Sa tatom sam slušao koncert grupe "Kvin", voleo sam ih kad sam bio mali, i sad cenim njihov rad, išla je njihova čuvena pesma "Aj vont tu brejk fri". Pitao sam tatu, zašto je pesma u De - duru, kad je na kaseti u kolima u E - duru. Ostao je zapanjen. Odmah me je upisao u osnovu muzičku školu, na klavir, ali prvo sam pošao u predškolsko, muzičko zabavište", priča nam Nemanja.
Tata je takođe muzičar, izvrno roker, kaže Nemanja, ali sad ima bend koji svira po zabavama, jer od nečega mora da se živi. Moraju i da se plate njegovi časovi, a školovanje ima dodatnu otežavajuću okolnost, u zemlji u kojoj malo ko ima pravu predstavu o njegovom problemu, barijere su svuda.
Na sreću, u osnovnu školu je išao autobusom koji prevozi slepu decu, a u srednjoj dobio personalnog asistenta. Ona ga je spremala i za prijemni ispit, imao je rekordnih 100 bodova, posle tog rezultata, odlučila je i da ga vozi u školu svaki dan.

Ljubav mi srce mori

Na pitanje, koliko mu znači muzika, pominje reku koja bezgranično teče i sa sobom nosi lepotu. Gotovo mu je žao što ljudi koji vide, oni ne mogu do kraja da proniknu u lepotu muzike i svega što pruža.
"Muzika mi mnogo znači, to je moj život. U razgovoru sa ljudima koje tek upoznam, kada krene sažaljenje, jao, on ne vidi, kažem, nema veze, bog mi je uzeo nešto, ali mi je dao mnogo toga. Baš sam bogu zahvalan što mi je dao apsolutni sluh, odredio je da se bavim muzikom. Tu sam da ga sledim i uživam u tome".

Bočeli kao uzor

Uzor mu je pre svih Andrea Bočeli, od koga, kaže, pokušava da kupi mnogo, a naručito negovanje tradicije svog naroda. Bočeli pokušava da od zaborava sačuva napolitanske pesme, a Nemanja, kad god može, peva "Ljubav mi srce mori", "Bolesno mi leži zlato moje", "U ranu zoru"...
"Iz koje god zemlje da je pevač, nikada ne treba da se stidi sopstvene tradicije, pored operskog repertoara, uvek treba da neguje tradiciju svoje zemlje i da je predstavlja, svuda. To je jedan od mojih ciljeva. Pored Bočelija volim klasične kompozitore poput Baha, Hendla, Štrausa. Obožavam Čajkovskog, omiljna kompozicija mi je Slovenski marš, gde se pojavljuje pesma, "Rado ide Srbin u vojnike"".

Iz sveg glasa - himna Crvene Zvezde

Umetnik božanstvenog glasa ne peva samo klasične kompozicije i tradicionalne pesme, rado peva i jednu himnu, himnu Crvene Zvezde. Kaže da mu je pored najveće ljubavi, muzike, na drugom mestu fudbal.
"Volim da pratim i fudbal i tenis, ali fudbal posebno. Veliki sam Zvezdaš, kada sam dobio poziv i pevao na stadionu, to je bio neverovatan osećaj koji se teško opisuje. Žao mi je što je to bilo u vreme korone, što nisam pevao pred publikom, ali sam zamislio tu scenu, taj huk kada se izlazi na teren. Voleo bih da se to ponovi, inače, sledeći klub za koji navijam iz sveg srca je bratski Spartak iz Moskve".
Naš sagovornik kaže da je u Srbiji jako teško živeti od pevanja, velika je borba između umetnika koji izvode klasičnu muziku. Nema ni mnogo prostora u medijima, pa je zahvalan Sputnjiku. Trudi se da odgovori i na svaki poziv za nastup.
"Dosta sam nastupao za NOOIS, Nacionalno udruženje osoba sa invaliditetom, tu sam držao i muzičke radionice i pevao za njih. Trudim se, gde god imam priliku, da pokažem svoj talenat. Zbog situacije kakva jeste u Srbiji, vidim se u nekoj od drugih zemalja, ali pre svega zato što bi mi sistem za život bio malo prilagođeniji".

Čeka novi nastup u Ruskom domu

Pored toga što sprema završni master rad, ovih dana Nemanja Crnatović intenzivno uči ruski. Nečega se seća iz osnovne škole, a sada je odlučio da ga savlada u potpunosti.
"Zaista volim ruski jezik, raduje me što je sličan našem, dosta razumem, pratio sam i ruske serije. Inače, moja profesorka Ljudmila Popović je Ruskinja, tako da imam veliku pomoć. Čak sam uhvatio da je razumem, ona ubaci poneku rusku reč kad priča. U početku mi je bilo malo teško, ali sad se jako dobro razumemo".
Zahvaljujući profesorki, pevao je i u Ruskom domu, organizovala je koncert svoje klase, profesorka Popović radi na fakultetu, a sa Nemanjom ima privatne časove. Sa velikim zadovoljstvom je prihvatio poziv.
"To mi je bio prvi nastup u Ruskom domu. Bilo je predivno, oduševljen sam osobljem koje radi tamo, a posebno akustikom sale, zaista je sjajna za nastup. Nadam se da će biti još poziva da nastupam tamo", kaže.

Porodica je najvažnija

Ovaj mladi umetnik ima bezgraničnu podršku porodice, od mame, preko tate koji mu je trenutno i PR menadžer, do sestre. Mlađa je četiri godine, ona je zapravo najveća podrška, tamo gde to niko drugi ne može da bude.
Pored prve želje sa kojom se budi svaki svakog jutra, da bude zdrav, Nemanja želi da jednog dana ima svoju porodicu.
"Porodica je jako bitna za finkcionisanje i zaista, čoveku je nekako lepši život kad ima partnerku pored sebe, ali i kad dobije decu. Pored toga da pevam po dvoranama po Evropi, velika mi je želja da jednog dana imam porodicu. Popularni pevači se stalno slikaju, izloženi su, ja bih voleo normalan život, da imam ženu i decu".

Podrška slepim pevačima

Naš sagovornik kaže da je razmišljao i o daljem školovanju, ali to je mač sa dve oštrice.
"Može da se desi da profesori pokvare tehniku, naravno, ne potcenjujem ničiji rad, ali mislim da mi je glas prilično dobro formiran, formirana mi je boja. Sada je prioritet da pronađem nekog menadžera, agenta koji bi čuo moja izvođenja, da on polako ugovara nastupe".
Koliko je teško doći do svega što sada ima, a to je pre svega znanje, odlično znaju Nemanja Crnatović i njegova porodica. Zato on na kraju razgovora za Sputnjik apeluje da se izmeni sistem školovanja na Muzičkoj akademiji, smatra da su slepi pevači diskriminisani.
"Godinama ni jedan slepi student nije upisao pevanje. Objašnjavaju da je to zato što postoji predmet koji se zove scenografija, jasno je da slepi ne mogu da učestvuju u operi, mada smatram da je i to moguće, ali mislim da bi stvari mogle da se promene. Mogli bi da ukinu taj predmet i uče nas kako da budemo koncertni pevači. Ja ću verovatno otići, ovo moram da kažem zbog kolega koje žele da se bave operskim pevanjem".
© Foto : Sputnjiku ustupio Aleksandar CrnatovićPosle nastupa u Dubaiju - Nemanja sa ekipom projekta „Rok El Klasiko“ koji su pokrenuli Stefan Milenković i Nele Karajlić
Posle nastupa u Dubaiju - Nemanja sa ekipom projekta „Rok El Klasiko“ koji su pokrenuli Stefan Milenković i Nele Karajlić - Sputnik Srbija, 1920, 18.11.2022
Posle nastupa u Dubaiju - Nemanja sa ekipom projekta „Rok El Klasiko“ koji su pokrenuli Stefan Milenković i Nele Karajlić
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala