Zastava Srbije - Sputnik Srbija, 1920
SRBIJA
Najnovije vesti, analize i zanimljivosti iz Srbije

Slika ikone, a izgleda kao model: Upoznajte Petru Kosnić /video/

© SputnikPetra Kosnić, ikonopisac
Petra Kosnić, ikonopisac - Sputnik Srbija, 1920, 17.07.2022
Pratite nas
U emisiji „Dok anđeli spavaju“, koju uređuje i vodi Marina Rajević Savić, ikonopisac Petra Kosnić govorila je o tome kako joj je ikonopisanje postalo životni poziv, kao i zašto je odlučila da se, posle godina provedenih na Zapadu, vrati kući u Srbiju.
Kosnićeva ima višegodišnje iskustvo u ikonopisanju i neguje vizantijski stil, slikajući ikone bojama od prirodnih pigmenata. Rođena u Beogradu, talenat za umetnost nasledila je od dede Nikole, nekada šefa Katedre za vazduhoplovstvo na beogradskom Mašinskom fakultetu.
Osnovnu školu pohađala je u Švajcarskoj i Srbiji, a umetnost počinje da studira u Italiji, u Raveni, gde počinje da oseća ljubav prema fresci i mozaiku. Studije umetnosti nastavlja u Beogradu i Milanu. U Beogradu završava Akademiju SPC za umetnost i konzervaciju, a uporedo upisuje i studira Pravoslavni bogoslovski fakultet u Beogradu, na kojem je sada na doktorskim studijama.
Do sada, Kosnićeva je naslikala preko šezdeset radova koji se nalaze u crkvama i manastirima SPC. Imala je osam samostalnih i trideset kolektivnih izložbi ikona.

Ikona je prozor ka nebu

Na prvi pogled Petra Kosnić izgleda kao da je sišla sa modne piste ili izašla sa seta na kome se fotografisala za neki od poznatih svetskih modnih žurnala. Međutim, ova skromna mlada žena kaže da je tako nešto zapravo ne privlači. Nema mnogo svojih fotografija – čak joj je predstavljalo problem da nađe neku fotografiju za emisiju.
Okrenuta je, kako kaže, potpuno drugim vrednostima.
„Koliko god da sam posvećena Bogu, ipak živim na zemlji. Obična sam devojka i volim i lepu haljinu, i frizuru, i šminku, ali se trudim da ne bude samo to bitno, nego da to bude neki propratni deo. Da smisao svog postojanja pronađem i nekim večnim, a ne u nekim prolaznim stvarima koje su tu od danas do sutra, koje može da iznenadi lopov u noći ili moljac da izjede“, kaže Kosnićeva.
Kada govori o tome šta ikona za nju znači, gošća emisije „Dok anđeli spavaju citira svetog Jovana Damaskina, koji je rekao da je ikona božansko otkrovenje koje nije naslikano slovima, nego bojama.
„Ikonopis je prikaz božanske svetlosti, svetlosti Carstva božjeg na Zemlji i samo stvaralac koji se trudi da u samoj svetlosti božanskoj i sam živi, može da se potrudi, ako je ikako moguće, da proslavi svetitelje koje slika i da samu suštinu prenese“, ističe Kosnićeva.
Slikajući ikone, ikonopisac slavi ljude koje je Gospod već proslavio. Ta mogućnost postoji zato što ovaploćenje Isusa Hrista govori da je Bog postao čovek, da je postao misliv, opipljiv, vidljiv. Kao takav dao nam je mogućnost da bude naslikan.
„Mislim da je ikona jako važna za bogosluženje i Crkvu. Danas nemamo nepismenih ljudi, ali teološki nepismenih ima dosta. I čoveka koji uđe u crkvu poučava lepota freskopisa, ikona i približava mu se samo bogosluženje koje ga približava ka Bogu“, ističe Kosnićeva.
Slikajući svetitelje, ikonopisac pravi prozor ka Bogu; tako se svetitelj koga molitvom prizivamo oživljava, dodaje ona.

Vrlina kao način života ikonopisca

Kako bi se umetnik posvetio ikonopisu, potrebno je, prema rečima Petre Kosnić „živeti vrlinskim životom“.
„Vrlinski način života je apsolutno neophodan za svakog čoveka, svakog umetnika, a pogotovo za svakog ikonopisca. S obzirom da slikam likove svetitelja, jako mi je potrebno da, pre nego što uopšte krenem da radim, da slikam ikonu bilo kog sveca, apsolutno o njemu znam sve, kako je živeo, na koji način je razmišljao, koji je to bio istorijski period… Da „uđem“ u samu suštinu svetitelja. Trudim se da celu tu priču zaokružim, da to ne bude šablonski prikaz ikone, već da zaista utkam deo sebe u tu ikonu“, objašnjava Kosnićeva.
Starac Gavrilo Gruzijski kaže da pola blagodati od molitve ide ikonopiscu – tako da je vrlinski način života je sredstvo spasenja, što znači da potrebno da se samo malo truda da Bogu, a on će to obilato da nagradi, kako samo on zna, dodaje ona.

Kako se život Petre Kosnić promenio kada je počela da studira teologiju

Kada ljudi čuju čime se Kosnićeva bavi, uvek se iznenade, ali, kako kaže, celog života bila je umetnički nastrojena – od prvih koraka u Raveni, gde je počela da izučava ikonu, mozaik i fresku. Odluka da upiše Akademiju SPC i Bogoslovski fakultet bila je, kaže Kosnićeva, ključna da počne da se bavi ikonopisanjem.
„Smatrala sam da samo izučavajući svetootačku teologiju i živeći i družeći se sa svetima mogu da na pravi način njihovu suštinu prenesem na platno ili na dasku. Trudila sam se da u školovanju i radu uvek dam maksimum i znala sam da će Gospod to da nagradi“, kaže Kosnićeva.
Iznenađen je, dodaje, bio i njen otac, koji se, kada je čuo da želi da studira Bogoslovski fakultet uplašio da želi da se zamonaši.
„Međutim, tata je vrlo brzo shvatio da je to moja velika ljubav, da imam svoj put kroz moju umetnost i kroz ljubav prema Bogu. Apostol Pavle kaže da je krst ovoga sveta ludost za one koji propadaju, a sila Božja za nas koji se spasavamo. ja sam se vodila tim motivom i htela sam da napreduje, kako duhovno, tako i akademski“, priča Kosnićeva.
Život joj je, dodaje, podeljen na dva dela – pre upisa Bogoslovije i onaj posle – upis na Bogoslovski fakultet dogodio se slučajno. Međutim, kao hrišćani treba da znamo da slepi slučaj ne postoji. Teološki fakultet je ostvarenje svih mojih snova, nisam se nadala da ću ga završiti i da ću biti na doktoratu, priča sagovornica Marine Rajević Savić.
Tema na kojoj će Kosnićeva doktorirati je „Teološka analiza scena pojaca i himnografija materije u srednjevekovnom srpskom živopisu“, dok je na master studijama spojila studije dizajna i ikonopis. Tema njenog master rada bila je razvoj bogoslužbenih odeždi u srednjevekovnom živopisu.
„Kruna mog master rada je jedna ogromna ikona, gde je prikazan razvoj bogoslužbenih odeždi kod episkopa“, kaže Kosnićeva.

Sport kao stalna navika

Petra Kosnić se, tokom školovanja, aktivno bavila sportom. Odbojku je igrala za razne klubove, širom Evrope – u Italiji, Švajcarskoj, Francuskoj i Nemačkoj. Od bavljenja sportom ne odustaje ni danas – svaki dan trči. Trčanje spada u njen svakodnevni ritual. Ljubav prema sportu usadio joj je otac, bivši sportista, u čijem je životu i dalje obavezan trening.
„Dok sam se bavila odbojkom, trening je bio vezan za klub, međutim, otkada sam prestala, otac me rano ujutru budi i treniramo u Banjičkoj šumi. Trenirali smo tamo i kada Banjička šuma još nije bila sređena. Postojala je samo jedna stazica, čak nije bilo ni bezbedno tu trenirati. Čini mi se da sam taj sportski duh genetski povukla na njega“, kaže Petra Kosnić.
Bavljenje sportom pomagalo joj je i u vreme kada je spremala ispite na veoma zahtevnom Bogoslovskom fakultetu.
Ali, pošto je, kako kaže, proputovala i živela širom Evrope, danas je putovanja više ne privlače. Ima svoj ritam (u koji spada i bavljenje sportom), ali što se putovanja tiče, „dobacuje do Ulcinja“.
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala