- Sputnik Srbija, 1920
SVET
Najnovije vesti iz sveta

Novi NATO plan za kontrolu sveta: Zašto će Strateški koncept alijanse dodatno povezati Rusiju i Kinu

© AP Photo / Paul WhiteProtest u Madridu uoči samita NATO
Protest u Madridu uoči samita NATO - Sputnik Srbija, 1920, 09.07.2022
Pratite nas
Na samitu u Madridu prošle nedelje u svom novom Strateškom konceptu NATO je za glavnu metu označio Rusiju, a odmah iza nje i Kinu. Ejvril Hejns, šefica američkih obaveštajnih službi, zna kakve su posledice takve politike. „Definitivno možemo da zaključimo“, kazala je, „da Kina smatra Rusiju svojim glavnim saveznikom. To je za nas loš signal.“
Nišanjenje Rusije i Kine, ipak, bilo je do te mere očekivano da se kao najveće iznenađenje madridskog NATO samita pokazao jelovnik za zvanice na kome se našla – ruska salata; problem je rešen tako što su u subverzivnu salatu ubačene valjuške s paradajzom, te je za potrebe večere za ministre odbrane i spoljnih poslova, prenosi „Gardijan“, ruska salata preimenovana u – ukrajinsku, „radi iskazivanja solidarnosti“.

Jastrebovi, golubovi i nojevi

Učesnici samita svoje su okupljanje, u Madridskoj deklaraciji, proglasili za „prekretnicu u jačanju alijanse“ jer su donete „dalekosežne odluke o transformisanju NATO-a“, a u istom je duhu i magazin „Ekonomist“ ocenio da je reč o „najvažnijem NATO samitu u poslednjim decenijama“. Doduše, primetiće londonski „Sandej tajms“, nije sve baš toliko idilično, jer, „iza zajedničkih izjava, NATO nije uistinu ujedinjen. A da to ne bi postalo očigledno, alijansa izbegava da jasno definiše šta bi se smatralo pobedom“ protiv Rusije u Ukrajini; „jastrebovi“ sanjaju totalni poraz Rusije, „golubovi“ su spremni da zarad mira priznaju gubitak Krima i dveju donbaskih republika, a tu su i „nojevi“ – „ne samo zemlje s juga Evrope“ – koji „jednostavno žele da ovaj problem nestane“. Baron Vilijam Hejg, bivši šef britanske diplomatije, u autorskom tekstu u „Tajmsu“ ne ostavlja prostor za sumnju u koju od tri grupe NATO članica spada njegova zemlja. „Nema mirovnog sporazuma s Putinom“, poručuje.
O pomalo isforsiranom projektovanju NATO jedinstva posvedočio je i turski predsednik Redžep Tajip Erdogan, opomenuvši Švedsku i Finsku da je pred njima „dugotrajan proces“ prijema, nepoznatog roka trajanja, uprkos formalnom pozivu da postanu članice NATO-a, a i magazin „Ekonomist“ priznao je da bombastične najave jačanja istočnog fronta sadrže i izvesnu količinu „smicalica“ jer se pojedine NATO jedinice, čije je razmeštanje nadomak granica Rusije sad najavljeno, tamo već nalaze, dok će druge jedinice, u Madridu „namenjene“ baltičkim članicama, zapravo ostati na svom tlu, konkretno, u Nemačkoj. „Ako je tako, ništa se ne menja“, nezadovoljno komentariše litvanski ministar inostranih poslova Gabrijelius Landsbergis.

Globalna zona nato interesa

Ali sve to ne znači i da su namere, iskazane u novom Strateškom konceptu, manje opasne. U najkraćem, praktično je čitav svet proglašen za zonu NATO interesa. Štaviše, najavljuje se, „povećaćemo doseg prema državama u našem širem susedstvu, i širom sveta“; s tim u vezi, da nas posebno zabrine, u Strateški koncept upisano je da su „regioni Zapadnog Balkana i Crnog mora od strateške važnosti za alijansu“ – „od strateškog interesa“ su Bliski istok, Severna i Podsaharska Afrika – a „važan za NATO je i Indopacifik, jer situacija u tom regionu može direktno da utiče na evroatlantsku bezbednost“.
Rusiji i Kini dodeljena su počasna mesta glavnih protivnika zapadnog pakta. U prethodnom Strateškom konceptu iz 2010, inače, Rusija je definisana kao „strateški partner“, a Kina nije spomenuta uopšte. Sada, Rusija je „najznačajnija i direktna pretnja bezbednosti saveznika i miru i stabilnosti u evroatlantskom području“, a Kina svojim „ambicijama i nasilnom politikom ugrožava naše interese, bezbednost i vrednosti“.
I Rusiji i Kini jasno je šta to znači. Aleksandar Gruško, zamenik ruskog šefa diplomatije, primetio je da, budući da je „Rusija prepoznata kao pretnja za alijansu, to znači da se samo postojanje takve države smatra pretnjom. Ovo je najozbiljniji zaokret, istinska izjava o njihovim namerama.“ A kinesko Ministarstvo spoljnih poslova, pažljivo birajući reči, optužilo je NATO da „predstavlja sistemsku pretnju za svetski mir i stabilnost. NATO ima krv na svojim rukama. Kineski narod nikada neće zaboraviti da je pre 23 godine NATO, predvođen Amerikom, počinio zločin bombardujući kinesku ambasadu u Jugoslaviji, a sada pruža svoje pipke u azijsko-pacifički region u pokušaju da izveze hladnoratovski mentalitet i stvori blokovsku konfrontaciju i u Aziji.“
I ne samo to. Dok je prethodni NATO Strateški koncept pozivao na „održanje neophodnih nivoa potrošnje“, novi dokument kao „ključnu“ meru određuje „povećanje troškova odbrane“. „Da, da, da“, ekstatično stiskajući pesnice, cupkajući od zadovoljstva i sa osmehom oduševljenja Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta, odgovara na pitanje da li će se više novca ubuduće trošiti na oružje, a „Tajms“ već primećuje da „povećana potražnja gura cene naviše“...

Indirektna objava rata

Znači li to da trgovci oružjem imaju najviše razloga za zadovoljstvo novim Strateškim konceptom NATO-a? Šta taj dokument preti da donese Zapadnom Balkanu? I kako će na njega odreagovati Rusija i Kina?
O ovim su pitanjima u „Novom Sputnjik poretku“ govorili general-major u penziji Mitar Kovač, direktor Evroazijskog bezbednosnog foruma, i profesor međunarodnih odnosa Srđan Perišić.
Prošlonedeljni NATO samit, koga je njegov generalni sekretar Jens Stoltenberg nazvao istorijskim, može se smatrati takvim utoliko što je „doneo indirektnu objavu rata Rusiji i najavu rata Kini, nastojeći da održi ulogu globalnog policajca“, ukazuje general Kovač, i naglašava: „Novi Strateški koncept, usvojen na madridskom samitu, u hijerarhiji dokumenata ovog tipa nalazi se na najvišem mestu. Sva ostala dokumenta pojedinačnih članica NATO-a, kao i čitave organizacije, proizlaze iz ovog Strateškog koncepta koji utvrđuje osnovne obaveze i buduće pravce delovanja. Ovim dokumentom su vodeće članice NATO-a, pre svega SAD i Velika Britanija, ostalim saveznicima izdiktirale šta treba da učine u narednom periodu.“

NATO diktat

„NATO sad postaje glavni format odlučivanja zapadnih zemalja, i to je još jedna bitna razlika u odnosu na ranije dokumente ovog tipa gde ta vrsta odnosa nije naglašavana tako eksplicitno“, primećuje Srđan Perišić.
O umesnosti ove primedbe između redova svedoči i sam Strateški koncept, koji najavljuje: „Pojačaćemo strateško partnerstvo NATO-a i EU, ojačati političke konsultacije i povećati saradnju u pitanjima od zajedničkog interesa... Zarad razvoja strateškog partnerstva između NATO-a i EU, potpuno učešće ne-EU saveznika (SAD, Velika Britanija) u bezbednosnim nastojanjima EU je od suštinske važnosti.“
Pritom, prof. Perišić skreće pažnju: „Nacrt ovog Strateškog koncepta, koji će Rusiju i Kinu dodatno zbližiti jer je usmeren i protiv jedne i protiv druge, predstavljen je još pre dve godine. Između tog dokumenta, i ovog koji je usvojen prošle nedelje u Madridu, nema bitne razlike, što nam govori da je Rusija bila definisana kao neprijatelj NATO-a i pre njene intervencije u Ukrajini. Isto se odnosi i na Kinu, kojoj je još te 2020. bila određena uloga drugog najvažnijeg protivnika NATO-a. To nam svedoči da su samim svojim postojanjem, a ne bilo čime što su učinile, ove dve države zaslužile takav tretman od strane Amerike i njenih satelita. Čiji se glavni poraz sastoji u tome što nisu uspeli da Kinu i Rusiju okrenu jednu protiv druge.“
Štaviše, „umesto toga, sopstvenim nakaradnim postupcima oni su ih zbližili možda i više nego što je u početku planirano... Zatim je nastala ideja unutar NATO-a da se evropskim zemljama prepusti da se 'pozabave' Rusijom, a da se Amerika i saveznici iz Indopacifičkog regiona okrenu obračunu s Kinom, u pokušaju da obuzdaju njen rast o kome nisu na vreme vodili računa. Zato su sad neplanirano i došli u poziciju da istovremeno moraju da se bore i protiv Rusije i protiv Kine“, napominje Mitar Kovač, i zaključuje:
„Upravo se u tome vidi da su procesi izmakli njihovoj kontroli, i više nema ni govora o mogućnosti, o kojoj i dalje uporno govore, da SAD ostanu na čelu svetskog poretka. A to pogotovo više nije moguće ako se ima u vidu vojna nadmoć Rusije, ne samo u pešadiji već i u sferi hipersoničnog oružja – što je tehnologija kojom SAD i dalje ne uspevaju da ovladaju. Obaveštajne i vojne strukture na Zapadu toga su i te kako svesne, te se zato političari, iako na žalost ne žele da se odreknu ambicija o globalnoj dominaciji, ipak ne usuđuju da uđu u neposredan sukob sa svojim protivnicima. Da ova vrsta dominacije nije prisutna, pretnje bi već bile sprovedene u delo.“
Rudolf Šarping - Sputnik Srbija, 1920, 05.07.2022
SRBIJA
Bahati i arogantni Zapad, simbolika povratka Rudolfa Šarpinga na „mesto zločina“
Sve vesti
0
Da biste učestvovali u diskusiji
izvršite autorizaciju ili registraciju
loader
Ćaskanje
Zagolovok otkrыvaemogo materiala